JOŠ JEDNA PREPORUKA ZA BLOG 'PISMAIZNJEMACKE'

Pogled s Majne “Ko to tamo peva?”

Arhiva, Dijaspora Komentiraj prvi

O ukusima ne treba raspravljati, veli drevna latinska poslovica. Njezina poruka odnosi se i na glazbene ukuse, pa upravo zbog toga postoji tako širok spektar glazbenih ostvarenja. Ne bi stoga možda trebalo ni pisati ovaj tekst jer svatko ima slobodu i pravo slušati glazbu koji voli. S druge strane, međutim, ipak valja reagirati budući da se radi o pojavi koja iznenađuje, vrijeđa, pa i boli.

Srpski narodnjaci

Riječ je o sve većoj popularnosti srpske narodnjačke glazbe i među Hrvatima u Njemačkoj. Kako bismo to potkrijepili, evo samo nekoliko primjera. Nedavno je u jednoj “hrvatskoj” diskoteci u Darmstadtu gostovala jedna - kažu - poznata srpska pjevačica narodnih pjesama. Gosti vele da diskoteka nije bila nikad punija te da se dvoranom prolamao zvuk nekakvoga “turbo-folka” na izvornoj srpskoj ekavici. Posjetitelji nisu samo plesali na tu glazbu nego su čak i “pevali” s pjevačicom koja je ponavljala da ih sve voli, a pismeni znak svoje ljubavi ostavila je i na plakatima. Mnoge je, naime, iznenadila iznenadna ljubav navedene pjevačice koja je, opet kažu, za nedavnoga rata pjevala onima koji su išli u krvavi rat na Hrvatsku i Bosnu. Uz ostalo, izjavljivala je kako bi prestala pjevati kad bi znala da njezine pjesme slušaju “ustaše”. Očigledno, njezine pjesme “ustaše” nikada nisu slušali niti slušaju, nego to čine Hrvati.

I u Offenbachu ima jedna - kažu - “srpska” diskoteka, koju posjećuju većinom Hrvati. I u toj diskoteci gostuju “glavne zvijezde” srpske narodnjačke glazbe i pjesme. Pričaju da je atmosfera uvijek živa, a zabava prava stvar. Slično je i u nekim drugim diskotekama i kafićima diljem Njemačke.

Ni hrvatske svadbe i druge fešte u toj njemačkoj dijaspori ne mogu proći bez narodne glazbe i narodnjačkih pjesama. Mnogi naši ljudi ih slušaju i uživaju iako su tekstovi mnogih takvih pjesama ispod osnovne kulturne razine, a instrumentalno prenemaganje i zavijanje se uopće ne može nazvati glazbom.

Primitivna narodnjačka muzika

Na toj hrvatskoj ljubavi prema srpskoj narodnjačkoj glazbi zarađuju i prodavači kaseta i CD-a. Kod njih se mogu naći svi novi “hitovi” tzv. “folk-zvezda” s one strane Drine i, što je zanimljivo, izvrsno se prodaju. Nije to tako od jučer. Još u vrijeme bivše zajedničke države u automobilima mnogih naših gastarbajtera mogla se čuti gotovo isključivo primitivna narodnjačka muzika (baš muzika!). I u vrijeme srpske krvave ratne agresija protiv Hrvatske i BiH samo su se rijetki odrekli svoje ljubavi prema prekodrinskim ljubimcima i njihovim pjesmuljcima. Ni tamburica, ni mandolina, ni Oliver, ni “Prljavo kazalište” ne mogu se nositi s tim narodnjačkim stilom.

I što je još zanimljivije, te pjesme i muziku ne slušaju samo stariji nego i mladi, oni koji su ovdje u Njemačkoj rođeni i odrasli. Čak i mnoge tekstove znaju napamet iako im možda ne znaju značenja. Oni će reći da je to trenutačno “in”, “geil”, “cool”, da im to pruža zadovoljstvo (Das macht Spass!) Svoje omiljene pjesme često, uostalom, slušaju i gledaju u stanovima i kućama u emisijama satelitskog programa srbijanske televizije, i to besplatno. S druge strane, e satelitski se program Hrvatske televizije mora plaćati, a znatni su troškovi instaliranja novih prijamnika.

I što kazati na sve to? O ukusima, pa i glazbenim, dakako ne treba raspravljati. Ali treba o primitivizmu, nekulturi i naivnosti. O hrvatskom bijegu s Balkana u tom pogledu još nema ni govora. Hrvatska možda i nije na Balkanu, ali je Balkan i dalje vrlo živ u svijesti mnogih njezinih iseljenika.

Anto Batinić, Dom i svijet, 1998.

Ovo, kao i mnoga druga svjedočanstva i zanimljiva razmišljanja o životu u 'dijaspori', o izvandomovinskim Hrvatima, ali i o zbivanjima u Domovini, kao i niz audio duhovnih zapisa, možete pronaći na blogu http://www.pismaiznjemacke.livno-online.com

2 komentara

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade