IVAN UGRIN O DON IVANU I BISKUPU PERIĆU

Pastir ili najamnik?


Napisao: Ivan Ugrin
10. svibanj 2008
Baš je lijep ovaj internet, ovdje blog, ondje web. Tako bi nekako parafrazirano danas zvučali stihovi kojih se sjećam iz početaka osnovnoškolskog obrazovanja. Ima samo jedna mana u ovome svemu; dok se, ja, naime imenom i prezimenom potpisujem iza svojih uradaka, oni koji se javljaju za komentare čine to anonimno. Kad su me ovi koji sve znaju s portala pitali je li mi to smeta i ne mislim li valjda zbog toga odustati poput nekih prethodnika, spremno sam odgovorio: Ne bojte se! Idemo dalje!
No, vratimo se još malo na ono što se zbilo proteklog tjedna u Splitu. Pokazalo se kako je ovogodišnja Sudamja bila žestoka. Baš kako sam predvidio, nije ni dan prošao, a već se javio don Ivan Grubišić, osjetivši se valjda ˝prozvanim˝ u propovijedi biskupa Ratka Perića. Koji je, podsjetimo, u kontekstu današnjeg medijskog prekomjernog zavodništva ljudi, spomenuo ˝čak i unajmljeni glas iz Crkve, kojemu je do vlastite ekshibicije, a ne do promocije Crkve Božje˝.
Zašto se uopće splitski župnik i sociolog religije javljao, i recimo to blago, riječima koje bi se mogle u najmanju ruku uokviriti pod sintagmu ˝govor mržnje˝. S naslovnice Slobodne grmilo je: ˝Don Grubišić: Iz biskupa Perića govori Dioklecijan“. Nije valjda da se župnik svetog Roka doživljava kao najamnik?! Unatoč svim neslaganjima u pojedinim pitanjima, nije mi nikad ni na kraj pameti palo da ga ne bih doživljavao kao brižnog pastira onog malog stada kojeg godinama okuplja oko sebe. I baš takvima je Isus poručivao: Ne boj se stado malo!
Koliko sam ga do sada mogao pratiti, mislim da je o svojim ovcama vodio računa, možda malo i previše, pa se na svoj način ogradio na svojoj ˝parceli˝ na Gripama u jedan, nazovimo ga tako elitistički tor. Iz njihovoga se, možda, oni drugi torovi nisu uvijek doživljavali onako kako bi to možda većina htjela. Jer, don Ivanove propovijedi prenosi jedna lokalna televizija, predavanja emitira druga, u novinama izgleda kao da samo on drži tribine, a znam da ih drže i drugi, izjave o svemu i svačemu uvijek se uzimaju od Grubišića...
Je li mu do vlastite ekshibicije ili se radi o nečem drugom, nezahvalno je uopće pomišljati što je u nečijoj namisli. Samo Bog poznaje ljudsko srce do dna. Mi ljudi gledamo prije svega same sebe. Koliko dopuštamo drugima da se ostvare u svojoj slobodi i gdje su granice kad bi trebalo stati, ili barem pokušati dokučiti svoje ograničenosti i mogućnosti, to je umijeće koje mnogi od nas cijeli život ne uspijevaju doseći, pa ni uz najbolju volju i trud.
Baš je lijep ovaj internet. Mogao bih još na dugo i široko, ali njegova je prednost pred svim ostalim medijima u tome što se ni na blogu ni na webu nema što dužiti, a možeš uvijek iznova započeti pisati na istu ili na neku drugu temu. Za ovaj put toliko. Idemo dalje!

Lokacija: Blogs Ne bojte se / Slobodna Dalmacija
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade