NAKON TRIDEST GODINA PONOVNI SUSRET S KAFKINIM JOZEFOM K.

Dok sam prije tridesetak godina čitao Kafkin 'Proces' doživljavao sam ga sociološki SF triler zbunjenog tridesetogodišnjaka neprilagođenog društvu oko njega i bezrazložno nepomirenog sa savješću u njemu.

Zadnji put sam se sjetio Jozefa K. kad su mi prijatelja Josipa J. dvojica agenata došla privesti na obavijesni razgovor te ga nakon lociranja, ni kriva ni dužna, jer se drznuo objaviti istinu, transferirali u Haag.

Prije toga, davne 1981. ili 1982. godine, nakon pjevanja i ispisivanja grafita po spomeniku 'palim neznanim borcima', poveden je 'proces' protiv grupe nepunoljetnih mladića, uglavnom iz sela B. Tada je UDBA, za svaki slučaj, htjela proširiti 'proces' na one koji 'stoje iza mladića', pa su priveli profesore Miju T., Branka Z. i Matu K. na 'informativni razgovor' u SDB L. Tamo ih je operativac J., kojemu su sva tojica do prije 5-6 godina od tog razgovora predavali u gimnaziji u tadašnjem D. Upravo zbog te činjenice pamtim anegdotu po kojoj je operativac J. jednog od svojih dojučerašnjih profesora službeno pitao 'ime i prezime' (?!). Oba su živi, hvala Bogu. Danas je taj isti operativac visoki dužnosnik MO BiH, a profesora su u najboljim godinama spletom okolnosti 'gurnuli u mirovinu'. Valjda kao nepoželjnog svjedoka kako onih olovnih tako i nedavnih ratnih, pa i nekih poratnih zbivanja na području 'dejstvovanja' okružnog SDB-a, pa SNS-, pa FOS-a i današnje OSA-e?! U 'izvještaju' koji je kasnije izvjesni sekretar F. čitao na proširenom sastanku tadašnjeg CK SKJota u gradiću D., spomenuti su i ondašnji fratri: J.K., F. V., A. P., ali sad to nije bitno za ovu priču.

Nakon toga, u ljeto 1984., tko zna u sklopu koje 'operativne akcije' istog SDB-a, kao student bogoslovije, bijah 'maricom' kojom je upravljao izvjesni 'Major', zajedno s prijateljom M., doveden u Kongoru, gdje su drugovi iz Mostara (sjećam se izvjesnog A. G.!!) pretresali rodnu kuću profesora M. Bilo, prošlo, mišljah. Kasnije mi je osoba koja je znala i tada za tu akciju, sticajem okolnosti u sasvim novim odnosima, ispričala da se tada profesoru htjelo napakirati veza s 'ustaškom emigracijom' i čuvanje velikih količina eksploziva, a da sam ja bio 'kolateralna' smetnja.

I sad, nakon svega, događa se meni osobno nešto što mi sliči na Proces, iako se ne osjećam jadno kao Jozef K. Po mene nisu jedno jutro došla 'dva agenta', nemam svoj 'izvor' koji mi govori što mi se 'pakira', ali slutim o kakvoj je igri riječ. Mene je lijepo nazvao moj (pre)zimenjak, dužnosnik ili operativac OSA-e da provjeri moj broj i da ga 'ako može dadne operativcu lokalne policije', prijatelju K. Onda me on, kroz smijeh izvijestio da ne bi bilo loše da dodjem dati izjavu, vezano za 'letak'. Koji letak, koju izjavu, zašto ja... policajac K. nije znao. Samo mi veli da 'nije ništa opasno'. A što bi to moglo biti opasno? Obećao sam mu doći, na kavu.

Evo, zasad, samo ovako izdaleka i anonimno, pravim uvod u nešto što već od sutra postaje komično. Ili bi moglo biti komično, kad ne bi bilo tragično, ridikulozno. Da nije ponovno policija (u koju sam ugradio i svoju godinu života) postala 'milicija' i da ponovno ne djeluje po nalogu 'partije'. Ovaj put radikalne, naime desničarske. U ona vremena su drugovi išli đonom i silom, s nešto malo indicija i 'saznanja', danas idu 'ljutom travom na ljutu ranu', bez ikakva razloga i povoda. Ili se to meni samo čini?
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE