GAUDEAMUS IGITUR

"Jahve, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodim li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Jahve, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno
previsoko da bih ga dokučio." ...
(Ps. 139)

Ti znadeš Gospode, kako mi je srce danas ispunjeno radošću.
Jer su i roditelji i učenici i profesori , večeras istog Duha osjetili.
Duha zajedništva, Duha koji je isti jučer, danas i sutra.
U isom momentu vidjesmo sebe kao maturante: pune snova, ideala... željne života.
I vidjesmo svoje kćeri i sinove tamo gdje mi bijasmo jučer.
Ti Jahve, "koji već sve znadeš", svrni svoj pogled na njih.
Daj im snage svjedočiti vjeru otaca. Ražari u njima plam ljubavi spram brat čovjeka.
Podari im srce u kojem ima mjesta za dom i Domovinu.
Stavi ruku svoju na njih. Vodi ih očinskom rukom na put Spasenja. Ne daj da se ikad izgube! Neka ih čete anđela čuvaju noćas i sura, na svim njihovim, od danas različitim životnim putovima. Neka budu tvoji svjedoci i neka ti hvale izriču i kad im bude teško. I kad pomisle da su sami i napušteni. Čuvaj ih Bože!
Pošalji Duha svoga da ih vodi, da im razum prosvijetli, da im srce čisto sačuva, nek zauvijek tvoji ostanu.