MINISTAR PRIMORAC UVEO NOVE STANDARDE U KULTURI JAVNOG DIJALOGA

Ministar znanosti u kolumni
Primorac za Slobodnu: Odbio sam savjete da zaustavimo prosvjede
Bio sam protiv toga da gimnazijalci polažu državnu maturu 2009., a njihovi kolege iz strukovnih škola godinu kasnije. Međutim, ‘stručnjaci’ su me uvjeravali u suprotno

Mladi ljudi su naša budućnost u koju se isplati ulagati,
kaže ministar Primorac / Boris Kovačev / CROPIX

U ovih mojih gotovo pet “ministarskih“ godina, zadnja su dva tjedna bila drukčija od ostalih. Premda su naš “kruh svagdanji” susreti u kojima s druge strane stola uobičajeno sjede neki drugi ljudi, s kojima se razgovara ili pregovara, ovaj put nije bilo tako.

Čujem ovih dana i komentare da sam iz tog razloga suodgovoran za početak promjena u kulturi hrvatskoga političkog dijaloga, jer su razgovor s učenicima i ozbiljno sagledavanje njihove situacije i njihovih prijedloga - potpuno neuobičajeno u hrvatskome javnom životu - postali razlogom promjena. Veći kompliment čovjek gotovo da i ne može dobiti.

Čuo sam što hrvatska mladost ima reći, i niti u jednom trenutku nisam požalio što sam ih saslušao. U konačnici, bili su u pravu i uistinu danas sam ponosan što smo u njima dobili ozbiljne suradnike kojima je stalo do hrvatskoga obrazovnog sustava – do društva znanja.

Stoga, bez ikakve zadrške mogu reći da je prosvjed učenika i studenata ujedno bio i moj prosvjed - prosvjed za istinom. Razgovarajući s tim mladim ljudima, bio sam ponosan na njihovu zrelost i odgovornost jer nitko od njih nije bio protiv državne mature i “Bolonjskog procesa”, ali su jednostavno prepoznali da su u cijeloj toj priči ostali po strani, u procesu koji se najviše tiče upravo njih, njihovih života i njihove budućnosti. Istina je da sam i jutro učeničkog prosvjeda, jednako kao tijekom prošlog, a i aktualnog mandata, ukazivao na činjenicu da je uvođenje državne mature zasigurno jedna od najvećih promjena u školstvu.

To je promjena koja mijenja procese, društvene tijekove, razbija ustaljene navike, potiče usvajanje vrijednosnog stava, unosi pravdu, svim učenicima daje jednaku šansu i otvara nesmetan put u visoko obrazovanje. Uoči prosvjeda mnogi su mi govorili: “Ministre, zašto ništa ne činite da ih zaustavite, kao da Vam prosvjed koristi!”

Osobno, bio sam protiv toga da učenici gimnazija državnu maturu polažu 2009. godine, a njihovi kolege iz strukovnih škola godinu dana kasnije. Međutim, “stručnjaci“ su me uvjeravali u suprotno!

Ukazao sam na nepobitnu činjenicu da ta nelogičnost čini razliku među učenicima, a takvo provođenje državne mature mnoge fakultete dovodi u probleme, jer bi u tom slučaju 2009. godine postojali dvostruki kriteriji ulaza na fakultete - jedan kroz razredbene ispite, a drugi kroz rezultate državne mature. I tu sam se slagao s učenicima.

Slagao sam se i s činjenicom da učenici moraju biti bolje informirani o uvjetima upisa na visoka učilišta, odnosno fakultete. Zbog toga smo s posebnim zadovoljstvom objavili popise svih visokih učilišta koja prihvaćaju državnu maturu iako on još nije konačan. Tih dana i studenti su željeli da se čuje i njihov glas, njihovo viđenje “Bolonje“ i uputiti poruku da pojedinci ne provode proces kako je predviđen.

“Bolonjski proces” je u svojoj biti renesansa hrvatskoga visokog školstva. Zbog “Bolonje“ krenuli smo s višestrukim povećanjem proračuna zadnjih godina, više od milijardu kuna, otvoreno je 2000 novih radnih mjesta u visokoškolskom sustavu zbog povećanja broja studenata – broja koji mora biti još veći na našem putu u društvo znanja.

Zabrinutost studenata glede nekih pitanja bila je opravdana i drago mi je da su se stvari počele rješavati nakon uspješnog sastanka Rektorskog zbora. I zašto je nakon svega ovoga bilo važno čuti i glas studenata?

I oni su nam uputili jasnu poruku – oni su budućnost Hrvatske! Nisam posve siguran da smo svi jednako shvatili kako su zajedno s učenicima oni dragocjeni resurs i budućnost ove zemlje, budućnost u koju se isplati ulagati.
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE