BOLNO SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU

Prenosimo iz stranog tiska

Le Figaro: Hrvatska nema snage suočiti se s komunističkom prošlošću

Izvorni naslov: „Titovi jugonostalgičari“

Prijevod završnog dijela članka
....

Obožavatelji TITA hine ignoriranje ili zatvaraju oči na zastranjivanja (devijacije) režima.Titova Jugoslavija je bila napredna tvrde njezini zagovaratelji ? Jugoslavija se je, istina je, okoristila tijekom 30 slavnih godina zapadne ekonomije (les trentes glorieuses occidentales) ali ne sudjelovanjem nego masovnim kreditima, povlačenim kako na zapadu tako na istoku, kojima se financiralo jugoslavensko gospodarstvo. Takva politika nije strana i današnjim kolosalnim deficitima bivših saveznih država.

Dižu se isto tako glasovi koji podsjećaju pobornike TITA na zločine koje je učinio njihov heroj. Krajem mjeseca svibnja 1945. godine TITOVI su pristaše masakrirali desetine tisuća zarobljenika. Od 1950 do 1980 godine, desetine tisuća političkih zatvorenika prošli su kroz GOLI OTOK. U to je vrijeme samo jedna politička šala bila dovoljni razlog za zatvor. Katolička crkva je bila proganjana a mnogo svečenika je bilo uhićeno.

Nepostojanje pluralizma i slobode, kult ličnosti doživotnog Predsjednika : bivša Jugoslavija je uistinu bila diktatura. „U bivšoj Jugoslaviji se je moglo dobro živjeti samo pod uvjetom ne bavljenja politikom i prakticiranjem vjere“, priznaje Ivanka. Neobjašnjivo je da nisu dostupni nikakvi službeni dokumenti te da do danas nije vođena niti jedna službena javna istraga u cilju uspostavljanja istine o zastranjivanjima TITOVOG režima.

Na taj se način daje mogućnost raznim interpretacijama povjesti. „ Suprotno Českoj, u državama bivše Jugoslavije nikada nije bilo političke volje javno kritizirati komunistički sustav“ izjavljuje hrvatski povjesničar Josip JURČEVIĆ jedan od rijetkih koji se usuđuje o tome javno govoriti.

„Ljudi se još boje pričati. Zašto ? Zato što su na vlasti još uvjek isti ljudi. Većina političara, bilo lijevih bilo desnih, nasljednici su TITA a potom TUĐMANA“. „ Do danas se nisu dogodile nikakve dublje promijene u političkoj kulturi“, potvrduje Jean-Arnaud Derens. U centru grada Zagreba, Hrvatsko narodno kazalište ponosno stoluje na jednom od najljepših trgova, trgu Maršala TITA.

Grupa hrvatskih građana, uvrijeđena nazivom trga požalila se je diplomatskim predstavnicima Europske Unije. Uzalud. Trg neće mijenjati ime te će se i dalje oslanjati na veliku aveniju koja nosi ime Andrije HEBRANGA bivšeg komunističkog lidera koga je likvidirao TITO. Ovo je sav paradoks Hrvatske koja teži Europi a da još nije smogla snage suočiti se s utvarama iz svoje prošlosti.

Le Figaro, „Grand reportage“, str.16 od 25. svibnja 2007, autor: Stéphanie Dargeou