STARA PRIČA - AKTUALNA TEMA


Željko Petrović

Povijest se, s tek neznatnom varijacijom, danas ponavlja, različiti su jedino akteri

Silovanje prava u Ustavnom sudu !



U pozadini optužbi za nezakonit rad policije u većinski hrvatskim županijama stoji činjenica da policajci MUP-a Herceg-Bosanske i Zapadnohercegovačke Županije na odorama nose županijska obilježja - tradicionalni hrvatski grb

Odnosi hrvatskih vlasti iz većinski hrvatskih Županija i institucija međunarodne zajednice u BiH dotakli su samo dno. Petrischevo smjenjivanjen nekolicine visokopozicioniranih županijskih policijskih dužnosnika i Barryev postizborni inženjering kojim nastoji onemogućiti sudjelovanje u vlasti stranci koja je dobila plebiscitarnu potporu hrvatskog naroda samo su naj­drastičniji primjeri u prilog te tvrdnje.

Glavnina nezadovoljstva što ga pri tom međunarodna zajednica iskazuje prema hrvatskim vlastima može se sažeti u dvije optužnice - opstrukcija u provedbi daytonskog mirovnog sporazuma i nezakonitost u radu županijskih policija. Hrvatski puk tim optužbama je zbunjen.

Zar nama, koji smo malobro­jniji od drugih, ne bi najviše tre­bala koristiti zaštita koju pruža pravno uređena država, pitanje je koje se nameće samo od sebe. Za­što onda naši dužnosnici ne traže zaštitu naših interesa putem državnih institucija nego opstru­iraju njihov rad, kao što to tvrde Petrisch i Barry. Ili nas, možda, naša država ne štiti? Možda naša država sama krši zakone koje je dužna poštovati pa našim pred­stavnicima ne preostaje ništa drugo doli da opstruiraju njene odluke. Kakva je država u kojoj živimo, kolike su nam mogućnosti pravne zaštite putem njenih institucija?

"Bitno je da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, kako čovjek ne bi bio pri­moran da kao za posljednjim sredstvom posegne za pobunom protiv tiranije i ugnjetavanja." Navedeni citat iz Preambule Opće deklaracije o ljudskim pravima naglašava važnost pravne države a pobunu protiv nje opravdava samo tiranijom i ugnjetavanjem koje država vrši nad svojim građanima.

Nemogućnost zaštite temeljnih ljudskih prava, kao što su pravo na život, privatno vlasništvo i sl, u R Srpskoj opće je poznata i njome se neću baviti. Ono što nas interesira jeste mogućnost zaštite temeljnih ljudskih prava i nacionalnih interesa unutar hrvatsko-bošnjačkog entiteta, FBiH. U tu svrhu razmotrit ću rad federalnog Ustavnog suda koji bi, po definiciji, trebao biti institucija koja pruža pravnu zaštitu i onda kada je takvu zaštitu nemoguće ostvariti putem drugih državnih mehanizama.

GRB KAO UVREDA

U pozadini optužbi za nezakonit rad policije u većinski hrvatskim županijama stoji činjenica da policajci MUP-a Herceg-Bosanske i Zapadno­hercegovačke Županije na odora­ma nose županijska obilježja - tradicionalni hrvatski grb. Te optužbe temelje se na odlukama Ustavnog suda FBiH o neustavnosti tih obilježja. Pogledajmo stoga na primjeru odluke o neustavnosti obilježja Zapadnohercegovačke županije na kojim su razlozima te odluke utemeljene, na političkim ili pravnim.

Povijest sukoba oko znakovlja ZHŽ otpočinje 5. ožujka 1998. godine. Naime, toga dana premijer FBiH Edhem Bičakčić podnio je Ustavnom sudu FBiH Zahtjev za utvrdivanje ustavnosti članaka 8. i 9. Ustava Zapadnohercegovačke Županije. Riječ je o članci­ma kojima se uređuje izgled grba i zastave te Županije.

Po Bičakčiću, ti članci sporni su zbog toga što propisuju uredenje grba i zastave na način koji upućuje na prisustvo samo jednog konstitutivnog naroda. U srpnju iste godine Ustavni sud FBiH (koji u svom sastavu ima trojicu Amerikanaca, te po dva Bošnja­ka, Hrvata i Srbina), presudio je u Bičakčićevu korist s obrazloženjem da županijsko znamenje ne smije izražavati tradiciju samo jednog konstitutivnog naroda jer je to protivno temeljnoj ideji Ustava Federacije o ravnopravnosti ova dva nar­oda. Ono što je sporno u odluci Ustavnog suda jeste to da Ustav Federacije ne sadrži odredbe o grbu i zastavi županija, kao ni odredbe koje bi predstavljale naputke županijama o tome kako bi trebala izgledati njihova obilježja. Činjenica je da nijedan detalj sa "spornog" znamenja ne upućuje na nazočnost Bošnjaka na prostoru te Županije a čin­jenica je i pravo oba konstitutivna naroda na nacionalnu ravno­pravnost. Međutim, problem je u tome što Ustav Federacije predviđa instrumente zaštite na­cionalne ravnopravnosti jednog od konstitutivnih naroda samo na razinama Federacije i župani­ja s posebnim režimom, a Za­padnohercegovačka Županija to nije. Dakle, činjenica da federalni Ustav županijama ostavlja punu slobodu u izboru svoga znamenja implicira zaključak da je Ustavom te Županije bilo koje znamenje moglo biti propisano kao župani­jsko, a da istodobno bude u skladu i s federalnim Ustavom.

Za županijsko znamenje mogla je biti uzeta, primjerice, van Goghova slika čempresa. Glavica kupusa. Ili hrvatski grb. I u tome, ustavno-pravno, ništa ne bi bilo sporno. Ostaje nam da za­ključimo da je odluka Ustavnog suda politički motivirana. I da takva služi kao oružje u borbi za potpunu marginalizaciju ionako obespravljenih Hrvata. Jer nakon što su Srbima omogućili okupaci­ju pola države i daytonskim sporazumom tu okupaciju legalizirali Amerikanci su Bošnjacima morali dati nekakvu kompenzaciju. Kako u protivnom na sebe ne bi navukli bijes naftom bogatih arapskih zemalja. A ako je Federacija ustavno-pravno decentral­izirana onda taj Ustav treba prekršiti. Što je vrlo lako ako u Ustavnom sudu sjede trojica Amerikanaca koji uz dvojicu Bošnjaka čine većinu potrebnu za donošenje odluka.

Odluka kojima je jedini cilj stvoriti unitarnu Federaciju i time zadovoljiti muslimanski svijet. Ovaj zaključak potvrđuje i druga pravno neutemeljena i sramotna presuda federalnog Ustavnog suda, presuda koja se odnosi na naziv jezika Bošnjaka.

KOJIM JEZIKOM GOV0RE BOSNJACI?

Imena se jezicima daju prema narodima koji su ih svojim stoljetnim naporima razvili. Hrvati, tako, govore hrvatskim jezikom. Srbi srpskim. Francuzi francuskim. Ali kojim jezikom govore Bošnjaci? Ovo pitanje nije retoričko. Dapače, ono je bilo predmet i ustavnog spora. Naime, tadašnji federalni pre­mijer Bičakčić, isti dan kada je Ustavnom sudu Federacije podnio zahtjev za utvrđivanje ustavnosti odredbi o znamenju Zapadnohercegovačke Županije podnio je zahtjev i za utvrđivanje ustavnosti članaka u kojima se u istom Us­tavu jezik Bošnjaka naziva "bošn­jački." Federalni Ustavni sud i ovaj put presudio je u Bičakčićevu korist ignorirajući originalni tekst Ustava FBiH na hrvatskom jeziku kojeg je usvojila Ustavotvorna skupština FBiH 30. ožujka 1994. godine i koji je dostavljen Služben­im novinama Federacije BiH radi objavljivanja. Podsjetimo, Ustavotvorna skupština FBiH tada je usvojila Ustav u kojem se, na hrvatskom jeziku, kao službeni jezici u FBiH navode hrvatski jezik i bošnjački jezik. Obrazlažući svoju presudu suci Ustavnog suda napisali su da je utvrđeno da pos­toje dvije verzije "Službenih novina FBiH," br.1 od 21. srpnja 1994. godine u kojima je objavljen tekst Ustava FBiH na hrvatskom jeziku te da je u jednoj verziji regulirano da su službeni jezici Federacije hrvatski i bošnjački jezik a u dru­goj verziji je regulirano da su službeni jezici u Federaciji hrvatski i "bosanski" jezik, kako Bošnjaci zovu svoj jezik.

Dvije verzije prvog broja "Službenih novina" FBiH uistinu i postoje!

PRIJEVARA U SLUŽBENOM LISTU

Riječ je o tome da je J.P. Novinsko-izdavačka organizacija Službeni list BiH tiskala dvije verzije prvog broja "Službenih novina FBiH." U prvoj verziji "Službenih novina", u tekstu na hrvatskom jeziku, stoji da su službeni jezici u Federaciji hrvatski i bošnjački jezik kao što je Ustavotvorna skupština i odlučila.

Nakon toga tajnik Komisije za ustavna pitanja Ustavotvorne skupštine FBiH, koji je po na­cionalnosti Bošnjak, uputio je pis­mo Novinsko-izdavačkoj organizaciji Službeni list BiH u kojem ih "obavještava" da se potkrala greš­ka u Ustavu FBiH, pisanom na

hrvatskom jeziku, te da treba napraviti ispravku i umjesto riječi 'bošnjački" staviti "bosanski" jezik. Izdavačko poduzeće to je i naprav­ilo i tiskalo drugu verziju "Službenih novina FBiH" u kojima, u tekstu Ustava na hrvatskom jeziku, stoji da su službeni jezici u Federaciji hrvatski i "bosanski" jezik.

Unatoč tome što tajnik Komisije za ustavna pitanja Us­tavotvorne skupštine FBiH nije ovlašten davati naloge za ispravke teksta Ustava, unatoč tome što su sucima Ustavnog suda na uvid dati originalni tekstovi Ustava Federacije na hrvatskom i na en­gleskom jeziku u kojima je regulirano da su službeni jezici u Federaciji hrvatski i bošnjački jezik, taj Sud ipak je presudio da je naziv "bošnjački jezik" neustavan obvezujući time Hrvate da jezik Bošnjaka zovu "bosanski jezik." Time je ne samo donio nezakonitu odluku nego je i stvorio plodno tlo za nove sukobe. Svima je živo sjećanje na hegemonističku srpsku politiku unutar Jugoslavije i na krilaticu "što god je srpsko to je i jugoslavensko, dakle, što god je jugoslavensko to je i srpsko."

Povijest se, s tek neznatnom varijacijom, danas ponavlja, različiti su jedino akteri. Hegemoniju danas uspostavljaju Bošnjaci, njihova krilatica je "ako je naš jezik bosanski, onda je i Bosna isključivo naša."

A takvu politiku već je blagoslovio federalni Ustavni sud svojim nezakonitim odlukama!

Vratimo se sada pitanjima problematiziranim na početku teksta. Tek uvidom u praksu federalnog Ustavnog suda moguće je razumjeti optužbe što ih međunarodna zajednica upućuje hrvatskim županijskim vlastima i pritiske na županijske policije da stave "nepristrano" federalno znakovlje, koje predstavlja tradicije i hrvatskog i bošnjačkog naroda.

Vlasti u većinski hrvatskim županijama nalaze se u ambivalentnom položaju: prostor djelovanja sužen im je na dvije mogućnosti, jednu nepovoljniju od druge.

Prva mogućnost jeste pošto­vati očito nezakonite presude Ustavnog suda. Time bi iskazale po­pustljivost što bi bio signal za postavljanje drugih nezakonitih zahtjeva koje bi, naravno, Ustavni sud legalizirao. Redukcija nacionalnih prava bi se nastavila, Hrvati bi bili dovedeni u položaj nepovoljniji od onog što ga na­cionalne manjine imaju u drugim europskim državama.

Druga mogućnost jeste nastaviti se pravno i politički boriti za očuvanje minimuma prava za­jamčenog daytonskim sporazumom i federalnim Ustavom. U tom slučaju američki protektori nastavit će smjenjivati hrvatske dužnosnike, i kako im nezado­voljstvo "nekooperativnim" Hrvatima bude više raslo tako će i povećavati svoje pritiske.

Nama ostaje tek da zaključimo da je BiH tiranska država, država koja Hrvate ne tretira kao svoje građane s pripadajućim pravima nego tek kao smetnju zadovoljavanja apetita globalnih igrača.
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade