SAVEZ ZA HRVATSKU

ZAMISLITE SADA JEDNOG TOMIĆA, BUTKOVIĆA, I SLIČNE KAKO SE 'OBRAČUNAVA' S AKADEMIKOM NOVAKOM

2012-01-30T12:26:00.002+01:00

Akademik Slobodan Novak: Europa kojoj oduvijek pripadamo nije isto što i politička zajednica u koju danas srljamo

Europska unija baš i nije mnogo – a ja bih rekao: nimalo i ni po čemu nalik onoj Europi koje je Hrvatska stoljećima nerazdvojni dio. Bestidna je demagoška floskula i tempirana laž pozivati se na hrvatsku pripadnost tome i takvom europskom ustroju, kojem se mi sada tobože vraćamo kao razmetni sin svojoj kući. Ta je kuća otuđena i samo prividno sljednik nama poznate bolje europske tradicije.

A Hrvatska je oduvijek, upravo oduvijek, i prije nego većina europskih velmoža, koji nas podcjenjivački tapšu, bila dio povijesne i kulturne Europe – svoje šire domovine. I kad god je bila uvučena u tuđe političke formacije, iznevjeravala je svoju dušu i podnosila žrtve, šaljući svoje momke stegnute kravatama na tuđa razbojišta i za tuđe interese. A volimo reći kako nikad nismo osvajali tuđe i nikada nismo marširali po tuđem tlu. Ali, nažalost, jesmo, ne za sebe, nego za „partnere“, pa i opet moramo za tuđu guzobolju i za naftne kompanije gaziti ratničkim cokulama po tuđim pragovima.
Unatoč svemu, Hrvatska je i danas konsubstancijalni dio klasičnog europskog ozračja bez ičijeg pristanka i priznanja, odobrenja i hrabrenja; bez pregovora i zaključivanja ovih i onih točaka i poglavlja, bezuvjetno i bez diktata, bez monitoringa i zadovoljavanja tuđih kriterija, bez ograničenja i dodvoravanja, bez nametnutih i odgađanih datuma i ratifikacija, bez ucjenjivačke igre, diktata i ponižavanja. Ne trebaju joj rukljubi ni činovničke čestitke uz šampanjac i puhanje u tortu. S Europom se oduvijek prirodno i sudbinski prožimala, od nje je primala i učila, i njoj je vraćala svoje najbolje vrijednosti: radne ruke, umove i talente. Njezino europejstvo je egzaktna povijesna činjenica, a ne recentno uvjetno intereseno referendumsko opredjeljenje. Toj činjenici ne možemo reći ni da, ni ne! A niti to mogu europski činovnici.
Imala je, istina, u prošlome stoljeću od „ujedinjenja“ i „oslobođenja“ do osamostaljenja tek civilizacijski prekid, ali humanistićki, kulturološki i slobodarski – zapravo nikad. Povijesna svijest o našoj pripadnosti u narodnom pamćenju i u rodoljubnim i slobodarskim težnjama osviještenih građana nadživjela je mračnu eru balkanskoga i boljševičkog civilizacijskog pada i moralne degradacije. Da nije tako, ne bi se Hrvatska osipala po emigracijama, ne bi bila kundačena, ne bi stenjala po kazamatima, ne bi joj se kosti mljele u golootočkim drobilicama i ne bi bez ičije pomoći, gledana prijekim okom, vlastitom krvlju uskrisila svoju slobodnu samostalnost, pa konačno za nagradu danas čamila u europskim ševeningenima.
A Europska unija, međutim, samo je još jedna teritorijalno-administrativna birokratska, nadnacionalna politićka formacija, interesna zajednica suprotstavljenih gospodarstava, industrije, trgovine, novčarstva. Na njezinim transparentima, proklamacijama, rezolucijama, na nezinim zastavama i panoima nema ni jednog velikana europske prošlosti, baš kao što ih nema ni na njezinim novčanicama. Jer Aristoteli, Shakespearei, Leonardi, Goethei, ili Boškovići i Tesle očito i nisu začetnici ovakova partnerstva i savezništva - nego duhovnog zajedništva. Netko bi možda još rekao: EU je Cosa nostra velikih i bogatih imperijalnih sila, varijantna supstitucija neokolonijalnih aspiracija nad malima, kao nad egzotičnim garnirungom, kao nad proširenim tržištem i izvorom sofisticirane eksploatacije. Nad onim malima koji su ostali siromašni (bolje reći, materijalno prikaćeni), jer nisu s velikom civiliziranom Europom dijelili kolonijalno carstvo crnog kontinenta i dalekih mora, nego samo kulturne i poneke civilizacijske tekovine, ali uz krvni danak.
Pa sada, eto, svezivanje naroda u zvjezdano kolo, što su već na svoj način pod drugim simbolima još nedavno pokušavali postići silom oružja neuravnoteženi politički hazarderi u napoleonskim, hitlerovskim, staljinskim odorama, sada, privremeno, čini se, uspijeva civilnome Molohu novčarstva silom ucjena. Pa nas tješe, da će naši delegati u Bruxellesu, razumije se, kao od šale mijenjati sve odluke europskoga parlamenta nepovoljne po hrvatski suverenitet jednostavno vetom, uz smiješak isprike. A čujemo i da Hrvatska ne čini ništa radi EU, nego radi sebe. To je postala već stajaća parola. Pa ako mora likvidirati svoju najveću izvoznu granu i najugledniji brodograditeljski proizvod u svijetu, ako ograničava svoj ribolov, svoje vinograde, svoje maslinike, poljoprivredu, stočarstvo...ako otuđuje svoja bogatstva... ako ne pripaja svoje more... ma da, da – to sve čini, nego što, radi sebe i vlastita interesa, dakako!
Kao i uvijek dosad, nekoliko preambicioznih kvaziinternacionalista, svjetskih bratimljenika, profesionalnih detuđmanizatora, željnih dezintegriranja ove nepoželjne države, a zapravo zahuktanih aspiranata na obilate konobarske napojnice u Bruxellesu, stvaralo je sustavno klimu i povuklo za sobom, recimo tako, politički naivne, mnoge nesamostalne državne vođe, nesposobne a pritisnute kompleksom straha od moći i odgovornosti, pa su zajedno i jednodušno, u apsurdnom i bizarnom, nikad još viđenom konsenzusu, dodvoravajući se novim gospodarima, odlučili založiti krv tisuća branitelja, tisućgodišnje mučeništvo i svenarodne snove o obnovi vlastite države – za svoje karijerističke europske sinekure, dopuštajući usput svojim ciničnim dreserima višegodišnje ponižavanje cijelog ispaćenog naroda, surovo gaženje njegove samosvijesti i dostojanstva, a namjerno ignorirajući činjenicu da u tom podijeljenom narodu za njihove sluganske i egoističke planove konsenzusa ipak nema ni približno koliko među njima samima. Govore ležerno i nonšalantno kako će Hrvatska, „razumije se“, ustupiti (izgubiti) dio suvereniteta, kao da se radi o vreći brašna koja kao ušur, kao desetina, pripada mlinaru, kao da je to neki njiho višak, a ne izdaja, i kao da nije za svaki taj dio proliveno na hektolitre krvi. U tom historijski ponavljanom i fatalno zaboravljanom „srljanju u maglu“ zajedništva, toliko im se žurilo, da nisu kroz dvadeset godina, poslije pobjede nad tuđinskim presizanjem, stigli zakoračiti preko praga male vojarne na Svetoj Geri, ni stupiti nogom na dunavski pješčani otočić i na druge krpice izgrickane zemlje, koje smo također ponovno otkupljivali krvlju. A kamoli da bi opasali mare nostrum, što smo ga stoljećima branili i sačuvali.
Kako li je krenulo i kako li su usmjerili svoja nastojanja, zanemarivši sve drugo, danas je ta Unija postala fetiš, i, nažalost, sudbinska neminovnost, jer...šengenske granice...jer okruženje...jer Crkveni vrh...jer ciljani milodari u eurima...jer Račanov Josipović...jer prodaja radne snage....jer tuđa učilišta (koja odnarođuju)...a iznad svega izolacija! (iz „slobodnog svijeta“ prijete nam izolacijom, da, da!)...pa se danas skeptični građanin može samo prividno i formalno, nakon pristupnog ugovora, referendumski, simbolično, demonstrativno distancirati, otkloniti i uskratiti svoj nevrijedni potpis suglasnosti, i preostaje mu samo da prihvati problematičnu sudbinu svoje zemlje kao usud, i da svoje namnožene vođe, sad jedne, sad druge, obećaroše, legitimirane troslovnim stranačkim skraćenicama, ili zakrinkane izvanstranačkim sindikalističkim funkcijama, obdaruje i dalje novim mandatima, pa i cirkusantskim doživotnim carskim apanažama – kao što je činio i dosad.
Takav politički fatalizam usadila nam je ta ista suvremena Europa i prateća svjetska plutokracija, ako ne još i ranije, onda sigurno zločinačkim jarmom ratnoga embarga, izjednačavanjem krivnje, do danas šikaniranjem naših osloboditelja i pomilovanjima naših krvnika. Nakon svega i unatoč spoznajama, preostat će nam i opet samo duhovne i materijalne reliquiae reliquiarum, kompromitacija našeg povijesnog europejstva, i kad-tad neizbježno i beznadno – zakašnjelo kajanje.

Akademik Slobodan Novak

(U "Hrvatskom listu" tekst je objavljen s naslovom: "Fatalno zaboravljeno 'srljanje u maglu' / Odlucili ste založiti krv tisuća branitelja, tisućgodišnje mučeništvo i svenarodne snove o obnovi vlastite države – za svoje obilate konobarske napojnice u Bruxellesu)

U EUROPI, ZA RAZLIKU OD HRVATSKE, RENESANSA DESNIH KONZERVATIVNIH STRANAKA

2012-01-30T11:52:00.000+01:00

EUROPA Jačanje konzervativnih snaga i ekstremne desnice u Europskoj uniji

Renesansa desnih populističkih stranaka

FOTO: REUTERS

Postavlja se pitanje proizlazi li i snaga konzervativnih u Europi iz slabosti socijalista, socijaldemokrata, liberala i zelenih ili razloge treba tražiti drugdje. Činjenica je da su na izborima za Europski parlament konzervativni s 36 posto osvojili također najveći broj glasova europskih birača

Alen LEGOVIĆ
Bruxelles

Objavljeno: 11. 6. 2011. u 13:52 Zadnja izmjena: 11. 6. 2011. u 14:05

Konzervativne stranke i političari vladaju Europskom unijom i većinom njezinih zemalja članica. Ne samo da su predsjednici triju europskih institucija iz redova Europske pučke stranke - i to Portugalac Jose Manuel Barroso (Europska komisija), Poljak Jerzy Buzek (Europski parlament) i Belgijanac Herman Van Rompuy (Europsko vijeće) - nego i većina povjerenika u Europskoj komisiji dolazi iz tabora konzervativnih stranaka. Osim toga, u većini zemalja članica na vlasti su ili konzervativne stranke ili koalicije u kojima sudjeluju konzervativne stranke ili stranke desnog centra.
Na posljednjim izborima u Portugalu pala je još jedna socijaldemokratska vlada, a izbore su dobili konzervativni. Smjena lijevog centra ili socijaldemokrata prijeti na predstojećim izborima u Sloveniji i Španjolskoj, jedinoj velikoj zemlji članici gdje je još na vlasti ljevica. Postavlja se pitanje proizlazi li i snaga konzervativnih u Europi iz slabosti socijalista, socijaldemokrata, liberala i zelenih ili razloge treba tražiti drugdje. Činjenica je da su na izborima za Europski parlament konzervativni s 36 posto osvojili također najveći broj glasova europskih birača.
U Europi ne jačaju samo europske konzervativne stranke nego i desnica. Europa se ujedinjuje i granice bi trebale polako nestajati, ali istodobno desni populisti bilježe uspjehe na izborima u pojedinim članicama Unije. Zanimljivo je promatrati kako većina desnih stranaka dijeli ne samo svoju antimigracijsku politiku nego i duboku sumnju u politiku Europske unije.
Tako je u Mađarskoj u travnju ove godine desnim ekstremistima prvi put uspio ulazak u parlament. U Francuskoj su desničari iz Nacionalnog fronta Jean-Marie le Pena na lokalnim izborima osvojili dodatne mandate, a isto je za rukom pošlo i populističkoj, i prema strancima vrlo neprijateljski raspoloženoj, Legi Nord. I na sjeveru Europe, poput Nizozemske, gdje je kritičar islama Geert Wilders na vrhuncu omiljenosti, desnici raste popularnost. Koliko su europski birači skloni povjerovati populističkim sloganima koji na komplicirana pitanja daju naizgled jednostavne odgovore?
Europa sve više postaje zajednički prostor. Schengenski se krug prošle godine proširio do Islanda na jednoj strani te sve do ukrajinske granice na drugoj. Prijelaz preko granica postao je svakodnevnica, mnogi građani se stoga podjednako osjećaju i Europljanima i građanima svojih nacionalnih država. Unatoč tomu, desno-populističke stranke s vrlo neprijateljskim stavom prema svemu što je strano, doživljavaju renesansu. U mnogim su europskim državama posljednjih nekoliko mjeseci ostvarile značajne političke uspjehe.
Njemački stručnjak za pitanja političkog ekstremizma Wolfgang Kapust opisuje različito motivirane oblike desnog populizma u europskim zemljama.
»U Skandinaviji smo imali desne populiste koji su se borili protiv visokih poreza, u istočnoj Europi imamo nacionalno motivirane desničare koji od pada Berlinskog zida naovamo pokušavaju potaknuti nove nacionalne identitete. S druge strane, nacionalno motivirani desničarski pokreti u Austriji i Francuskoj opet su drukčije prirode«, smatra Kapust. No desnim je populistima zajedničko to da u doba krize pokušavaju instrumentalizirati strahove i nesigurnost građana za svoje potrebe. »Desni populisti računaju s nezadovoljstvom svojih sljedbenika. Oni na složene probleme reagiraju jednostavnim rješenjima. Gospodarska situacija, nezaposlenost i socijalna nesigurnost - za sve su krivi stranci ili neki drugi kojih bi se htjeli riješiti protjerivanjem ili na neki sličan način«, kaže.
Budući da se te snage uglavnom definiraju u svom sijanju mržnje prema svemu što je strano, one teško funkcioniraju izvan granica svojih zemalja i nisu u stanju udružiti snage sa slično orijentiranim snagama u inozemstvu. To je vidljivo i u Europskom parlamentu: »I desni ekstremisti i populisti imaju problema kad je riječ o Europi. Oni se protiv nje bore, oni ne žele nadnacionalnu političku razinu kao što je to Europska unija. Oni žele Europu nacionalnih domovina, žele zadržati identitete pojedinih zemalja. Apsurdno je da se desni ekstremisti pokušavaju ujediniti u jedan zastupnički klub u parlamentu, ali im nije uspjelo, jer su međusobne razlike jednostavno prevelike«.
Desne populističke stranke često ostaju na razini protestnih pokreta nesposobnih za bilo kakav oblik političke suradnje s drugim strankama. Istodobno, one svojim djelovanjem rade pritisak na stranke desnog centra da ne gube iz vida birače desne orijentacije. To se pokazalo i na lokalnim izborima u Francuskoj sredinom veljače ove godine. Tada su konzervativci izgubili mnogo glasova koji su otišli u desno-radikalni tabor, ali i u tabor socijalista. Za političke snage na rubu desnog spektra lokalni su izbori bili prilika da Sarkozyju pokažu kako su razočarani njegovom politikom. Na posljednjim su izborima svi mislili da su konzervativci Nacionalnom frontu oduzeli toliko birača da se ta stranka od toga nikad neće oporaviti. Pogotovu zato jer Le Pen s 81 godinom više i nije u cvijetu mladosti. No on je u izbornu utrku poslao kćer koja je mnoge birače koje je razočarao Sarkozy vratila Nacionalnom frontu.
I dok manje ekstremističke stranke vrlo brzo nestaju s političke pozornice, često u vrtlogu raznih financijskih i korupcijskih skandala, većim i umjerenijim narodnim strankama uspijeva bez problema prebroditi sve skandale i poteškoće. Izvanredan primjer za to je talijanski premijer Silvio Berlusconi koji je, unatoč brojnim aferama, sve popularniji, a to je pokazao uspjehom na lokalnim izborima početkom godine, ali je zatim nakon nekoliko mjeseci ipak izgubio važne velike gradove gdje je pobjedila oporba. Berlusconijeva stranka je početkom godine na izborima zapravo prošla loše. No nisu pobijedili njegovi protivnici nego njegovi partneri poput Sjeverne lige. Pritom Berlusconijevi sljedbenici već desetljećima znaju za njegove afere, skandale i ispade. Čini se kao da kod Talijana vrijedi pravilo prema kojem je onaj koji je Berlusconiju to oprostio tada, oprašta mu i danas.
Posebnu poziciju u desnom političkom spektru zauzimaju kritičari islama. Najistaknutiji je predstavnik tog smjera nizozemski političar Geert Wilders koji se, međutim, svjesno ograđuje od antisemitizma i svih desnih stereotipa. On se prikazuje kao pravi demokrat no to ga ne čini drukčijim od ostalih desnih snaga u Europi. Razvoj u Nizozemskoj usko je povezan sa zabranom minareta u Švicarskoj i sličnim pokretima i u Njemačkoj. Stručnjaci govore o protuislamskom rasizmu, jer se njime ciljano širi strah te na taj način stvaraju neprijateljske slike.
Mogu li se europski konzervativci oduprijeti izazovima desnih stranaka, vidjet ćemo vjerojatno najkasnije iduće godine na predsjedničkim izborima u Francuskoj, gdje je vjerojatno da će se u drugom krugu ogledati sadašnji predsjednik Nicolas Sarkozy i nova šefica stranke Front Nacional Marine Le Pen. Bit će to i okršaj između zagovornika Europske unije i njezine žestoke protivnice.
Stručnjaci i politički promatrači u Bruxellesu smatraju da je pred Europom ozbiljan izazov i žestok diskurs na političkoj sceni u kojoj sve više sudjeluje i desnica. Rasprava i sukobi oko temeljnih europskih tema kao što su migracije, europska solidarnost, zapošljavanje i ostala socijalna pitanja mogli bi obilježiti idućih nekoliko godina i negativno utjecati na politiku proširenja Unije.

SVE ŠTO TREBATE ZNATI O PREDUVJETIMA ZA IZGRADNJU SOLARNIH ELEKTRANA U RH

2012-01-30T09:20:00.000+01:00

Administrativna procedura za izgradnju solarnih elektrana od 10 kW, 30 kW i 1 MW

Zagreb, 30. siječnja 2012. - Objavljujemo cjelovitu administrativnu proceduru za izgradnju solarnih elektrana kapaciteta 10 kW, 30 kW i MW.

Elektrane do 10kW

Registracija djelatnosti***; Izrada idejnog projekta; Ishođenje lokacijske dozvole; Ishođenje prethodne elektroenergetske suglasnosti; Zaključenje ugovora o priključenju; Izrada analize opravdanosti izgradnje postrojenja; Ishođenje energetskog odobrenja; Ishođenje rješenja o izvlaštenju i/ili rješenja o uknjižbi; Izrada glavnog projekta; Ishođenje akta ili dokumenta kojim se odobrava građenje; Ishođenje prethodnog rješenja o stjecanju statusa povlaštenog; Sklapanje ugovora o otkupu električne energije; Izrada izvedbenog projekta i početak radova; Ishođenje elektroenergetske suglasnosti; Sklapanje ugovora o korištenju mreže; Ispitivanje u pokusnom radu; Ishođenje uporabne dozvole; Ishođenje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača; Ishođenje rješenja o upisu građevine u katastar; Ishođenje rješenja o upisu građevine u zemljišne knjige.

Elektrane do 30kW

Registracija djelatnosti***; Izrada idejnog projekta; Ishođenje lokacijske dozvole; Ishođenje prethodne elektroenergetske suglasnosti; Zaključivanje ugovora o priključenju; Izrada analize opravdanosti izgradnje postrojenja; Ishođenje energetskog odobrenja; Ishođenje rješenja o izvlaštenju i/ili rješenja o uknjižbi; Izrada glavnog projekta; Ishođenje akta ili dokumenta kojim se odobrava građenje; Ishođenje prethodnog rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača; Sklapanje ugovora o otkupu električne energije; Izrada izvedbenog projekta i početak radova; Ishođenje elektroenergetske suglasnosti; Sklapanje ugovora o korištenju mreže; Ispitivanje u pokusnom radu; Ishođenje uporabne dozvole; Ishođenje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača; Ishođenje rješenja o upisu građevine u katastar; Ishođenje rješenja o upisu građevine u zemljišne knjige.

Elektrane do 1MW

Izrada preliminarne analize opravdanosti izgradnje postrojenja; Registracija djelatnosti***; Ishođenje prethodnog energetskog odobrenja; Izrada dokumenata za postupak ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu; Ishođenje rješenja o prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu; Izrada idejnog projekta; Ishođenje lokacijske dozvole; Ishođenje prethodne elektroenergetske suglasnosti; Zaključivanje ugovora o priključenju; Izrada analize opravdanosti izgradnje postrojenja; Ishođenje energetskog odobrenja; Ishođenje rješenja o izvlaštenju i/ili rješenja o uknjižbi; Izrada glavnog projekta; Ishođenje akta ili dokumenta kojim se odobrava građenje; Ishođenje prethodnog rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača; Sklapanje ugovora o otkupu električne energije; Izrada izvedbenog projekta i početak radova; Ishođenje elektroenergetske suglasnosti; Sklapanje ugovora o korištenju mreže; Ispitivanje u pokusnom radu; Ishođenje uporabne dozvole; Ishođenje rješenja o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača; Ishođenje rješenja o upisu građevine u katastar; Ishođenje rješenja o upisu građevine u zemljišne knjige.

***Investitori koji osnivaju tvrtku radi realizacije projekta obnovljivih izvora energije upisuju se prema odredbama Zakona o sudskom registru (NN 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05 i 40/07) u sudski registar i registriraju za energetsku djelatnost. Fizičke osobe koje djelatnost namjeravaju obavljati kao obrtnici dužni su prema odredbama Zakona o obrtu (NN 77/93, 90/96, 64/01, 71/01, 68/07 i 79/07) energetsku djelatnost registrirati u obrtnom registru. Fizičke osobe koje namjeravaju steći status povlaštenog proizvođača iz postrojenja malih snaga instaliranih na njihovoj osobnoj imovini dužni su se prijaviti u registar obveznika poreza, sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04). Prema Zakonu o porezu na dohodak i Pravilniku o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07), fizičke osobe dužne su se prijaviti u registar obveznika poreza na dohodak u roku od osam dana od početka obavljanja samostalne djelatnosti.

Autor: © Portal croenergo.eu (T.M.) / CROENERGO MEDIA

NOVA TRIBINA U ORGANIZACIJI HUB SPLIT

2012-01-29T19:37:00.001+01:00

HRVATSKA UDRUGA BENEDIKT

Vas

pozivana tribinu pod nazivom

„Stanje u energetici RepublikeHrvatske i kako dalje?“

„Mogu li energenti u Hrvatskojbiti jeftiniji?“

„Štotreba učiniti kako bi energenti bili dostupni sve siromašnijim stanovnicimaHrvatske?“

8.veljače 2012. u 19 sati

dvoranaNadbiskupskog sjemeništa u Splitu

Natribini gostuje:

· dr.sc. Branimir Molak, dipl. inž., predsjednik Međunarodnog instituta za razvitak Hrvatske

BI LI OVI KANDIDATI ZA MINISTRE U VIJEĆU MINISTARA BiH PROŠLI LUSTRACIJSKI TEST

2012-01-28T13:16:00.001+01:00

Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP-a, bit će ministar vanjskih poslova, Damir Hadžić, potpredsjednik te stranke, novi je ministar prometa i komunikacija. Bariša Čolak iz HDZ-a predložen je da ostane na čelu Ministarstva pravde, Muhamed Ibrahimović iz SDA predložen je za ministra odbrane, a Sadik Ahmetović, potpredsjednik SDA, ostaje ministar sigurnosti BiH, Damir Ljubić iz HDZ 1990 će biti ministar za ljudska prava i izbjeglice.
Dosadašnji predsjedavajući Vijeća ministara Nikola Špirić iz SNSD-a je vjerojatni ministar financija, dok je iz ove stranke imenovan i Sredoje Nović, kao novi/stari ministar civilnih poslova. Mirko Šarović iz SDS-a bit će novi ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa.
Zamjenici ministra obrane bi trebali biti dosadašnja zamjenica Marina Pendeš iz HDZ BiH, te Mirko Okolić iz SDS-a. Rudo Vidović iz HDZ 1990 bit će zamjenik ministra prometa i komunikacija, a Fuad Kasumović iz SDA ostaje na mjestu zamjenika ministra finansija, a dosadašnju poziciju zadržat će i zamjenik ministra vanjskih poslova Ana Trišić-Babić. Radmila Mitrović iz SDS-a bit će zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice, dok će zamjenik ministra pravde biti Srđan Radulj iz DNS-a. SDP ima tri zamjenika ministara, i to Erminu Salkičević-Dizdarević, koja će biti zamjenik ministra vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Denisa Sarajlić-Maglić zamjenik ministra civilnih poslova, te Mladen Čavar zamjenik ministra sigurnosti.

komentar:

Zna se da je Sredoje Nović bio profesionalni udbaš, predložen za zadnjeg šefa SDB-a ex Jugoslavije koja se baš tada raspala. Raspala se Juga ali su se udbaši prepozicionirali i samo malo zamijenili uloge. Tako se može dogoditi da bivši suradnik službe, recimo Z. Lagumdžija, bude u novim okolnostima na neki način nadređen onomu za koga je tada radio. Ali, ništa od provjere ni od lustracije, jer su na čelu Agencija koje obavljaju provjere takodjer bivši suradnici SDB-a i KOS-a tako da je moguća jedino lustracija normalnih, mladih kadrova koji nisu imali kada proći pančevački obavještajni tečaj ili kumrovečku večernju školu. Lustrirani su na svim razinama vlasti, manje-više svi koji ne dolaze iz starih obavještajnih struktura. Možda nije bolje ni u RH, ali tko to uopće zna.

IMA LI TKO ZAŠTITITI LJUDE KOJE SDP-ovci MASOVNO IZBACUJU S POSLA NA ULICU???

2012-01-28T13:16:00.000+01:00

Krešimir Mihajlović,profesor, dosadašnji ravnatelj, ostaje bez posla i ide na zavod zazapošljavanje. Sudski proces jedino moguce rjesenje

Postovani sudioniciHrvatske - e – Mreze,

kao sto znate zbogdomoljubnog plakata, neprijatelji svega hrvatskoga napali su ravnatelja OŠPETAR ZRINSKI velikog domoljuba i naseg sudionika prof. Kresimira Mihajlovica.Jugonostalgicari i bivsi komunisti opet ne miruju i pokusavaju ugusiti sve domoljubno.Iskoristili su priliku, napravili medijski linč na njega te ga školski odbornije izabrano za ravnatelja. Time je ostao bez posla i poslan je na zavod zazapošljavanje nakon 30 godina neprekidnog rada u školi

Osjecam se kao da smoopet u komunistickoj Jugoslaviji.

DAJMO POTPORU NASEM DOMOLJUBU

Evo nekoliko osobnihpodataka o njemu :

Ø Dragovoljac Domovinskog obrambenog rata

Ø Otac cetvoro djece

Ø Urusenog zdravstvenog stanja, koje se zbogstresa jos vise pogorsalo

Kako je njegovamaterijalna egzistencija masivno ugrozena, moli za svaku mogucu potporu, danebi ostao sa djecom na ulici.

Ø Najbolje rjesenje bilo bi pronaći mu hitnoposao, i pomoći da uspije u sudskom procesu koji će poništiti, od strane SDP-a,

namješteni izbor Mirjane Jermol za ravnateljicu škole.

Objavite ovaj skandal navasim portalima i iskazite solidarnost sa prof. Mihajlovicem.

Uskoro ce grupa domoljubai njegovih prijatelja organizirati masovni prosvjed. Poziv za sujelovanje slijedi.

Saljite ovu informacijusvim udrugama,prijateljima i znancima kao i na FB, You Tube...

U nadi da ce se naci nekorijesenje za naseg prijatelja ostajem sa prijateljskim pozdravima

KONZILIJ LIJEČNIKA ZA HRVATSKU DESNICU

2012-01-27T18:40:00.000+01:00

NOVA STRANICA

Očekivano, po davno napisanom scenariju, referendum je prošao, šampanjac seispio, zaslužnici su objesili lovorove vijence oko vrata, narod je umiren,bolje reći umrtvljen sve dok ga taj prividni mir ne uznemiri. „Pobjednici“ dajuprigodu „pobjeđenima“ ravnopravno (!?) komentirati ishod referenduma, i onimakoji još, kao da ne shvaćaju pravila igre, nastavljaju pilećim glasom malog Calimera ponavljati kako je ishod referenduma prava-pravcata-nepravda,prisnažujući vlastitu anti-protivnostkasnim spoznajama o propustima u zakonskoj proceduri promjena kojima jeomogućena (i)legalna redukcija i logička dedukcija pojma referendum na voljukakve-takve ili bilo kakve većine. Euroskeptici se lagano distanciraju odeurofoba, jer kao što nisu svi iz istih razloga zaokružili ZA EU, još više semeđusobno razlikuju oni koji su zaokružili PROTIV pristupanja RepublikeHrvatske ovoj i ovakvoj EU.

Eurofobi (Frančišković, Natko Kovačević, braćaKrčmarek, R. Šikić, E. Čić, Ž. Sačić, V. Biondić...) su protiv svake EU, jučer,danas i sutra. Njihov simbolički govor je skidanje i paljenje plave zastave.Njihova literatura su teorije zavjera, njihovi saveznici su svi kojima EU neodgovara iz različitih razloga. Njihov govor je najčešće neartikulirana vika snimalo ili premalo argumenata. Euroskeptici(R. Tomašić, D. Pavuna, G. Dodig, J. Jurčević, Z. Bušić, D. Srb, M.Bošnjak,...) su zahtjevali kvalitetnu, širu, demokratskiju raspravu o svemu štonam EU potencijalno donosi ili odnosi, više zabrinuti mogućim slabljenjem iligubitkom svega što državu čini suverenom, što naciju određuje kao takvu, štonarod ispunja ponosom, nego eventualnim utapanjem ionako potonule hrvatskeprivrede u globalnom europskom (svjetskom) gospodarskom moru u kojem po prirodistvari „velike ribe jedu male“. Euroskeptici su, iako svjesni koliko smo većumočeni u mutne europske vode, više htjeli odgoditi izjašnjavanje naroda negozauvijek okrenuti leđa ili zatvoriti vrata EU strukturama. Htjeli su i sebi inarodu bolje predočiti uzroke i razloge gospodarskog potonuća Portugala,Italije, Irske, Grčke i Španjolske, bolje se upoznati s (ne)uspjesimaMadžarske, Poljske, Češke, Slovenije i Slovačke te usporedbom s tim zemljamaprije i nakon pristupanja EU, izvući pouku za modernu Hrvatsku koju ni u komslučaju ne bi htjeli vidjeti kao „otok za sebe“, kao što im nije bioprihvatljiv ni Sanaderov bezuvjetni pristanak na vožnju jednosmjernom, slijepomulicom euroatlantskih integracija. Eurofili(I. Josipović, Z. Milanović, V. Pusić, J. Kosor, I. Sanader, Ž. Kerum, M.Tuđman, kardinal Bozanić i većina biskupa, don I. Grubišić, Kajin i M.Pupovac...) su najprije osvojili vlast, s tek jednom zastupnicom koja sestidljivo usudi biti glas euroskpeticizma u hrvatskom Saboru, e da bi odmahnakon podjele uloga u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti, zajedničkim snagama, urekordno kratkom roku uspjeli, s još manje legitimiteta nego na izborima, glastrećine ukupnog biračkog tijela proglasiti voljom većine. Kako bilo, svima namsada preostaje okrenuti novu stranicu u novim okvirima tražeći nove razlogestare, vječne nade koja se, ovako ili onako, neprestano obnavlja u nama.

Privremeno zakopane „ratne sjekire“ između KUKURIKU koalicije i HDZ-a će seuskoro otkopati. Ne će proći puno vremena prije prvih sukoba unutar ljevicekoja je već prestala kukurijekati ali još nije počela kukati. Na čelu ureda za,kako bi ga u Bosni nazvali – „jadikovanje i čemeranje“, mogla bi se, brže negomisli, naći Jovanka Opačić a Linić i Grčić će se uskoro pretvoriti u vatrogascesvih mogućih žarišta od škverskih do tekstilnih, od poljoprivrednihpustopoljina do ribarskih modrozelenih praznina. SDP i HNS se još neko vrijememogu hraniti hadezeovskim aferama ali nema tog političkog marketinga koji možeprikriti „Plan 25“ (PDV) o kojem nije bilo riječi u predizbornoj kampanji, nitiima spin-doctora koji bi uspio masovna otpuštanja (ne samo zamjenika ipomoćnika nego dubinsko čišćenje svih mogućih ostataka HDZ-a u vlasti)predstaviti kao potrebu dovođenja stručnijih i sposobnijih, kad je očito riječo političkoj osveti ili u najmanju ruku nerazumnom upravljanju ljudskimresursima. Misle li u SDP-u da će im EUkomesari odobriti takve iracionalnepoteze koji mogu ugroziti brzinu implementacije briselskog „zajedničkognaslijeđa“ na dalekom jugoistoku Europe?

IMA LI SPASA HRVATSKOJDESNICI BEZ KONZILIJA LIJEČNIKA?

Svjedoci smo medijskog skretanja pozornosti javnosti sa stvarnih, životnihproblema na parapolitičko preslagivanje odnosa na centru (HDZ, HDS, Hrast) idesno od njega (HSP, HSP AS, HČSP, JH, ABH,...). Ni strankama KUKURIKUkoalicije ni bilo kojoj desnoj političkoj opciji nije svejedno kojim putem i skojim vodstvom će nakon Sabora krenuti obnovljeni HDZ. Kao što ni desnici primjerice nije bilo svejedno hoće li netako davno u SDP-u pobijediti M. Bandić, Ž. Antunović ili Z. Milanović. Danasni sutra nije toliko bitno hoće li se primjerice M. Šibl povući s čela Jedino Hrvatske i prestrojiti se uz M.Tuđmana u HDZ, predajući JH M. Bošnjaku, ili ima li unutarnjeg pogonskog gorivau generalu Sačiću da s predizbornim žarom i dinamikom nastavi ustrojavati ABH. Kao što nije od presudne važnostihoće li dr. Dodig demokršćaneprepustiti još uvijek stranački neopredjeljenom prof. J. Jurčeviću, ili hoće lise Ilčić-Miletićov Hrast nastavitiširiti kao pokret ili kao stranka čiji je mogući programski prostor već zauzelaKnezovićeva Obiteljska stranka.Umjesto neuspjelog projekta Saveza za Hrvatsku, svi spomenuti bi mogli poraditina koaliciji jasno profiliranih, modernih hrvatskih demokršćana.

Bitno je međutim što se zbiva u HSP-u?Zašto se ne uspijeva demokratizirati ni modernizirati? Jer ako nema snage zato, onda je jasno da više ne vrijedi ponavljati već otrcane fraze o potrebiujedinjavanja desnice oko jednog ili drugog HSP-a. U potrazi za osobom koja bimogla sutra postati stožer okupljanja desnice ide se od generala M. Norca koji je po mojo procjeni, kaoi general A. Gotovina (ma kako čudnoto zvučalo), po mnogočemu bliži SDP-unego HSP-u, do odvjetnika T. Jonjića kojiteoretski izvrsno postavlja dijagnozu stanja u HSP-ovima, ali nema snage ilivolje za praktično-pragmatično političko djelovanje. Poznati odvjetnik, sadajoš poznatiji vrhunski kolumnist i analitičar Z. Hodak bi zasigurno bio prihvaćen kao vođa na desnici ali jepitanje njegove motivacije za konkretan politički angažman. Za razliku odHDZ-a, u kojem se čitav konzilij liječnika nude kao dijagnostičari (dr. Hebrang, dr. Turić, dr. Bagarić,vjerojatno i dr. Granić i dr. Primorac još uvijek nude svojekonzultantske usluge) i terapeuti-iscjelitelji (dr. Kujundžić, dr. Prgomet, dr. Milošević),stranačka baza HSP-a se ne usudi za vrh stranke kandidirati dr. M. Dusparu, a aktualnopredsjedništvo stranke se odriče usluga dvojice splitskih kirurga (dr. Tomasović i dr. Roguljić). Iako sudoktori postavili dijagnoze, čini se da je prerano za prognoze, navlastitounutar varljivog i prevrtljivog, podvojenog i još uvijek duboko podijeljenogčlanstva HDZ-a. Ipak, cijenim da će u konačnici ostati samo dvoje ozbiljnih kandidata za vrh HDZ-a.Aktualna predsjednica stranke, JadrankaKosor je svakako u prednosti pred ostalim kandidatima ali je već sada očitoda ni Tomislav Karamarko ne ulazi uutakmicu bez izgleda za pobjedu. Zapravoće presuditi bolji, konkretniji i prihvatljiviji program i timovi suradnika skojima će se ovih dvoje kandidata predstaviti na terenu, po gradskim ižupanijskim organizacijama i na samom Saboru, 20. svibnja u Lisinskom. Ostalikandidati će se ili povući (dr. Milinović) ili prestrojiti u Jadrankin (dr.Prgomet) ili Tomislavov tim (dr. Kujundžić, dr. Milošević). Bit će tu možda jošpar kandidatura, što egzibicionističkih što test-kandidata, ali ne će bitnoutjecati na već vidljivo, skoro izvjesno finale. Nije presudno, ali nije ninebitno uz koga će stati utemeljitelji stranke, tko će naći bolju komunikacijus mladima i s braniteljima, tko će se više svidjeti izvandomovinskim Hrvatima,tko će bolje iskoristiti medije, koga će tajno ili javno poduprijeti utjecajneeuropske pučke stranke ili (ne)vidljivi unutarnji i vanjski obavještajni krugovi.

(I. B.)

26. siječnja 2012.

VINKO VUKADIN KOMENTIRA REZULTATE REFERENDUMA

2012-01-23T18:29:00.000+01:00

Da slavimo il da tugujemo?

Konačno je iza nas i taj „milenijski referendum“, povijesni trenutak, dan D, dan na koji se razdvojiše izdajnici od domoljuba, slijepi od vizionara, i kako ih sve ne nazvasmo u ovih nekoliko zadnjih dana.
Mnogima je pao kamen, ne sa srca, nego na nogu kojom su mislili zakročiti u potpuno novu političku budućnost. Politička „elita“ je se nadala kakvom takvom uspjehu koji je eto došao. Čujemo da u Buxellesu svi od reda padaju u delirij kad spaze našu vrlu ministarku. Naši političari su ostvarili svoj povijesni san. Istina Bog ta povijest traje tek nekoliko godina, ali kod patuljaka je sve nekako veliko. Oni me podsjećaju na muškarca, koji nakon plaćene ljubavi, umišlja da je glasno oduševljenje njegove ulične odabranice plod njegovog umijeća, a ne obične kalkulacije.
Tako je poprilično smušeni, prezidente izjavio da smo konačno stigli doma, tamo gdje nam je mjesto. Čak je objavio da će od sada Hrvatska upraljvati Europskom Unijom. Meni je jasno da njemu Hrvatska kao država i nije baš prvi izbor domovine, al da se tako brzo slizao s idejom nove domovine, to je baš simpatično i pokazuje svu kreativnost u prilagođavanju. Oko sudjelovanja u upravljanju EU ćemo, vjerojatno, najprije morati priupitati Nijemce. Što i nije nikakva novina u našoj povijesti. Nijemac koji nam određuje fiskalnu politiku zajedno s Francuzom je još uvijek veća porcija samostalnosti nego kad nam tu politiku određuju nekadašnji partijski drugovi u Beogradu. Možda prezidente kaže: „bolje išta nego ništa“.
Drugi prezident je dao za narod odlučujuću izjavu u jednom jako afirmativnom govoru. Bio je to govor puni vizionarstva, taktike, pozitivizma i dokaza da smo konačno krenuli uzbrdo. Šta nas na brdu čeka to sam Bog zna. Dvorski kroničari će narodu već pojasniti da je dobro jer dolazi s lijevog krila. U toj izjavi je napomenuo da smo ovu odluku donijeli samo mi i nitko drugi. To je nevjerojatno otkriće. I genijalna spoznaja. Činjenica da više od polovice građana nije smatrala dostojnim da iziđe na referendum u toj kolosalnoj priči ne igra posebnu ulogu, jer našim političarima nikada i nije bilo važno koliko su njihove bajke u skaldu s realnim životom naroda kojim vladaju.
Treći član trijumvirata je dvojac u ženskom obliku. Nekadašnje pionirke, sada žestoke protivnice na teatralnoj razini su glavne okosnice hrvatske politike. One nisu proizvod ženske kvote nego sposobnosti da zadovolje ono što se od njih očekuje. Jedna, nekadašnja prva dama darivanja, druga prvi seljački plug s profesorskom titulom socijalističkog saveza i neobuzdanom željom da krivo naglašava ono što želi reći kako bi sakrila kako ne podnosi one kojim agovori, a druga teatralno dobra pionirka ili ministrantica koja još uvijek pati od činjenice da je njezina najbolja prijateljica dobila prvu nagradu za pjesmicu povodom 25. maja, a ne ona. . Ministrantica je već darovala što je mogla i tužna je da je sada u ćošku. Samo zato jer narod nije prepoznao njezinu ogromnu političku snagu i rad za dobrobit naroda. Druga, vjesnica novoga proljeća sa starim sadržajem, je već spremna na darivanje. Kao što proljeće dariva godinu tako će i ona darivati sve one koji požele, samo da joj još kažu što to žele. Obje su odradile svoj posao i bez njih narodu ne bibilo tako lijepo. Jedna je promijenila Ustav i strpala pola svojeg društva iza rešetaka, a druga je prokljuvila osnovni i jedini interes umirovljenika, tog vječitog jezičca na vagi budućih generacija.
Bilo je u ovom povijesnom kolotijeku mnogo drugih aktera. Od biskupa do generala Gotovine i propalih narodnih spaistelja koji se ne mogu ujediniti ni da pojedu zajedno odojka na ražnju, a kamo li da dobiju bilo koje izbore. O njima pak drugom prigodom.
I sad se pitamo što ćemo. Da slavimo ili da tugujemo? Zašto bismo tugovali? Zato što je Hrvatska postala nesamostalna. To bi pretpostavljalo da je ona do sada bila samostalna, ali upravo navodni desničari su nam čitavo vrijeme tumačili da je Hrvatska pod kapom svjetskih centara moći, masona i drugih vladara svijetom. Ti isti navodni domoljubi i navodni političari su nam rekli da je sve već određeno, namješteno? I onda se čude da ljudi ne odlaze na referendum. Pa koja budala ide gledat utakmicu za koju zna kako je završila? Samo oni koji su zaljubljeni i finte i neke ekstra poteze. Ako Hrvatska nije samostalna, nego je izložena vladavini masona, novinarskih tajkuna i inih izrabljivača, što bi onda ta EU mogla oduzeti, a što već nismo izgubili? Zašto bi netko glasao za samostalnost koje, kako kažu, nije ni bilo? Dakle europrotivnici su dobili točno onaj rezultat koji potvrđuje njihove teze, naime da Hrvatska nije suverene i da je referendum već unaprijed posložen.
Tugovat dakle ne trebamo.
Da slavimo? To umjesto naroda rade naše, nazovi, političke elite. Oni slave jer misle da su konačno ostvarili svoj san. U normalnom društvu bi se svaki političar koji ima morala sramio ovakvih rezultata. Sve su upregli da narod siluju svojom teorijom i svojim programom. Nisu se držali zakonskih propisa, potrošili su silne novce, promijenili čak i Ustav da bi bilo kako su oni sebi zamislili. Normalni političari bi se sramili. No to je tako u normalnom svijetu, ali što je to normalno? Hrvatski političari nisu normalni, oni su posebna vrsta i zato se oni ne srame, oni slave jer njima nikada i nije bilo stalo do političke korektnosti, privida demokracije i sličnih zapadnjačkih obmana. Naši političari su odrasli u okviru revolucionarne proleterske demokracije i oni znaju da je najbolja demokracija u kojoj partija zna što je za narod najbolje. Upravo zato su svi naši drugovi i drugarice u Saboru bili tako složni oko jednog zajedničkog cilja. Drugarska kritika je bila dozvoljena, ali su svi drugovi znali da je njihova historijska odgovornost da narod usreće pa kako god. Takvi političari nemaju osjećaj da bi se sramili, oni slave. No imaju li razloga za slavlje? Ja mislim da nemaju. Zašto?
Hrvatska je od godine 1945. bila u nekoj vrsti balkanske karantene, svijetu upravljanih i doziranih informacija. Naši političari su pojašnjavali što je to sloboda pa kasnije što je europeizam. Nekadašnja pionirska pera iz partijskog listića su u međuvremenu postala intelektualna elita koja, umjesto sedam sekretara skoja, narodu tumači osnovna pravila europeizma. Narod tako kroz njihova pera i njihova usta dobiva prožvakanu istinu o Europi.
Sad je ta karantena prestala, narod je oslobođen prožvakanih partijskih ćevapa i luka i može sam naručiti sa europskog stola ono što mu treba. Rekoše nam drugovi da smo sad za stolom. Da jesmo i za tim stolom više ne vladaju pravila prožvakavanja u ustima brkatih partisjkih neodemokrata, nego pravila demokracije. U toj demokraciji će se plitka retorika naših neodemokrata brzo naći na rubu svojih sposobnosti. Umjesto priprma od danas će naši političari morati raditi. Nema više priprema i povijesnih izazova. Nastupa vrijeme rada u kojem će njihova nesposobnost i bahatost brzo izići na vidjelo. Upravo zato oni nemaju puno razloga da slave.
Slaviti mogu samo oni kojima je stalo do napretka i koji vole izazove. A nacionalna politika u Europskoj zajednici je izazov i dobra prigoda.

Vinko Vukadin

SAMO 30 % BIRAČA JE ZA EU

2012-01-23T18:07:00.002+01:00

Čeka nas sretna budućnost, krediti bezpovrata, samo treba znati kako.

21. ovoga mjeseca nas je uredništvohkv-portala podsjetilo da su čitateljima o ulasku u EU ponudili argumente bezetiketiranja. Na čemu smo zahvalni i nadamo se da će tako biti i u buduće.

Istog dana nam uvaženi Ivan Miklenić iz GKporučuje slijedeće: „Stav crkve o EU nipošto nije izraz jeftinog politikanstva– kojega u siječnju 2012. ima u Hrvatskoj previše……- Hrvatska ima svoje mjestoi svoju budućnost, osobito ako obnovi sve ono najdragocjenije iz siječnja1992., a to je sloga, jedinstvo, optimizam, samopouzdanje i spremnost na žrtvuvelike većine hrvatskih građana.“ Potpuniji tekst se nalazi na portalu. Valjdaćemo sve to moći ostvariti s našim političarima, ne politikantima, pod okriljemEU.

23. ovoga mjeseca portal prenosi DIP: 67,06posto birača za ulazak u EU, 32,37% protiv. Bilo bi za čitatelje dobro kada bise dodalo da se radi o 29,29% od ukupnog broja birača, koji prema točnim ilinetočnim spiskovima iznosi 4 477 715, a da se 67,06% posto odnosi na 1 955 981izišli na referendum.

Leže li razlozi neizlaska u manjkavojraspravi, agresivnoj propagandi ili su birači mislili da je sve već riješeno idogovoreno i da njihov glas nije bitan, pogotovo nakon brze, također bez javnerasprave, izmjene članka 141. Ustava RH-e?

Zamolba svim članovima HKV i autorima raznihčlanaka i osvrta koje su objavljivali na portalu, akademicima , znanstvenicima,profesorima da već sada započnu informirati građane o trećoj sudbonosnoj odluciza hrvatske građane, a to je povlačenje hrvatske tužbe u Haagu radi srpskoggenocida i nanošenja ratnih šteta. I to se može dogoditi po brzom postupku, jeru Hrvatskom saboru su počeli svi, bez obzira jesu li vladajući ili oporba,jednako misliti, čast iznimkama. Narod, pogotovo stradalnike domovinskog rata,nije potrebno pitati.

Povlačenje je prvi preporučio gospodinŠimonović, a on to mora znati bolje od nas običnih građana, jer uvijek je biozastupljen u međunarodnim institucijama. Drugu najavu smo dobili odpredsjednika države gosp. Josipovića, koji je također dobro, bolje od nas,upoznat s međunarodnim pravom, a najnoviju najavu nam je obznanila ministricaVesna Pusić koja također ima bolje informacije od nas. Predstavnici EU u svojimbodrenjima za ulazak su navodili da smo lideri u „regionu“, lokomotiva koja ćepovući i druge države u „regionu“ da brže prorade na svojim prilagodbamazakonima EU. Možda, da kao prvo omoguće povrat i stambeno zbrinjavanjeizbjeglih osoba, prema modelu RH-e, kao i priznavanje temeljnih ljudski prava.

Izgleda da i Hrvatska, prema preporucipolitičara iz EU, mora do 2013. još mnogo proraditi na temeljnim ljudskimpravima, oni će nas budno pratiti. Može li netko potvrditi optimizam našihpolitičara da ćemo 2013. stvarno bez rezerve ući u EU? Mogu li ponovno pronaćineku našu neizvršenu obvezu prema potpisanim ugovorima i staviti nas na čekanjedok nam se ne priključe ostali vagoni iz „regiona“?

Mira Ivanišević

ILI LAŽE INDEX IL' SU LAŽNI NAŠI IDEALI

2012-01-22T00:42:00.002+01:00

Kako ćete glasati na sutrašnjem referendumu?

55,82% Protiv EU
36,73% Za EU
7,44% Neću glasati

Ukupno glasova:29732 (00 45, na dan referenduma)

PARADOKSI TZV. KAMPANJE ZA EU - DODIK I GOTOVINA NA ISTOJ STRANI

2012-01-22T00:40:00.001+01:00

GENERAL Ante Gotovina danas je iz Haaga poslao poruku hrvatskoj javnosti preko svojih odvjetnika. Poruku prenosimo u cijelosti:

"Pozivam sve građanke i građane Republike Hrvatske da izađu u nedjelju, 22 siječnja 2012. godine na referendum i da glasuju po svojoj savijesti.

Ovim putem želim iznijeti da ću ja sutra u Haagu glasati za ulazak Hrvatske u Europsku uniju - gdje Hrvatska civilizacijski i povijesno pripada, a referendumom se to samo formalno potvrđuje. Hrvatskoj je mjesto u Europskoj uniji".
---------------------------------------------------------------------------------------------------------
M. DODIK POZIVA HRVATE DA GLASUJU ZA EU:)

"SVE ONE kojima moje mišljenje nešto znači pozivam da na referendumu glasuju za pristupanje Hrvatske EU-u", izjavio je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik na konferenciji za novinare održanoj u Banjoj Luci.

Dodik je istaknuo kako je za BiH i RS važno da Hrvatska uđe u EU.

Na konferenciji je potvrdio i da se ukupno stanje u BiH pogoršava, pa je tako kazao da je uspostava Vijeća ministara BiH koja je dogovorena 28. prosinca prošle godine sada dovedena u pitanje jer su u entitetu kojemu je na čelu nezadovoljni radom Suda i Tužiteljstva BiH te odlučno traže ukidanje tih pravosudnih tijela.

Dodik će, kazao je, i osobno inzistirati na ukidanju državnog suda i tužiteljstva, te je ponovno zaprijetio referendumom ako se tom zahtjevu iz RS-a ne udovolji.-
-------------------------------------------------------------------------------------------------------

E, SAD MIRNE SAVJESTI MOGU GLASOVATI PROTIV!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

NE OKLIJEVAJ!

2012-01-21T20:45:00.001+01:00

Ivica Ursić - 'Uvijek nedjeljom': Ne oklijevaj!

Subota, 21 Siječanj 2012 17:46

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
(Marko 1, 14-20)

NE OKLIJEVAJ!

„Oklijevanje – to je moj grijeh.

Ne donosi mi ništa nego tugu.

I znam da ga zaustaviti moram.

U biti ... i hoću ... sutra.“

(Gloria Pitzer)

Ovo naše vrijeme nije za oklijevala.
Čim ti se ukaže prigoda moraš je zgrabiti. Bilo kako. Za rogove, za rep, na svaki mogući način, jer pitanje je hoćeš li uopće više imati neku novu prigodu.
Oklijevala uvijek kasne, nikada nisu u skladu s vremenom. Dok se oni odluče drugi već poberu vrhnje ili ono što već treba pobrati. Dok se oni promišljaju „bi li - ne bi li“, i ako eventualno „bi“ onda „kako bi“, drugi ne „čase časa“ pa lijepo privatiziraju, prodavaju, kupuju, rasprodaju i obogate se, a onaj koji oklijeva još se uvijek – premišlja.
Možemo se suglasiti s ovom malom analizom ali mi smo ljudi puno kompliciranija stvorenja. Kada je u pitanju novac, moć i slava onda tu oklijevanja nema. Rekli bi smo držimo se starih Latina i one čuvene: „Carpe diem, quam minimum credula postero! - Iskoristi dan, ne vjeruj sljedećem.“ (Horacije).
Ali kada je u pitanju naša duša, naša vjera, naš Bog e onda se opet uzdamo u stare Latine pa kličemo: „Festina lente. - Požuri polako.“ Sada nam se naglo nikamo ne žuri, mi bismo rado malo stali i predahnuli, odmorili, promislili – oklijevali – „odnija vrag i prišu“.
Mi volimo kada se stvari u našem životu događaju brzo ali samo za one stvari koje nama odgovaraju, koje su isključivo nama na korist, ali koliko često mi istog trena, bez oklijevanja, odgovaramo na Božji poziv?
Današnji tekst iz Evanđelja po Marku tekst je o radikalnom sljedbeništvu. O sljedbeništvu bez oklijevanja. Riječ „odmah“ privlači našu pozornost. Isus zove Šimuna, Andriju, Jakova i Ivana i oni „odmah“ ostavljaju sve svoje i slijede ga. Za sobom ostavljaju svoje brodove, mreže, iza sebe ostavljaju svoj stari život, svoj stari način obavljanja stvari, ostavljaju svoje bližnje, svoje obitelji.
Prihvaćaju rizik. Ne oklijevajući.
Nije lako komentirati današnji tekst ali ne zato što ga čovjek ne razumije nego što smo mi današnji ljudi, kada je Bog u pitanju, velika oklijevala.
Današnje Evanđelje sažeto glasi – Bog misli sada!
Da – sada – ne za pola sata, ne za tjedan dana, ne dogodine, ne kada odemo u mirovinu – nego – sada!
Ali mi smo kršćani velika oklijevala. Izuzetno velika.
Bog kaže: „Dođi i slijedi me!“, a mi kažemo: „Naravno, nema problema.“
Nakon nekog vremena Bog kaže: „Ja sam mislio da ćeš ići za mnom?“ A šta mi kažemo? – „O, pa ti si mislio sada?“
Bog kaže: „Ja želim da ti širiš radosnu vijest moje ljubavi.“, a mi kažemo: „Naravno, nema problema.“
Nakon nekog vremena Bog se vrati i kaže: „I ...?“, a mi se stanemo iščuđavati: „Ej, pa ti si mislio sada. Pa šta ne kažeš.“
U svim područjima našeg života Bog nas poziva na djelovanje. Poziva nas da se molimo, da svjedočimo, da se međusobno pomažemo. Pozvani smo nahraniti gladne, odjenuti gole, skućiti beskućnike, njegovati bolesne, stati uz potlačene i one koji pate.
I mi na sve te Božje pozive odgovaramo sa glasnim – DA!
Ali Bog se neprestano treba vraćati i podsjećati nas da je on mislio – sada, da to sve sada učinimo.
Da ne oklijevamo.
Bog nas po Kristu zove da postanemo ribari ljudi. Isus poziva učenike da čine dvije stvari. Da ga slijede i da ribare. Mi jako dobro čujemo ovo prvo i zato sebe i nazivamo kršćanima, Kristovim sljedbenicima. Ali ovo drugo nekako kao da slabije čujemo. Skoro pa da i ne čujemo.
Što se zbiva s kršćanima, što se zbiva sa Crkvom koja samo slijedi, i to ponekad na popriličnoj udaljenosti, Krista, a koja rijetko isplovljava na pučinu i tamo baca svoje mreže?
Netko jednom reče da treba zamisliti klub ribara u kojem njegovi članovi samo sjede unaokolo i prepričavaju svoje ribarske priče o tome kako su nekada ulovili neku veliku ribu, i koja im se je u zadnji tren otrgnula s udice ... ali ti ribari, u biti, više uopće ne ulaze u brod, ne bacaju udicu, a kamo li mrežu ... sjede i sjećaju se kako je to nekada bilo.
Danas će Hrvatska na referendumu odlučiti hoće ili ne će pristupiti EU. Možda nas sam Bog šalje da protresemo, da provjetrimo sve te „ribarske klubove“ po Europi, u kojima se sve manje „lovi riba“ za Krista. Možda razbudimo te pozaspale ribare koji oklijevaju isploviti na pučinu i baciti svoje mreže.
Najgore bi bilo ako bismo se i mi priklonili njihovom stilu, ako bismo samo pričali o ribarenju, ako bismo samo sjedili, oklijevali i govorili „ima dana, pa ne mora to biti baš danas“, dok bi za to vrijeme neki drugi ribari polovili našu braću i sestre.
Prije nekoliko godina Richard Cardinal Cushing je pisao o tome koliko je Crkvi potrebna hrabrost.
Rekao je: „Ako bi se svi oni koji spavaju probudili i ako bi svi oni koji su malki uzavreli, ako bi svi grintavi postali dobre volje i svi se obeshrabreni osokolili, ako bi svi depresivni digli svoj pogled gore i svi se otuđeni zbližili, ako bi svi koji ogovaraju zašutjeli i ako bi se svi umrtvljeni pokrenuli, ako bi svi odistinski lovci ustali i ako bi svi članovi Crkve molili, i ako bi svima ime Spasiteljevo bilo u srcu i na usnama ... onda bismo imali najveći preporod kojeg je ovaj svijet ikada upoznao.“
I danas Isus stoji pred nama i pita nas: „Misliš li ti nastaviti sjediti i oklijevati ili misliš isploviti na pučinu i baciti mreže?“

„Tko oklijeva već je napola izgubio.“

(Njemačka poslovica)

Ivica Ursić

BURIDANOV MAGARAC

2012-01-20T17:36:00.001+01:00

Kolumna Ivice Ursića: Buridanov magarac

Petak, 20 Siječanj 2012 12:08

„Nije problem situacija.

Problem je naša reakcija na situaciju.“

Robert Conklin

Svjestan da će ovaj tekst živjeti na međumrežju niti 48 sati pišem ga kako bih sebi olakšao dušu. Možda ga nisam ni trebao pisati, jer svi već sve rekoše što je trebalo reći na temu referenduma. Ukrstiše koplja zvučna imena, sukobiše se stavovi poznatih i nepoznatih, ali čini mi se da nitko danas u Hrvatskoj nije do kraja na čistu što učiniti.

Glasati za EU ili glasati protiv EU?
Kako se bliži nedjelja i dan izlaska na referendum sve smo više nalik Buridanovom magarcu koji je krepao od gladi, jer nije bio u stanju donijeti odluku, kojoj se hrpi, od dvije, sijena prikloniti. Oklijevao je nesretnik i u tom svom oklijevanju je crkao.
Hoćemo li i mi crknuti? Krepati od gladi?
Vjerojatno da, jer kaže V. P. da se ne igramo, jer ukoliko ne zaokružimo „DA“ nema nam više mirovina. Biti ćemo umirovljenici bez mirovine. Jedinstven slučaj. Tako nam i treba ako ne poslušamo „glasnicu EU proljeća“. Nema veze glavno da su naši zastupnici sebi osigurali povlaštene mirovine. Kako oni na vlasti tako oni u oporbi. Solidarni sa svojim narodom, sa svojom biračkom bazom, sve do zadnje kune. „Junaci Sherwoodske šume“ s poremećenim osjećajem za pravdu. Hrvatski proizvod. Samo kod Hrvata to raste. I buja. I ljudi ih i dalje biraju.
Vidim HRT večeras prikazuje film „Braveheart“. Bože moj kako smo neke stvari tako brzo zaboravili. Vukovar, Dubrovnik, Zadar, Mostar, Maslenica, Bljesak, Maestral, Oluja. Ni jedan jedini normalan film o toj mladosti koja nije oklijevala nismo bili u stanju snimiti. Zato smo financirali sve agresorske projekte, od njihovih tiskovina do spomenika. Zato HRT i prikazuje serijal jednog dezertera o jednom od najvećih svjetskih masovnih ubojica, koji se nameće kao retro-ikona generacijama 21. stoljeća. Opet samo mi, Hrvati.
Mi Hrvati! Nitko nam ravan nije. Ni do koljena.
Kako glasovati na referendumu?
Kada čovjek vidi tko je „ZA“ dođe mu muka. Eurofobi koji su nas desetljećima držali u kazamatu zvanom Jugoslavija, zatiratelji demokracije koji su gušili svaku slutnju mogućih ljudskih prava i sloboda, progonitelji svega što je hrvatski disalo, bogomrzitelji koji su Boga razapeli, svi oni danas su perjanice „slobodoumne“ i „demokratske“ misli u Hrvata, oni su mjera i matrica nove podobnosti, oni su veliki ključari koji otvaraju vrata „raja“ onima koji im se najdublje klanjaju i koji im najveće žrtve prinose.
„ZA - EU“ glasa sva ta smiješna (ali nadasve opasna i osvetoljubiva) bulumenta političara koji će se tek poklati međusobno za europske sinekure, koji grade sve veće hramove za sve one idolopoklonike koji im redovito daju svoje ovozemaljske glasove na izborima, a koji su samo trbuhozborci svojih stranih gospodara. U pitanju je njihova „europska mjesečnica“ i naravno skidanje svake odgovornosti u svezi sudbine ove jadne nam Domovine. Jer, kad sve krene po zlu, mrtvi hladni će nam reći, kao i bezbroj puta do sada, „Pa, jeste li glasovali za nas? Za naše programe? Za EU? Što hoćete? Što ste tražili to ste i dobili?“
Za „NE - EU“ glasa sva ta kvazi desnica, sva ta samoproglašena državotvorna politička scena koja umire u svojoj samodovoljnosti, koja nije u stanju za Hrvatsku žrtvovati svoje bolesne liderske ambicije, koja pati od sindroma Luja XIV-og i koju „boli uvo“ za nas malene. Oni su izdali nade svih onih tisuća i tisuća naivnih koji još uvijek vjerno zaokružuju obične iluzije na glasačkim listićima ne znajući da radi nejedinstva onih, kojima još uvijek vjeruju, svoje glasove u biti poklanjaju jednom od krila iste partije.
Ovome narodu nitko ni jedne suvisle riječi nije rekao što to znači pristupiti ili ne pristupiti EU. Sve se je svelo na obično fraziranje, parolašenje i prijetnje. Nitko ne govori da naše eventualno „DA“ ništa ne znači ukoliko veliki igrači to i ne amenuju. Dovoljan je da jedan parlament, od njih 27, bude protiv i ništa od našeg članstva.
Što ako nakon našeg eventualnog ulaska većina odluči da će se oformiti nekoliko „sekcija“ unutar EU? Recimo jedna u famoznom „regionu“? Kako tada reći „NE“ kada si već rekao „DA“? Puno je nepoznanica osim jedne. Naši političari nama svojim biračima ne vjeruju. Drže nas maloumnima. Zato su i promijenili ustav i prilagodili su način donošenja odluka na referendumu svojim željama.
A mi smo šutjeli. Mi Hrvati!
Svakome, i malo politički pismenom čovjeku, je jasno da mi gubimo u svakoj situaciji i da će nam veliki i moćni krojiti sudbinu bili mi u EU ili ne bili u njoj. Ma kojoj god hrpi sijena prišli ostati ćemo gladni. Ostati ćemo magarci. Buridanovi ili neki drugi, ali magarci svakako.
EU će nas progutati, iskoristiti, a možda i uvaliti u daleko veće probleme nego što možemo i sanjati. Ostanak na ovoj drugoj strani, sa ovakvom političkom kastom, znači rasprodaju i onog posljednjeg dobra kojeg ova napaćena Hrvatska još posjeduje. I naravno i dalje posebna traka na Bregani.
Možda bih jedino radi te nesretne trake na Bregani dao svoj glas za EU, jer bih barem mogao živjeti u iluziji da sam dio boljeg i poštenijeg svijeta. Ali prestar sam za iluzije i dovoljno strpljiv kada dođem na Breganu.
Ono zbog čega ja ne ću i ne mogu glasovati „ZA“ jest ponos. Irealna kategorija kažete. Da. Ionako je kod nas sve irealno.
Riječ je o ponosu kojeg su mi ukrali onoga dana kada su „u moje ime“ – „locirali – identificirali – uhitili i transferirali“ Antu Gotovinu i moju Domovinu u Haag.
To im oprostiti ne mogu. Onima koji su to učinili i onima, a to je EU, koji su to od njih tražili. Dok se ne poništi sramotna presuda našim generalima ulazak Hrvatske u EU bio bi kolektivno odobravanje svega onoga što jedan narod ponižava do krajnjih granica. A takav narod, poniženi narod, narod bez ponosa, nije u stanju štititi svoje interese. Jedino ponosan narod, svjestan svoje snage, može ulaziti u ravnopravan savez s drugima.
To je Rubikon, to je točka bez povratka. To je „kamen spoticanja“ na kojemu, za mene, pada koncept EU.
Sve ostalo je stvar za raspravu.
O ovome se ne raspravlja.

„Naše dileme u biti su pitanje prioriteta.

Priznajmo, ostavili smo neobavljenima

stvari koje je trebalo obaviti,

a obavili smo stvari

koje nismo trebali obaviti.“

Charles E. Hummel

Ivica Ursić

HRVATSKI POLITIČARI SU KROATOSKEPTICI

2012-01-20T13:11:00.001+01:00

Hrvatski političari su 'kroatoskeptici', zato nas žele ugurati u Europsku uniju

INTERVJU - MR. ZDRAVKO MRŠIĆ
Hrvatski političari su 'kroatoskeptici', zato nas žele ugurati u Europsku uniju
Photo: Pixsell

INTERVJU - MR. ZDRAVKO MRŠIĆ

Hrvatski političari su 'kroatoskeptici', zato nas žele ugurati u Europsku uniju

EU pomoću Hrvatske pokušava ostvariti svoje i američke geopolitičke ambicije koje na Balkanu sve više ugrožavaju Turska, Rusija i Kina. Istovremeno, hrvatski političari se boje samostalnog upravljanja državom, pa posežu za sramotnom propagandom u prilog Uniji i nesposobnost prikrivaju 'državnim razlozima', otkriva prvi hrvatski ministar vanjskih poslova, konzultant Zdravko Mršić.

Autor: Damir Grund|
Photo: Pixsell |
Nedjelja, 15.01.2012 22:25

Mr. Zdravko Mršić je prvi hrvatski ministar vanjskih poslova i bivši direktor Agencije za restrukturiranje i razvoj. Niz godina je u inozemstvu radio kao informatički stručnjak i poslovni konzultant. S njime smo razgovarali nepunih tjedan dana prije referenduma o pristupanju Hrvatske u Europsku uniju na kojem će, smatra, odlučivati Vlada protiv naroda.
Manje od sedam dana dijeli nas od referenduma za ulazak u EU. Mislite li da će većina građana glasati 'za'?
- Većina upućenih, školovanih i aktivnih ljudi glasat će protiv hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Mladež, ukoliko pristupi referendumu, može poduprijeti ulazak radi mogućnosti bijega iz Hrvatske. Neaktivne osobe mogu podleći stranačkoj propagandi i većinom glasati „za“. Teško je prosuditi koji dio triju skupina birača će pristupiti referendumu.
Zbog čega i vladajući i oporba brojnim propagandnim porukama pozivaju građane da glasaju za ulazak u EU? Jedno je da ih pozivaju da izađu na izbore, ali da im sugeriraju kako treba glasati, nije li to u najmanju ruku - čudno?
- Hrvatske političke stranke boje se samostalnog upravljanja Hrvatskom. Ta bolest je došla do izražaja 1868. godine kad je Hrvatski sabor na mađaronsku prijevaru prihvatio Hrvatsko-ugarsku nagodbu. Godine 1918. Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba iz propale Austro-ugarske monarhije pohrlilo je u Jugoslaviju, kako je Radić rekao, kao „guske u maglu“. Tako je bilo i 1945. godine, kad su hrvatski komunisti strpali sve Hrvate u Kominterninu Jugoslaviju. Hrvatski stranački političari sad žele biti opunomoćenicama EU, umjesto da samostalno vladaju zemljom. Riječ je o ''kroatoskepticizmu''. Državna propaganda u prilog Uniji je sramotna, jer se nesposobnost prikriva „državnim razlozima“.
Svjedoci smo toga da su nakon niza godina hrvatski pregovori s EU naglo okončani, a iz EU-a nam govore da smo ostvarili značajan napredak. Građani međutim žive lošije, pravosuđe je i dalje sporo i neučinkovito, korupcija je sveprisutna, birokracija prevelika... Zbog čega nas onda upravo sada žele u EU?
- EU je nestabilna tvorevina koja je uklonila jaku Europsku zajednicu. Unija ne može upravljati sobom, našla se u vrlo teškom položaju kao cjelina. Njen geopolitički i geoekonomski položaj je ugrožen jer su mijenjaju ukupni odnosi u svijetu. Rusija, Turska pa čak i Kina imaju svoje strategijske interese, koji su ukrštavaju s američkima. Unija ima slabu strategijsku zonu na Balkanu i posebice na balkanskoj obali, koju dobrim dijelom nadzire Hrvatska. Stoga su u naglom prihvaćanju Hrvatske u Uniju vidljivi američki prsti. U EU se smatra da se hitno mora zaposjesti osjetljivi hrvatski prostor koji se nalazi usred Unije. Ona tako pokušava riješiti svoj i američki geopolitički problem, ali produbit će hrvatske nevolje.
Ako odgovor na referendumu bude pozitivan, mislite li da će Hrvatska gospodarski profitirati od ulaska u Europsku uniju?
- Unija treba Hrvatsku iz političkih, a ne gospodarskih razloga. Međutim, Hrvatska se mora, pristupila Uniji ili ne, ponovo industrijalizirati. Taj posao čeka i gotovo sve zemlje EU. Bez ozbiljnih ulaganja Hrvatska se ne može oporaviti. Ja međutim ne vidim interes europskih korporacija za ulaganje u Hrvatsku, jer je cijelo europsko gospodarstvo u dugovima, a posebice banke. Osim toga danas korporacije sve više ulažu „pred domaćim glasačima“, jer trebaju i pomoć svojih država. U Hrvatskoj se vide čak i znakovi deinvestiranja.

Za Hrvate je bio važan raspad Jugoslavije, a rat je bio reakcija Srba na taj raspad. Nadam se da kod rasapa EU nitko neće posezati za oružjem.

Po jednom razmišljanju, ''daleke'' zemlje bi trebale ulagati u Hrvatsku kao „odskočnu dasku“ za prodaju u EU svojih proizvoda napravljenih u Hrvatskoj. Kao da ti daleki ''ulagatelji'' nisu dosad imali Grčku, Bugarsku, Portugal, Italiju ili Irsku kao moguće i to malo veće odskočne daske za Europu? Od hrvatskog ulaska u EU gospodarsku korist mogu imati samo eurospekulanti.
Napisali ste knjigu znakovitog naslova 'Hrvati 2012. - Posljednja godina'. Zbog čega mislite da će ova godina za Hrvate biti posljednja?
- Godina 2012. je moguća posljednja godina hrvatske samostalnosti, ako Hrvatska pristupi EU. Hrvatska predaje Uniji narodnu suverenost, jer će naše držanje i ponašanje propisivati tuđi zakoni, koji su nedomišljeni. Oni se ne bi smjeli primijeniti na toliko zemalja u EU, koje imaju različitu povijest, nacionalnu kulturu, organizacijske sposobnosti, razinu tehnologije, znanje i vještine. Ako nas naši političari uvuku u EU, jedinu nadu mogao bi nam donijeti očekivani rasap Unije. Smatram da se Unija treba rasuti, a njezine sadašnje članice spojiti u Europsku političku zajednicu, koja neće biti unitarna politička tvorevina. Europi treba savez država. Takvom savezu mogu pristupiti i Rusija i sjevernoafričke zemlje, za koje očito nije uporabljiv unitarni politički model Unije. Europa može opstati samo u tijesnom savezom s Rusijom i Sjevernom Afrikom. Hrvati su se, i ja s njima, 1990. godine 'obećali' Europskoj ekonomskoj zajednici, a ne Uniji koja stvara probleme svojim narodima.
Tvrdite da Hrvatsku uništavaju 'četiri jahača Apokalipse'. Na što pritom mislite, odnosno koji su to 'jahači'?
- U svakom društvu postoje četiri mreže društvenog utjecaja: politika ili država, gospodarstvo, sigurnost ili obrana te sustav uvjerenja na kojemu je utemeljen sustav ljudskih vrijednosti. Te mreže su legitimna sredstva za zadovoljenje životnih potreba i za ispunjenje ljudskih svrha. Životinje nemaju svrhe, a kod čovjeka, kao vrste, svrhe su bitne.
Hrvatsku politiku već je uništila Unija. Gospodarstvo se pod udarom svjetskog slobodnog tržišta deindustrijaliziralo pa čak i deagrariziralo. Liberalizam je potpuno razorio tradicionalni europski sustav uvjerenja pa ljudske vrijednosti više nisu primjerene potrebi podizanja otpora propadanju Europe i Hrvatske. Globalizacija je učinila to da nema ratova među državama, ali je zato uništila unutarnju sigurnost zemalja. Ratuje se u preko šezdeset zemalja svijeta, a u drugima su stvorene napetosti i suprotnosti, kakve lagano prerastu u sukobe. Eto četiriju jahača, svaki za po jednu mrežu.
Spominjete 'liberalizam' kao najveće od 'zala' koje uzima danak u Hrvatskoj, ali i u Europi. Nisu li se građani svjesno 1991. odlučili za takav gospodarski model?
- Godine 1991. postojala je EEZ u kojoj je vladalo tržišno-socijalno gospodarstvo u nacionalnim socijalnim državama. Kad je završio Domovinski rat, više nije bilo ni EEZ-a ni socijalne države, a nacionalna tržišta su postala podružnicama svjetskog tržišta. Liberalni kapitalizam je iznevjerio sve narode svijeta. Sad se narodi bune, a EU se „koprca“ da se izbavi iz ralja liberalizma i šaka slobodnog kapitala.
Tvrdite da je ponovno došlo vrijeme za 'nacionalizam, narodovlašće i demokraciju', nemamo li demokratski politički poredak koji sam po sebi pretpostavlja vlast naroda?
- Demokracije već dugo nema u SAD-u, Hrvatskoj, EU ili u Velikoj Britaniji. Demokracija ili „narodovlašće“ društveni je mehanizam koji omogućuje narodu ili građanima da upravljaju samima sobom. U Hrvatskoj se ne vlada ni u ime naroda ni za narod. Nemamo ni demokraciju ni vlast u ime naroda. Da imamo vlast u ime naroda i za narod, ona bi nam dala vrijeme da razmislimo o pristupu EU i ne bi nas prisiljavala da opet stupimo u tuđu državu. Demokracija je danas sredstvo kapitala, a ne naroda, a sve države svijeta, od Hrvatske do Amerike, pretvorene su gospodarski u podružnice svjetskog tržišta, a politički u izborne jedinice kapitala, snažnih korporacija, a u nekim slučajevima i pojedinaca.
Zašto smatrate da Hrvatska danas za razliku od Srbije nema politiku? Kako pritom gledate na srpske optužnice hrvatskih branitelja i reakciju hrvatskih vlasti?
- Hrvatska politika je svedena na provedbu naputaka Europske komisije. Politika je postupak kojim se usklađuju raznorodni interesi u jednom društvu, tako da se svakom interesu dodjeljuje utjecaj u skladu s njegovim doprinosom bogatstvu naroda. Tko u vlasti razmišlja o bogatstvu naroda, a tko od onih koji stvaraju bogatstvo ima ikakav utjecaj na državne poslove? Mi provodimo tuđu politiku. U to ubrajam i takozvanu regionalnu, pomirbenu politiku prema jučerašnjim napadačima na Hrvatsku. Srbijanske optužnice su dio srbijanske politike, a hrvatski posluh Europskoj komisiji dio provedbe politike EU.
Kako gledate na gospodarsku krizu u Hrvatskoj? Hoće li po vama nova Vlada uspjeti izvući zemlju iz recesije i kako ocjenjujete prve poteze dvojca Linić-Čačić?

Sve naše vlasti, dosadašnje i sadašnja, ponašaju se prema Europskoj komisiji kao služinčad, a prema svojim ljudima kao gospodari. Države ili vlasti usmjerile su se prema nositeljima kapitala, a narodima su okrenule leđa. Narodi ipak trebaju države kao svoje sredstvo zadovoljenja životnih potreba i ostvarenje ljudskih svrha. Stoga narodi trebaju drukčije države, države kao svoje sredstvo i zato će narodi morati uzeti svoje države u vlastite ruke.

- Hrvatska je – kao i EU i cijeli Zapad – u ratu sa svjetskim tržištima. Zar nije već jasno to da Hrvatska ne može sadašnjim sredstvima dobiti bitku protiv svjetskog tržišta, jer nema nacionalni kapital za ulaganje, nema tehnologiju, nema potrebne opće organizacijske sposobnosti i nema konkurentne proizvode, čak da hrvatski poduzetnici i ne plaćaju svoje radnike. Hrvatska nije u recesiji. Ona propada pa ne treba gospodarstvo mučiti „antirecesijskim mjerama“. Hrvatski problem je politika. Još nisam uočio nikakve poteze nove vlasti. Počele su samo kolati nove priče. Linić i Čačić su sve drugo nego dvojac.
Kojim bi putem po vama trebala krenuti Hrvatska da se spasi od gospodarske i političke propasti?
- Zbog svega što se vidi da se događa u svijetu, postoji ozbiljna i presudna dvojba treba li zadržati svjetska unitarna tržišta kapitala i rada ili treba radu i kapitalu postaviti ograde, pregrade ili granice, kako bi se ograničila samovolja gospodarskih subjekata ili skučile mogućnosti izbora kućanstvima, proizvodnim organizacijama i financijskim ustanovama.
Nered u svijetu traži obnovu društvene odgovornosti „tržišta“ te snažniju ulogu svih država u poduzetništvu i u koordiniranju gospodarskih aktivnosti, jer ljudi, obitelji, cijele gospodarske grane i narodi ne mogu živjeti u besposlici i neizvjesnosti. Hrvatska treba poći tim putom. To je lijek i za EU i cijeli Zapad, ali i za cijeli svijet, jer su metastaze zloćudnog tkiva zahvatile i nova velika gospodarstva.
Kako vidite Hrvatsku za 15-20 godina? Kao zemlju sretnih, bogatih i ponosnih ljudi ili državu slabo obrazovane, jeftine radne snage koja će služiti europske gospodare?
- Ako Hrvati odluče pristupiti Uniji, Hrvatska će za dva desetljeća opet biti slobodna i ortakinja u novoj europskoj političkoj zajednici. Ako Hrvati ne pristupe EU, moći će se i morati pošto-poto reindustrijalizirati u savezu s drugim narodima Europe. Liberalizam će za 15 godina biti mrtav.
Uspjeli smo opstati u ratu, što mislite hoćemo li i u EU?
- Za Hrvate je bio važan raspad Jugoslavije, a rat je bio reakcija Srba na taj raspad. Nadam se da kod rasapa EU nitko neće posezati za oružjem.
Kome danas pripada Hrvatska, njenim građanima ili političarima, bankarima i trgovcima?
- Svim zemljama svijeta sad vlada slobodan svjetski kapital: SAD-om, Hrvatskom, EU ili Mađarskom. Međutim, već se jasno vidi da kapital vlada slabije od naroda. Gospodarski problemi koji se ne rješavaju nužno prerastu u političke, politički neizbježno prerastaju u ljudske, a kad su ljudi ugroženi, otvaraju se sigurnosni problemi. Stoga su mnoge zemlje svoje gospodarske probleme pokušavale rješavati revolucijom. Zbog slabog gospodarskog i političkog stanja ljudi se otvoreno bune i prestaju se bojati vlasti. I EU je zapravo u stanju pobune. Strpljenje naroda ima granicu.
Tvrdite da naša zemlja ima dva lica, 'hrvatsko' i svjetsko'. Na što pritom mislite?
- Sve naše vlasti, dosadašnje i sadašnja, ponašaju se prema Europskoj komisiji kao služinčad, a prema svojim ljudima kao gospodari. Države ili vlasti usmjerile su se prema nositeljima kapitala, a narodima su okrenule leđa. Narodi ipak trebaju države kao svoje sredstvo zadovoljenja životnih potreba i ostvarenje ljudskih svrha. Stoga narodi trebaju drukčije države, države kao svoje sredstvo i zato će narodi morati uzeti svoje države u vlastite ruke.

Smatrate li da će EU kakva je danas opstati? Kako će po vama izgledati EU za primjerice 10 godina i hoće li postojati euro kao zajednička valuta?

- Europa je sama stvorila probleme. Europska ekonomska zajednica se u zao čas pretvorila u EU – u početku novog vala liberalizma. Drugo, naglo se proširila na istočne zemlje, koje su još uvijek gospodarski i kulturno nekompatibilne sa zapadnim, starim članicama Unije. Treće, stvorila je takozvano područje eura (Eurozona), iako je nerazborito uvesti zajedničku valutu za 17 zemalja, u kojima vladaju različite prilike i tradicije te koje imaju bitno različitu strukturu gospodarstva.

Zbrka u Uniji je posljedica globalizacijskog udarca, za koji Unija nije bila priprana. EU je zapravo u agoniji. Ona kao prioritet ima izlazak iz dužničkog ropstva kućanstava, proizvodnog gospodarstva, poslovnih banaka i država. Što se pak eura tiće, u svom ste mu pitanju dali predugi vijek.

Zadnja Pr

DAVOR PAVUNA PISAO HRVATSKIM INSTITUCIJAMA

2012-01-20T13:00:00.000+01:00

Otvoreno - hrvatskim institucijama: Zasto se NE slazemo!?

Draga moja Crkvo, Hrvatski Sabore i HAZU - izjasnjavate se nekroatocentricno.

U vrtlogu 'cezarovske' financijske manipulacije bitno je biti slobodan i svoj!

EU-kompatibilno umrezavanje pro-Hrvatskih planetarnih znalaca i znanja je Vas i za sve nas istinski prioritet 21-og stoljeca.

Vi se (skoro) slazete, ali ulogu pro-hrvatskih znalaca i znanja u Vasoj preporuci (pre)uzimaju EU-institucije, koje ce (mislite) pomoci slicnu, pozitivnu HR-viziju.

Tu ste u iluziji jer vecina EU-institucija nisu niti demokratske, a svakako nisu hrvatoljubne, te izuzetno su manipulirane: provjerite malo po webu* !

Europu volim, ali im nikad NE (pre)dajem samosvojnu strategiju!

A i fizika poucava, da bez koherentne samoorganizacije <5 milijuna jedinki se rastapa u 500 milijuna jedinki.

A meni je - hrvatska autenticnost - bitna.

Hvala Vam unaprijed na kulturi neslaganja,

Uz najbolje zelje svima,

Davor Pavuna

* P.S. Ne volim pisati romane jer je stvarno sva ta informacija vec na Internetu

(naravno ako je zelite uopce i pogledati, sto bi bilo - za Vas - ipak primjereno)

PUT U BALKAN VODI PREKO EU

2012-01-20T12:24:00.001+01:00

Večernji list u austrijskom vlasništvu, u broju od 4. siječnja pod naslovom "Šansa za vraćanje u Europu" piše: "Ulazak u EU je političko-gospodarsko-psihološki važan hrvatski iskorak s Balkana... Od samog početka Hrvatska je mišljena uglavnom unutar EU. Vjerojatno je to uvjetovano i strahom od neke "nove Jugoslavije", odnosno strahom od vezanja za balkanske političke asocijacije. Eu je u tom razmišljanju doživljavan kao spas od mogućeg novog balkanskog vezivanja"

U mnoštvu jeftine proeuropske promidžbe, koju izmišljaju protivnici samostalne i suverene hrvatske države, mahom kompradorske političko-medijske elite, važno mjesto zauzima nametnuta dvojba "ili EU, ili Balkan".
Večernji list čak ulazak u EU ocjenjuje kao "važan iskorak s Balkana".
Do sada se mislilo (i slavilo) da se Hrvatska Domovinskim ratom i svjetskim priznanjem oslobodila Jugoslavije, ili kako piše Večernji list "iskoračila s Balkana". Sada odjednom to nije tako, nego će iskoračiti tek učlanjenjem u EU.
Budući da Hrvatska zemljopisno ne može ni koračati ni iskoračivati, znači da se misli na državno-političko iskoračivanje, a ono je nemoguće, jer niti je Hrvatska u državnom niti u političkom savezu, pa nema iz čega iskoračiti.
Možda člankopisac strahuje da bi se Hrvati na novom referendumu, za razliku od onog Tuđmanovog, odlučili za ponovni savez sa Srbijom.
Da bi takvo što hrvatski narod odlučio spada u znanstvenu fantastiku, a to mu zabranjuje i Ustav RH. Citirat ćemo:
"Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku".
O čemu se onda radi?
Bit će da je riječ o, kako to naziva Ante Starčević, sužanjskoj pasmini koja ni ne pomišlja da bi sama trebala odlučiti o tome kako će živjeti, nego to po navici prepušta "stranom faktoru". A u tom slučaju, taj nas faktor , i bez pitanja, može ponovno strpati u balkanske državno-pravne okvire.
Ali, tko su ti koji bi nam to učinili?
Jednostavnim načinom eliminacije izuzet ćemo Aziju, Afriku, Australiju, Južnu Ameriku, Arktik i Antarktiku, jer ti kontinenti ničim ne pokazuju da nas žele utrpati u balkanske okvire.
Potraga se suzuje na Sjevernu Ameriku, točnije Sjedinjene države i Europu, točnije Europsku uniju.
Ako nas ni oni ne žele ponovno uvesti u balkanske okvire (već su to učinili 1918. i 1945.), onda zaista nema više nikoga tko bi to učinio. Ako je tako zašto nam onda ministrica vanjskih poslova prijeti "ili EU ili Balkan"?
Ali. što ako nas to dvoje želi ponovno državnopravno vratiti na Balkan? Što činiti onda?
Uz tzv. Američko - jadransku povelju, dakle uz vojno povezivanje Hrvatske s Albanijom, Makedonijom, Crnom Gorom i Bosnom i Hercegovinom, SAD zasad još stvara hrvatsko - srpske vojne odrede, dok je Europska unija hrvatsko članstvo uvjetovala povezivanjem sa Srbijom, etničkim pomirenjem i suradnjom.
Ona financijski posebno potiče sve prekogranične projekte koji povezuju balkanske države, osobito Hrvatsku, Srbiju i BiH, ona govori o Hrvatskoj kao lideru u regiji a da Hrvate nitko nije pitao žele li uopće biti u regiji, i o kakvoj je to regiji riječ.
Ako je regija samo zemljopisni pojam , kao što neki tvrde, onda bi Hrvatsku zapalo da bude "zemljopisni lider", lider krajolika, brda i dolina, ukratko, lider balkanskih gudura, a toga u svijetu još nije bilo! Slovenija, Bugarska, Rumunjska i dr. izbjegli su tu "čast".
I danas, nakon okončanih pregovora s EU, kompradorske političke elite u Hrvatskoj moraju se zaklinjati da će svim silama pomoći Srbiji da i ona što prije uđe u EU, jer je to, kako kažu, životni interes Hrvatske.
Zar nije apsurdno da nas ministrica vanjskih poslova, u svojoj proeuropskoj promidžbi, plaši Balkanom a istovremeno ističe kako će okosnica njene vanjske politike biti što brže učlanjenje regije u Europsku uniju.
Gledajući sve to neki su inozemni analitičari zaključili da Europska unija i SAD, pod krinkom etničkog pomirenja i suradnje, obnavljaju Jugoslaviju, samo pod imenom Zapadni Balkan.
Taj se proces već godinama odvija pred našim očima, a svi se prave slijepi. Istodobno u Europskoj uniji su već odlučili da u buduće svaka država članica ne će imati svojeg predstavnika, nego će jedan predstavnik moći zastupati više država (cijeli Z. Balkan).
Ako neki u Europskoj uniji Hrvatsku namjeravaju ponovno staviti u balkanske okvire i povezati sa Srbijom, kada i ona postane članica, onda to mogu učiniti samo s Hrvatskom kao članicom EU, a ne sa samostalnom i suverenom Hrvatskom, koju je priznao svijet i koju, kao nečlanicu, ne vežu ni planovi ni odluke Europske unije.
Nije li, u sklopu svega toga, idiotski ići u Eu koja te želi ponovno povezati s Balkanom, i pritom uzvikivati "ili EU ili Balkan"?

Icom / Hrsvijet

GLAS DR. RUŽICE ĆAVAR PROTIV ULASKA U EU

2012-01-20T12:19:00.001+01:00

Za društvo EU je, pored svega materijalnog (banaka, medija, Hrvatskog telekoma, Plive, INE, ZERP-a, granica, osiguravajućeg društva "Croatia", Hrvatske poštanske banke itd.), plaćena i najviša nemoralna cijena, a to je sloboda nedužnih i najzaslužnijih hrvatskih sinova, naših generala Ante Gotovine, Mladena Markača, Ivana Čermaka, Branimira Glavaša, Slobodana Praljka i Milivoja Petkovića, te visokih političkih dužnosnika Herceg-Bosne Darija Kordića, Jadranka Prlića, Brune Stojića, Berislava Pušića i Valentina Ćorića, a posebno životi časnih i ponosnih hrvatskih generala Janka Bobetka i Đure Brodarca, te sloboda tolikih drugih nedužnih časnika obrambene Hrvatske vojske i drugih hrvatskih branitelja u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dok za zločine nad hrvatskim narodom i hrvatskom zemljom gotovo nitko ne odgovara, jer su, po nalogu EU i drugih moćnika svijeta, amnestirani i abolirani za zločine agresora, tako da neki, poput dr. Vojislava Stanimirovića, sjede i postavljaju zahtjeve i u Hrvatskome saboru.

U to društvo nas guraju nazovi hrvatski političari, koji su nam prevarama i manipulacijama demokracije nametnuti od 3. siječnja 2000. godine nadalje i koji su uvijek bili protiv Hrvatske, poput Ivice Račana, kojem je samostalna Hrvatska "opasna namjera", Ive Josipovića, koji se ispričava u BiH zbog politike Republike Hrvatske i slavi zločinačku republiku Milorada Dodika i Borisa Tadića, Zorana Milanovića, takozvanog premijera Republike Hrvatske, kojem je zločinac Tito važniji od prvog hrvatskog Predsjednika dr. Franje Tuđmana, i koji ne priznaje moćne hrvatske države hrvatskih knezova i kraljeva, te pravni kontinuitet hrvatske države u zlokobnim povijesnim unijama, sve do katastrofalne 1918. godine, kao ni obnovljenu hrvatsku državu 1941. godine, sa tragičnim posljedicama, i kaže, na sjednici Hrvatskoga sabora, 19. siječnja 2012. godine, da nikada nismo imali svoju državu, nego samo ovu od 1991. godine, pa nam valjda ni ne treba, te je hoće uništiti u EU, kriminalca koji je sve izvarao i prometnog ubojice Radimira Čačića, te Vesne Pusić, takozvane ministrice vanjskih poslova, četničkoga korijena Grge Anđelinovića, koji je kao načelnik zagrebačke policije naredio pucanje, 5. prosinca 1918. godine, na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, na državotvorne domobrane i civile, prosvjednike protiv ujedinjenja Hrvatske sa Srbijom, kada je bilo ubijeno 17 vojnika i civila, među kojima i jedan dječak od 15 godina, i koja optužuje Republiku Hrvatsku za agresiju na BiH, te koja radi prijateljstva sa Srbijom želi povući hrvatsku tužbu za agresiju i genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu i ukinuti Zakon o ništetnosti srbijanskih agresorskih optužnica protiv hrvatskih branitelja na teritoriju Republike Hrvatske.
Ti, takozvani naši na vlasti, koji su nas doveli do ruba provalije, proglasili hrvatski narod maloumnim, kojem treba skrbnik - Europska unija, i žrtvuju našu suverenu i samostalnu hrvatsku državu, za koju smo kroz stoljeća, a posebno u Drugom svjetskom ratu i u nedavnom Domovinskom ratu položili tolike žrtve, sada nas baš oni nagovaraju, lažima i zastrašivanjima, da na referendumu, u nedjelju, 22. siječnja 2012. godine, glasujemo za nemoralnu kaljužu i ekonomski raspadajuću Europsku uniju, u kojoj ništa bitno samostalno nećemo odlučivati, kako bi nas strovalili u provaliju u kojoj ćemo ostati ne samo bez naše samostalne države, nego, kao katolički i ponosan narod, i definitivno nestati.
Stoga, Hrvatice i Hrvati, ne izdajmo naše žrtve za samostalnost i slobodu! Ne izdajmo poginule i invalidne sinove i kćeri hrvatskoga naroda! Ne izdajmo svoju samostalnu i suverenu državu, Republiku Hrvatsku! Ne izdajmo svoj ponos i dostojanstvo! Ne prihvatimo dragovoljno svoje ropstvo i najgore ropstvo svojih potomaka! Na referendumu u nedjelju, 22. siječnja 2012. godine, zaokružimo "NE" za Europsku uniju.

Dr. Ružica Ćavar,
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i
članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

PROLETERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE

2012-01-19T18:26:00.001+01:00

Proleteri svih zemalja ujedinite se!

Udruga za promicanje ljudskih prava imedijskih sloboda „Cenzura Plus“ iz Splita u suradnji s Udrugom za demokratskodruštvo iz Zagreba organizirala je jučer 17.siječnja tribinu na temu „ulaska uEU“ u Kazalištu lutaka u Splitu.

Nazočili su: - ugledni veleposlanik EU uZagrebu Paul Vandoren, - Neven Šimac predsjednik Centra za europskudokumentaciju i istraživanje Robert Schuman i mladi dr. Dragan Markovinaprofesor na Filozofskom fakultetu U Splitu.

Otišla sam ih poslušati sa željom da uživočujem razumne prijedloge „ZA“ ulazak. Smatram da sam emotivna i da čestorazmišljam previše srcem.

Na tribini nije bilo moguće razviti dijalog onekom postavljenom pitanju, pa da se nedoumice do kraja razjasne. Sva trojicagospode su nam izložila svoje već uhodane,propagandne tekstove, slične onimaviđenim na svim televizijama i slušane na svim radio- postajama.

Pitanja su se mogla postaviti, na koja su danineprovjereni odgovori, nije bilo mogućnosti traženja dodatnih objašnjenja, sveje bilo u žurbi i kao urađeno po diktatu, pa je zato moj naslov primjerennaslovu. U ona vremena su proleteri isto samo morali slušati vođe, koji su bilinajpametniji i svaka konfrontacija s vođama je završila loše po onoga koji seje usudio razmišljati.

Gospodin Šimac je uvodno rekao da je EUoličenje solidarnosti, mira i stabilnosti na prostoru koji zaokružuje.Kaopreporuku za ulazak je i naveo tri kršćanska osnivača europske zajednice izaboravio napomenuti da je to bilo prije 50 godina i da su oni zamišljaliujedinjenje država na drugoj osnovi. Na pitanje koliko ćemo morati godišnjeuplaćivati u zajedničku kasu EU rekao je da je upravo dobio informaciju od Ministarstvavanjskih poslova i da ćemo za pola godine plaćati 275 milijuna eura i jošpromrmljao 1,..% od PDV i carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda. Upoznao nasje da upravljačke službe, njih 30000službenika, troši godišnje samo 1,.. % od ukupnih sredstava, a nije nam rekaoiznos niti ukupan iznos sredstava. Napomenuo je da je EU humanija od USA, jerdaje 6% sredstava za siromašne zemlje. A mi ćemo već u prvoj godini imati naraspolaganju oko 600 milijuna a kasnije i oko 800 milijuna eura. Na upit je lipotrebno izlazak iz EU plaćati odgovorio je sa „ne“ ali da koliko mu je poznatonijedna država nije izrazila želju za izlaskom.

Gospodin Vandoren je rekao da će trebatirazmotriti što sa sredstvima dobivenim iz predpristupnih fondova.

Prof. Markovina se je predstavio da dolazi sljevice i nakon toga nas je upoznao da je EU neoliberalna, rigidnakapitalistička tvorevina u kojoj hrvatskom radniku ne će biti bolje, ali kakood hrvatske suverenosti nije ostalo ništa sasvim nam je svejedno jesmo li u EUili izvan nje. Hrvatska je neuspjeli projekt s lopovskom privatizacijom,bankama u vlasništvu stranaca. Kako ničim više ne upravlja i iluzorno je zaočekivati da ćemo biti samostalni iako ostanemo izvan EU. S ulaskom u EU imamomogućnost udružiti se s radnicima članica EU i zajedno se boriti za boljaradnička i socijalna prava.

Gospodin Markovina je zaboravio da imamoteritorij, narod i hrvatski jezik i da smo tako još uvijek suverena država, bezobzira vladaju li lijevi ili desni. A nezadovoljni radnici, prosvjetari iostali u članicama EU su sa svojim demonstracijama dobiti samo pendrek po glaviili su čak pogoršali ionako slabogospodarstvo. Možda će ih naši radnički vođe prosvijetliti kao što će ih i našikatolici ponovno kristijanizirati.

Prof. Roko Markovina iz publike pitao je moželi se promijeniti Poglavlje 8. u kojem se regulira brodogradnja i prema kojemsmo limitirani u tonaži brodova, premda imamo postojeću stručnost i kapaciteteza veću proizvodnju. Ujedno je naglasio da je Brodogradilište Split uvijek višedavalo državi nego što je dobivalo, te je država je bila u dobiti od oko 300milijuna kuna.

Nije dobio informaciju o mogućnosti izmjeneugovora, već je gospodin Vandoren rekao da država ima sada više kupaca, odkojih mora izabrati jednog i izvršiti privatizaciju, jer takova mogućnost ne ćepostojati uvijek.

Sve skupa je vrlo brzo završilo, jer se jegospodi žurilo. A ja sam se uvjerila dane govore istinu, da s nama manipuliraju i bila bi veoma zahvalna kad bi netkoobjasnio zbog čega se i EU najedanput žuri da uđemo, premda i danas misle istoo nama kao i ranije, da smo ograničen narod, jer inače ne bi dopustili nakontolikog ratnog razaranja, zatvaranja generala, odustajanja od proglašenjagospodarskog pojasa na moru da s nama vladaju neodgovorni i anacionalnipolitičari kojima nije stalo do dobrobiti građana.

Mira Ivanišević

KARLO STARČEVIĆ O POTREBI LUSTRACIJE DRŽAVNE UPRAVE

2012-01-17T11:59:00.000+01:00

Karlo Starčević: Dio državne uprave je posebno represivan prema povratnicima iz iseljeništva

Utorak, 17 Siječanj 2012 08:36

Hrvatski političari godinama pompozno najavljuju nove investicije i jačanje hrvatskog gospodarstva. Međutim, kad hrvatski povratnik donese svoje novce i investira u Hrvatsku nailazi na bezbrojne poteškoće s birokracijom i navikama preuzetim iz nekadašnjeg jugoslavenskog sustava. Takav primjer je i lički poduzetnik Karlo Starčević s kojim su o nevoljama s hrvatskom birokracijom i problemima s kojima se susreće razgovarale kolege s portala HKV.

Karlo Starčević

Poznato nam je da ste živjeli i dugo radili u inozemstvu gdje ste uspješno vodili svoj projektni ured. Ipak, sa suprugom ste se vratili u Hrvatsku i nakon toga u Donjem Pazarištu kraj Gospića razvili moderni pogon za proizvodnju piva. Ponajprije bismo Vas zamolili da nam nešto više kažete o tome kako ste i zašto otišli u inozemstvo, te kakva su Vaša iskustva sa zapadnim sustavom poslovanja i rada.

-U inozemstvo sam otišao kao i tisuće ljudi iz Like a posebno iz Pazarišta koji nisu imali ne perspektivu. već niti mogućnosti biološkog opstanka. To nam je izgleda bila sudbina u zajedničkoj „bratskoj državi“ koja je prepolovila hrvatski narod u 45 godina komunizma. Kakva su bila iskustva sa zapadnim sustavom? Poslovno su svi izuzetno korektni, posebno u zemljama njemačkog govornog područja, a slobodno tržište je korektno i nemilosrdno. Samo najbolji prolaze ali ni drugi nisu bez mogućnosti.

Kada ste se vratili u Hrvatsku, i koji su bili Vaši motivi za to, budući da je, kako nam se čini, Vaš povratak u Domovinu i napuštanje sigurnog posla i života u Njemačkoj bio i riskantan potez. Naše bi čitatelje zanimalo, a posebice one koji žive u inozemstvu i razmišljaju o povratku, da nam nešto više kažete o tamo kako ste bili dočekani u Hrvatskoj. Mislimo tu prvenstveno na odnos lokalnih i viših vlasti, od kojih ste zasigurno morali dobiti mnoštvo suglasnosti i dozvola za pokretanje Vaše pivovare. Što biste, na temelju vlastitog iskustva, mogli savjetovati onima koji bi se poput Vas željeli vratiti u Domovinu, i ovdje uložiti svoj kapital, kako novčani, tako i svoje znanje i iskustvo?

-Koji je bio moj motiv povratka u Hrvatsku? Što drugo ako ne Hrvatska. Ako sam kao i mnogi drugi Hrvati mogao doći u rat braniti svoj narod, onda mi je bila i obveza vratiti se u Domovinu za koju su moji i naši preci ginuli, a ja i mi smo imali čast biti sudionici njenog uskrsnuća. Što će nam, a i može li opstati Hrvatska bez Hrvata?
Po povratku sam prošao kalvariju s obitelji kao i mnogi drugi povratnici u RH, pošto su gotovo od lokalne pa do najviše državne vlasti sve položaje zauzela djeca i potomci partizanskih bandita. Nama je bila čast ginuti da bi oni mogli sa cinizmom prema nama vladati. Međutim ipak sam se uspio izborit za opstanak iako je bilo često na granici sloma. Toliko sam puta rekao: tko mi što može kad je Bog sa mnom. Ovim poručujem svim Hrvatima u iseljeništvu: vratite se - ovo je konačno naša država, nije njihova. Mi smo je stvorili a oni je opljačkali i uništili.

Povezano s tim, zasigurno imate mišljenje o tome što bi u Hrvatskoj, mislimo pri tome na državnu i lokalnu upravu, trebalo učiniti kako bi se hrvatskim iseljenicima olakšalo i pokretanje poslovanja , ali i samo poslovanje u Hrvatskoj? Naravno, ovo pitanje lako se može proširite i na domaće poduzetnike i njihove teškoće.

-Dio Državne Uprave u RH je posebno represivan prema hrvatskim povratnicima jer su ih oni i protjerali pa sada radi prošlosti nisu dobrodošli. Kako političare tako i državnu Upravu treba lustrirati te iseljeništvo uključiti u upravljanje Državom. Osim toga kako za domaće tako i povratnike – poduzetnike je više nemoguće izdržati ove fiskalne i parafiskalne namete. Gospodarstvo može biti samo konkurentno ako se porezno rastereti, a to je jedino moguće da se drastično smanji državna i lokalna Uprava o čemu niti jedna Vlada do danas nije razmišljala, a da i ne govorimo da je nešto učinila.

Kakvo je Vaše mišljenje o tome što hrvatski političari stalno govore o nužnosti stranih investicija, pronalaženju "strateških partnera" i sl. koji bi pokrenuli gospodarski rast Hrvatske. No, možda najveće investicije u Hrvatsku bile su one za koje se teško može reći da su najviše koristi donijele hrvatskom čovjeku. Mislimo pri tome na bankarski sektor, telekomunikacijske tvrtke, INA-u, Dukat, itd., gdje su strane tvrtke u vrlo kratkom razdoblju ne samo vratile uloženo, već i izvukle ogroman novac ih Hrvatske, uz istovremeno smanjivanje broja zaposlenih u tim tvrtkama. Ne bi li puno razumnije bilo raditi na ulaganju hrvatskih iseljenika, čija motivacija ne bi bio samo profit, već i domoljublje.

-Bankarski sustav je i dalje u velikoj većini u rukama domaćih bandita, isto kao i kontrola proizvodnje i distribucije droge, etilnog alkohola i cigareta. INA, Dukat, Pliva, T-Com itd. su samo posljedica rada ovih prvih, gdje su kupili strance da ne govore o njihovoj pljački banaka. To su ti „strateški partneri“ o kojima govore sve hrvatske vlade da će oni preporoditi Hrvatsku. AMEN! Analizirajmo brodogradnju. Preko 600 kooperanata brodogradnje su postali multimilijuneri u dolarima a sva je brodogradnja u stečaju. Treba samo provesti temeljitu reviziju brodogradnje pa bi iz svake Vlade od 1990. do danas desetak ministara završilo doživotno u zatvoru sa svim Upravama i kooperantima, a ta važna gospodarska grana bi ozdravila. Ovo je osnovni razlog zbog čega komunistički direktori sa svojim šefovima nisu dozvolili hrvatskim iseljenicima investirati u Hrvatsku.>>Duet Jelena Rozga i Bajaga - Po diktatu iz Amsterdama propagiraju pivo i Jugosferu

Vaši proizvodi, svijetlo i tamno Velebitsko pivo, te Staro kasačko pivo u vrlo su kratkom vremenu postali i ostali hit na hrvatskom tržištu tako da i ne uspijevate pokriti sve potrebe. Možete li nam iznijeti nešto više detalja o Vašoj pivovari. Kolika Vam je proizvodnja, koliko ima zaposlenih, odakle nabavljate sirovine (ječam i hmelj) za Vaše pivo (uz, naravno, izvorsku velebitsku vodu)?
-Proizvodimo čist, prirodan proizvod s neobrađenom izvorskom vodom i to je jedan od rijetkih zdravih proizvoda u Hrvatskoj, bez konzervansa, emulgatora ili aditiva. Sirovinu nabavljamo dijelom iz Nove Gradiške za svijetlo pivo, a dijelom uvozimo iz Bavarske za tamno i Kasačko pivo. Imamo 18 zaposlenih i proizvodimo ca. 1.000.000 litara piva godišnje.

U Zagrebu je do Vaših proizvoda teško doći, ima ih u malom broju ugostiteljskih objekata, te u još manjem broju trgovina, a vjerojatno je slična situacija i u mnogim drugim dijelovima Lijepe Naše. Razmišljate li o povećanju proizvodnje, te sukladno tome široj distribuciji Vašeg piva po Hrvatskoj, postoje li mogućnosti za to?

-U Zagrebu smo dobro zastupljeni u privatnim trgovinama, kao i dijelu ugostiteljstava koje nisu kupili veliki proizvođači. Ima nekih koji već sad dijele 50% svojih proizvoda, ali to je već slučaj za inspekciju koja im ne smije niti prići, ali zato nas male tlače do iznemoglosti. Uskoro puštamo u funkciju novi dio pogona pa se nadamo da ćemo moći podmiriti veći dio Hrvatske.

Ako govorimo o razvoju, sigurno se moramo dotaći i Like. Koliko je na stanje u Vašem širem zavičaju utjecala autocesta od Zagreba do Splita, kakve su mogućnosti za školovanje i zapošljavanje mladih, što je s razvojem turizma, očuvanjem prirodnih resursa, pokretanjem zdravih industrija?

-Autocesta Zagreb – Split je blagoslov i prokletstvo. Blagoslov je jer smo se našli u centru države, a prokletstvo jer nam je odvela i ono malo ljudi što je Lika imala. Međutim, za razvoj Like je kriva politika koja u zadnjih dvadeset godina nije stvorila niti jedno radno mjesto u proizvodnji, a baš po tome se na zapadu vrednuju političari, a ne po njihovoj ispraznoj retorici. Školovanje je uništio vrli ministar države „znanja“ Primorac kojemu poznati Šuvar nije niti do koljena. Mi u Državi nemamo obrtničkih zanimanja, a u Lici pogotovo, i to je krucijalni problem gospodarskog razvoja.

Vaši proizvodi osvojili su brojne nagrade, a u Oxfordu 2003. godine Velebitsko pivo ocjenjeno je drugim po kvaliteti na svijetu iza jednog njemačkog. Nekoliko godina kasnije bivši premijer će se u istom tom Oxfordu pohvaliti u predavanju pred studentima kako je hrvatski nacionalizam sveo na minimum, iako je u zemlji u kojoj se mnogi pripadnici većinskog naroda s nelagodom izjašnjavaju u svojoj nacionalnoj pripadnosti zapravo bespredmetno govoriti o nacionalizmu. Nije li paradoksalno da se Hrvatska neusporedivo bolje promiče kroz uspjehe koje ostvaruju pojedinci nego izravno preko izabranih predstavnika koji za to uz sve i posebno plaćeni. Tih paradoksa ima nebrojeni niz. Kako to komentirate?

- Mi smo 2003 slučajno otkrili da je sveučilište Oxford ocijenilo naš proizvod ocjenom 7,5, drugom najvišom u svijetu, a da u Hrvatskoj nitko nije rekao: vidi ti njega, a kamoli nešto drugo. Već sam rekao da su mnogi nositelji vlasti u današnjoj Hrvatskoj naslijedili svoje predke koji nisu željeli, voljeli, htjeli, stvarali niti branili Hrvatsku. Što imamo još od tih duševnih beskućnika za očekivati? Nacionalizam je izuzetna vrlina, samo je hrvatsko javno mnijenje koje je u rukama protuhrvatskih elemenata pobrkalo lončiće. U inozemstvu Hrvati imaju na tisuće vrhunskih poduzetnika i intelektualaca, samo na žalost nemaju više pristupa Domovini. Bili su dobri dok su donosili novac i ove dezertere branili od Miloševića. Nije to paradoks već naša gorka stvarnost.

Iako nesumnjivo Hrvatska ima mnogih problema, isto se treba priznati kako se naša zemlja unazad dvadeset godina jako promijenila. Vjerojatno ne treba posebno naglašavati što je sve postignuto tijekom Domovinskog rata, dovoljno je reći da je Hrvatska sada samostalna i suverena država i da još uvijem može odlučivati o svojoj sudbini ako za to bude političke volje. Kako gledate na budućnost?

-Imamo bogomdanu i bogatu zemlju, izvaran i zaveden narod i mali postotak bandita koji su opet prijevarom došli na vlast. Udružimo se i srušimo ovu oligarhiju, te osigurajmo našim potomcima makar jednu generaciju života u miru, da napokon naše majke, supruge i sestre skinu crninu žalosti sa sebe i da im se konačno pojavi radost i osmijeh na izmučenom hrvatskom licu. To smo dužni i obvezni učiniti prema onima koji su dali živote za Hrvatsku, ali i prema onima koji dolaze iza nas.

D.J.L. (HKV)

O ZAMRZAVANJU EMBRIJA

2012-01-17T11:33:00.001+01:00

Apsurdna Sudbina Zamrznutih Embrija

Čitam i trnci me hvataju. Je li uopće moguće da se smrzavanje embrija događa na nevjerojatno niskoj temperaturi do 196°C ispod ništice?
To su embriji (možda 3–5) preostali u tekućini nakon umjetne oplodnje žene u laboratoriju. Liječnik redovito izabire tri koja mu se čine najprikladniji, a ostalima je sudbina apsurdna. Ili će biti zaleđeni, ili prodani kao materijal za kozmetiku (šminku), ili upotrijebljeni za razne pokuse. Prisustvujemo invaziji na embrije, osobito takozvanom vađenju »matičnih stanica« iz embrija. Bivši predsjednik SAD-a Bush zabranio je takve pokuse i uskratio za njih novac, a bili su se već ukorijenili u Sjedinjenim Državama. Novi predsjednik Obama – navodno »u ime znanosti« – otvorio je širom vrata tim pokusima. Talijanski mediji – kako se razabire iz nekoliko dnevnih novina i s interneta – trijumfiraju: »Mi smo slobodni i nitko nam ne može ništa ograničiti, ni Crkva ni država.«

A nisu li takvi postupci ubijanje malih nedužnih ljudskih bića? Ne uključuje li ljudski život smjesta od svoga početka Božje stvoriteljsko djelo i ne ostaje li zauvijek u osobnom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom? Ubiti čovjeka danas postade obična stvar. A uništiti i malo potpuno nedužno, tek mikroskopski dostupno ljudsko biće, teško se protivi dostojanstvu ljudske osobe i svetosti Stvoritelja: »Ne ubijaj nedužna i pravedna« (Izl 23,7) (usp. Kompendij Katekizma, br. 466).

Sve se to događa »u ime znanosti«. Znanost više ne poštuje osnovne zakone ljudske prirode, ljudske osobe, ljudskog života? Komu i čemu onda »znanost« služi?

N. B., učitelj

»Znanost« je danas magična riječ. Nije riječ više o metodički stečenim i sustavno sređenim znanjima utemeljenima na istini, na vrijednostima koje u sebi nosi ljudska priroda, dostojanstvo ljudske osobe i zakoni društvenoga dobra, a koje je u njih usadio sam Stvoritelj i o njima svjedoči sveopće ljudsko iskustvo. Istina je u zadnjemu temelju usidrena u Bogu – Istini samoj! »Profane i vjerske realnosti imaju izvor u istome Bogu«, uči Drugi vatikanski (GS 36).

»Ideologija«, naprotiv, suprotna je povijesti i znanstvenoj utemeljenosti na istini. Zapravo je riječ o konstrukciji društvenih struktura koje treba politički ostvarivati, bez obzira na istinu. One instrumentaliziraju ljudsku osobu u njezinim temeljnim pravima i slobodama jer je ometaju ili priječe u usmjeravanju prema svojemu posljednjem određenju, prema Bogu. »Znanost« koja ne poštuje osnovne zakone usađene u prirodu, u narav dostojanstva osobe, u strukturu društva, koja ne poštuje istinu genetičkih i bioloških zakona ljudskoga rađanja i razvoja, nije znanost, nego proračunata i politički usmjerena ideologija koja ne izgrađuje ni čovjeka ni društvo, nego ih ruši.

1. Nova Izjava Svete Stolice Dignitas personae – Dostojanstvo osobe, od 8. rujna 2008. (DP, br. 18, 19, 20), jasno govori o tešku i delikatnu problemu, koji zovu »kriokonzervacija«, što znači: sačuvati na životu embrije na najnižim mogućim temperaturama dok su oni u isto vrijeme blokirani u svojemu naravnom razvojnom procesu. Zašto sačuvati? Način je vezan s umjetnom oplodnjom in vitro – u staklu. Da ne moraju kod žene podizati pojedino jajašce, podignu ih nekoliko i oplode u staklu. Embriji koji nisu usađeni u ženin spolni sustav bivaju zamrznuti za eventualno ponovno oplođivanje, pod pretpostavkom da pređašnje oplođivanje nije uspjelo. Budući da su ta sićušna bića ljudske individue sa »sinovskim« odnosom prema ocu i majci i vlastitom vrijednošću ljudske osobe (iako u početnomu stadiju njezina dostojanstva), procesom njihova zamrzavanja stvoren je težak, dramatičan i drastičan svjetski problem. Zamrzavanje, naime, zatim odmrzavanje s novim i novim pokušajima oplodnje žene, etički-moralno nije spojivo s dužnim poštovanjem prema ljudskim embrijima – već začetim malim ljudima.

2. Sudbina je svih embrija koji ostaju zamrznuti negativna. Ako neki odmrznuti embriji, koje liječnici ocijene »zdravima«, i budu usađeni u ženinu utrobu pa se ostvari trudnoća, nije rečeno da se ne će dogoditi spontani pobačaj ili se pokazati da je fetus ozlijeđen, da će dijete biti hendikepirano ili nakazno. Što onda? Izravni pobačaj = ubojstvo svojega djeteta? Ali najveći broj smrznutih embrija ostaju »siročad« jer se za njih roditelji više ne zanimaju. Zakoni država i međunarodnih tijela služe se izrazima »naše vlastito pravo«, »naša svojina« pa se periodično brinu da isprazne dosadašnje kontejnere i napune ih novima. Prema statističkim podatcima jednih, smrznutih embrija u svijetu ima na stotine tisuća, a prema drugima, ima ih milijun i više. Jedni se ne brinu za sudbinu izbačenih iz kontejnera. Drugi ipak govore o »nepravdi« i o tome kako joj doskočiti (DP, br. 19).

3. Izmišljaju razne apsurdne neprovedive hipoteze: 1. Na temelju vađenja matičnih stanica upotrijebiti ih za ozdravljenje od teških bolesti. Odgovor: kada taj način i ne bi bio nemoralan (= embrij je ubijen!), protivi se međunarodnim deontološkim kodeksima. 2. Takav način koji razara embrij žele opravdati usporedbom normalna »ljudskoga mrtvog tijela«. Odgovor: u ovomu slučaju smrt je svojevoljno ubojstvo čovjeka i daljnje promoviranje zamrzavanja novih (DP 34–35). 3. Pošto ih se odmrzne, neka ih se ponudi sterilnim parovima koji žele imati djecu, a ne mogu. Odgovor: to samo dalje propagira heterolognu prokreaciju i posuđeno majčinstvo, a da se ništa ne kaže o problemima liječničkoga, psihološkog, pravnog i socijalnog karaktera. 4. Neki sugeriraju prednatalnu adopciju (= posvojenje prije rođenja). Odgovor: pitanje je odmrzavanja embrija jer ako mnogi stradaju u procesu zamrzavanja, mnogo ih više stradava u procesu odmrzavanja i specijalistima nije lako zaključiti jesu li zdravi, oštećeni, mrtvi. Osim toga, postavlja se etičko pitanje: čije je to dijete, hoće li biti voljeno itd. 5. Ima ih koji misle da se takvi embriji mogu smatrati terminalnim bolesnicima koje valja podvrgnuti upornu liječenju. Odgovor: usporedba je netočna jer su takvi embriji voljom čovjeka smrznuti i odmrzavanjem su ubijeni i opet čovjekovom voljom. Nijedna od hipoteza nije provediva.

4. Smrznuti se embriji nalaze u slijepoj ulici ili u zatvorenu tunelu. Ne postoji rješenje sa zaleđivanjem i odleđivanjem. Postoji samo jedno jedino rješenje: odmah u čitavu svijetu prestati sa zamrzavanjem embrija, a to znači prestati s asistiranom oplodnjom in vitro. O tome je na svoj način govorio već papa Ivan Pavao II. sudionicima simpozija o Pravu i Evanđelju života 24. svibnja 1996. U posljednje vrijeme, da bi se ipak izbjegli problemi zamrzavanja/odmrzavanja embrija, počelo se prakticirati zamrzavanje ženskoga jajašca (= plodne ženske stanice još neoplođene muškim sjemenom). Kongregacija za vjeru odgovara: »Kriokonzerviranje jajašca u sklopu procesa umjetne oplodnje treba smatrati moralno neprihvatljivim« (DP 20). Zapravo se upada u istu, opisanu problematiku sa zaleđenim embrijima. Etičko-moralna pitanja se ne rješavaju, nego umnožavaju.

Iz knjige p. Ivana Fučeka, Vjerovati – živjeti

EU KAO OBRANA OD BALKANA ILI KATALIZATOR HRVATSKOG POVRATKA U 'REGION'

2012-01-17T11:22:00.001+01:00

EU kao dokaz evolucije: Kako je vic izrastao u instituciju

Ponedjeljak, 16 Siječanj 2012 09:54

Jeste li znali da možete jeftino dobiti auto ako samo sakupite sve potrebne dijelove, bez mehaničarskog znanja? Niste? Samo nađite dovoljno veliki bubanj, u njega saspite dijelove i uključite njegovu rotaciju. Ako čekate dovoljno dugo, dijelovi će se posložiti u novi novcati auto. Što kažete? To je apsurdno? Ali prema evolucionistima jedna stanica u našem tijelu, savršeni informatičko-biokemijski mehanizam u kojem milijarde varijabli usklađeno djeluju kao cjelina i koja je milijarde puta kompleksnija u jednoga auta nastala je upravo nasumičnim spajanjem atoma i molekula. Što je onda jedan auto spram toga nevjerojatno kompleksnoga stroja kao što je stanica? Punokrvni bi evolucionisti sigurno našli neku vrlo zvučnu pretpostavku kojom bi tu fundamentalnu nedoumicu maknuli s puta.

Ali čemu se oslanjati na pretpostavke kad imate suvremeni, živući dokaz evolucije praktično svuda oko sebe? Europska unija trebala bi ući u udžbenike kao krunski dokaz evolucijske teorije koju su prije 150 godina osmislili prirodoslovac amater i patološki rasist Charles Darwin te njegov naknadno zaboravljeni kolega Alfred Wallace. EU je dokaz kako vic može izrasti u globalnu instituciju.
Molim? EU vam nije smiješna pa ne može biti vic? U tome je fora s vicevima. Koliko je vic smiješan ovisi o tome kako ga ispričate. Stoga su najsmiješniji vicevi oni koji počivaju na argumentima za "ulazak" Hrvatske u EU. Zašto navodnici? E, to će vam biti smješnije ako ispričam na kraju. Doduše, ponekad je najsmiješnije krenuti upravo od kraja. Pa je tako posljednji nadargument zagovornika EU-a, posljednja linija obrane kad svi ostali krnji argumenti zakažu, emocionalne prirode. Moglo bi se zapravo reći kako se radi o emocionalnoj ucjeni. Naime, EU nam se predstavlja kao svojevrstan bijeg s Balkana, a prema civiliziranome europskome krugu. Ovaj je vic malo teže dokučiv pa ga je potrebno razložiti. Jer malo je teže zamisliti kako bismo mi mogli kao zemlja nekamo ili od nekoga pobjeći. Hrvatska je dio kopnene mase između Atlantika i Urala koju nazivamo Europa pa stoga, ako administracija EU-a nema mogućnost utjecaja na ustroj Zemljine kore – što sigurno nije razine kontrole koju oni ne bi željeli – nemamo razloga vjerovati da ćemo kao dio EU biti išta više ili manje dio te kopnene mase. Ali sad se netko naljuti što ne kužim vic jer predoslovno prihvaćam neke stvari. Ne radi se tu o geološkom ili geografskom položaju, ne, ne, već o kulturološko-političkom. Radi se o tome da ćemo napokon postati dio civilizirane Europe i i prestati biti dijelom zaostalog Balkana, reći će mi tumačitelji vica. Ali to nameće pitanja. Kad smo to mi Hrvati prestali biti civilizirani i europski, a kad smo to počeli biti dijelom Balkana?
Povijest jasno svjedoči kako smo mi uvijek bili jedno od vodećih središta pismenosti, demokratičnosti, kulture i kršćanstva, i to unatoč tome što smo tako maleni i što smo uvijek bili ugnjetavani od strane podjednako ili manje civiliziranih naroda. Što se tiče Balkana, niti smo geografski, niti smo kulturološki dijelom Balkana. Da, bili smo dijelom balkanske asocijacije zvane Jugoslavija, ali koliko nam je to pasalo, svjedoči krvavi Domovinski rat kojim smo se odvojili od te tvorevine u koju nikad nismo smjeli ući. U Tuđmanovo vrijeme jasno smo se deklarirali kao dio zapadnoeuropskog i kršćanskog kruga koji smo oduvijek i bili. Pa kad smo to onda odjednom postali Balkan da sad moramo bježati od njega i to preko Europske unije?
Hm, kad je to bilo?
Pa da! Balkanom smo postali kad je počeo naš "euRopski put". Jer jedan od uvjeta koje su postavljali moćnici za "ulazak" Hrvatske u EU bila je regionalna suradnja. Tako mlak naziv za tako mnogo divota. Naime, po nagovoru EU-a naši su dodvorni političari potpisali niz međudržavnih ugovora kojima se Hrvatska i Srbija integriraju na institucionalnome, kulturnome i medijskome planu. I tako smo, primjerice, spojili naša pravosuđa koja omogućuju srpskim istražiteljima da ispituju hrvatske branitelje u njihovoj vlastitoj domovini, ustrojavanje četiri posebna suda koji će masovno slati tisuće branitelja u tamnice temeljem optužnica pisanih u Srbiji, ali vjerojatno je najbolje od svega to što je 90% od 19600 zahtjeva da se sudioništvo u srpskoj agresiji na Hrvatsku prizna u radni staž za mirovinu u RH odobreno. Drugim riječima, što smo se više "europeizirali," to smo više bili gurani u nerazdvojni zagrljaj sa Srbijom. EU činovnici su skovali naziv "zapadni Balkan," a njega su oduševljeno prihvatili naši političari, kao i "naši" mediji. I sad nam ti isti političari koji nisu vidjeli ničega spornoga u smještanju Hrvatske na tzv. zapadni Balkan govore kako je EU naš bijeg od tog istog zapadnog Balkana. Pa tako imamo priliku čuti Vesnu Pusić – jugonostalgičarku koja ispušta suze na pomisao na izgubljenu joj Jugoslaviju, četnički pokret i bratstvo i jedinstvo sa Srbima – kako optužuje protivnike "ulaska" u EU da žele novu Jugoslaviju. Hm! Dakle, da rezimiramo: EU nam nije htjela pomoći kad smo se odvajali od Jugoslavije, već je, štoviše, podupirala neprijatelja, Srbe, da nas još više "integriraju" u velikosrpsku zajednicu. Kad to nije uspjelo, nametala nam je balkansko povezivanje kao uvjet za EU, i sada nam se konačno "ulazak" u EU nudi kao bijeg od svega onoga što nismo nikada htjeli, a što nam se nametalo kako bi nam se omogućio "ulazak" u EU. To ima otprilike smisla kao i usmrtiti vlastita psa samo zato da biste mogli pozvati krdo bizona na njegov sprovod. Neukusno, besmisleno i suvišno. Ali većina neukusnih, besmislenih i suvišnih viceva upravo je zbog toga i smiješna. Šteta što to ovaj nije.
Slažem se s vama. Ovaj je vic preuman da bi čovjeka nasmijao do suza. Ali tek se zagrijavamo.
Sljedeći vic proizlazi iz argumenta kako nam je EU potrebna kao sredstvo protiv korupcije. Jer narod je toliko zasićen lopovlukom domaćih političara da mu se sada kao alternativa nudi EU-uzica oko vrata naši institucija. Logika je ta da će naši političari manje pljačkati ako budu pod budnim okom vrijednih EU službenika. E, sad slijedi onaj smiješni dio. Kad govorimo o lopovima, padaju nam na pamet ljudi poput Sanadera, Linića, Čačića i sličnih. Ali stvar je u tome da njihov zločin uopće nije u tome što su pljačkali, već u tome što su omogućavali pljačku najvećem grabežljivcu na ovim prostorima, a to je... ne, ne, nije vaš susjed, već – EU! EU je u posjedu svih naših banaka koje smo sanirali s 87 milijardi kuna, a prodali za 4! A u međuvremenu su iz Hrvatske izvukli 40 milijardi kuna! Ha! Osim toga, EU je u posjedu naših telekomunikacija, naše naftne kompanije, gotovo svih naših medija, EU ne dopušta diranje uvoznog lobija koji nam nameće trećerazrednu robu koja uništava domaće proizvođače, a za koju se moramo konstantno zaduživati. EU je ta koja kao uvjet "ulaska" u EU nameće uništenje naših brodogradilišta čijim će konačnim nestankom Hrvatska ostati bez 12-15% godišnjeg izvoza, 12 milijardi kuna godišnje potrošnje u zemlji, 1 285 milijardi poreza te 38 000 radnih mjesta. Ha, ha! Rijeka novca koja teče iz Hrvatske usmjerena je prema EU, a tek pokoji manji pritok skrene u džepove domaćih političara, za uloženi trud. I sad će netko pokvariti vic i reći: "Ali kad mi uđemo u EU, mi ćemo moći na to utjecati. Bit ćemo subjekt, a ne objekt politike. Zato je bolje ući nego ostati vani." Aha. Grozno je kad netko logikom uništi vic, ali srećom to ovdje nije slučaj. Naime, postoji velika zabluda o utjecaju kojeg netko može izvršiti unutar EU. To može učiniti zapravo vrlo ograničen broj ljudi. Tko su ti ljudi, malo je kompliciranije pitanje. Tko nisu ti ljudi, već je lakše. To je većina stanovništva EU-a, a tu su uključeni i predstavnici vlada i parlamenata. Sva je vlast u rukama Europske komisije i Vijeća ministara koje sigurno netko bira, samo što taj netko nije niti narod niti neki nacionalni parlament. Preko 80% zakona neke zemlje određuje EU, s tenedencijom rasta. Da bi prošao zakon u Vijeću ministara, trebate ruke predstavnika 65% stanovništva EU-a, 55% od 2017. Hrvatska će zastupljenost biti negdje oko 1%.
Ali vratimo se korupciji. Europski Sud pravde sastoji se od 27 sudaca, jedan iz svake zemlje članice, ali Sudska vijeća se sastoje od 3 ili pet sudaca, a u iznimnim okolnostima sud može zasjedati u proširenom sastavu od 13 sudaca, ili u punom sastavu od 27 sudaca. Odluke moraju biti jednoglasne samo ako u Sudskom vijeću zasjeda tri suca, a u svim ostalim kombinacijama odluke se donose većinom. Prema sadašnjem ustroju europskog Suda pravde, hrvatski bi sudac vrlo rijetko sudjelovao u njegovom radu, a kada bi i sudjelovao veću ulogu bi imao jedino u tročlanim vijećima, jer bi u svim drugim bio podložan preglasavanju većine. Osim sudaca, Sud pravde ima i 11 nezavisnih odvjetnika – „advokates general“ , što se obično prevodi kao „ pravobranitelji“ koji sucima pružaju vrlo važnu odvjetničku pomoć. Šest velikih – privilegiranih članica ima svoje stalne „nezavisne odvjetnike“, a to su Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, Engleska i Poljska. To sve nekako zvuči vrlo nedemokratski za jednu tako utopističku instituciju poput EU. Ali demokraciju su ionako izmislili besposličari kako bi otežavali posao onima koji rade. A za EU se svašta može reći, ali i ne da u njoj rade besposličari. Tamo, naime, ima 3000 radnih skupina birokrata koje stvaraju zakone za Europsku komisiju i 300 radnih skupina koje zakone donose, a za koje nitko ne glasa, nitko ne zna tko su i nitko nema pravo uvida u njihov rad, uključujući i zastupnike Europskog parlamenta . U Europskoj komisiji radi oko 38.000 ljudi. U Europskom parlamentu koji broji preko 700 zastupnika (a svaki zastupnik ima i svoje osoblje) radi još i oko 6000 ljudi u njegovu Generalnom sekretarijatu. U Generalnom sekretarijatu Vijeća EU radi preko 3500 djelatnika. Dakle, u takvom golemom birokratskom aparatu u kojem nitko nikome ne polaže račune ne može biti ničega sumnjivog pa je zamisao o EU kao sredstvu suzbijanja korupcije sasvim opravdana. Napokon, tako radišni ljudi ni ne mogu biti ni za što krivi, a najmanje za korupciju. O tome svjedoči upravo njihov ogroman broj i potpuni izostanak ikakve odgovornosti prema ikome. To i činjenica da rad tih marljivih ljudi godišnje poždere preko 1 000 000 000 000 eura! Ali i to da EU-u računi nisu potvrđeni 17 godina zaredom zbog milijardi izgubljenih u prijevarama i rasipnosti. Samo 2006. godine 12 926 prijestupa EU administracije su članice EU prijavile središnjici u Bruxellesu, od čega je nastala šteta od 1 milijarde i 155 milijuna eura, a od toga je otpalo na prijevare 323 milijuna eura, kako piše njemački „Der Spiegel“. Središnjica EU svakog dana pokrade građanima oko milijun eura. Molim? Milijun eura na dan? Nisam dobar u matematici, ali mislim da je EU kod hrvatskih građana ostvarila mnogo veći prosjek. A ako je vlada EU opljačkala prosječnog hrvatskog građana mnogo više od prosječnog građana EU-a, tada se nameće zaključak kako smo mi prvi među EUropljanima te nam je u toj evolucijsko-radoholičarskoj tvorevini zaista mjesto! Koja je poanta ovoga vica? EU je toliko zaokupljena činjenjem dobra za svoje građane da je krajnje neumjesno pitati kako to ona čini ili se čak eventualno opirati kad to čini. Ah, vi biste ipak pitali? Znatiželjni ste? Pa, možete skoknuti do Bruxellesa i pitati nekoga što vas zanima pa vam se možda posreći. Ali dva naputka: Ponesite dovoljno novaca sa sobom (minimum od šesteroznamenkastih svota) jer u EU birokraciji ništa nije besplatno pa tako ni izgovorene riječi, a još je važnije zapamtiti da pripazite na svoje ponašanje ako će vaš sugovornik biti sugovornica. Naime, EU je donijela nove protudiskiminacijske odredbe pa će biti vrlo neugodno za vas i uvredljivo od vas ako se u Bruxellesu ženi obratite s gospođa ili gospođica jer time nećete samo diskriminatorski prejudicirati njen bračni status, već ćete ju i diskriminatorski smjestiti u tek jedan od dvadesetak znanstveno potvrđenih spolova. Ali treba ipak naglasiti važnost novca za istraživače EU birokracije. EU ništa ne poklanja pa tako ni informacije. Barem ne one prave. U Bruxellesu nećete čuti ho, ho, ho, poznati uzvik u globaliziranom svijetu toliko omiljenoga bradatog darežljivog debeljuce odjevenog u crveno koji je evoluirao iz boce Coca-Cole. Opa, još jedan dokaz evolucije! Do kraja članka ću u mirovinu poslati i darviniste i kreacioniste.
Znam da se već primate za trbuh koji vas boli od smijeha, ali najbolji vic tek slijedi. Od ovoga ćete naprosto umrijeti. A nećete se čak morati ni smijati.
Ultimativni argument svih EUforičara uvijek je onaj novčani. Ono najbolje od najboljega od EU. Da, riječ je o – europskim fondovima! Kad se u medijima govori o fondovima, uvijek govornika prati sudbonosni ton, a slušatelj gotovo da može čuti Straussovu Also Sprach Zarathustra u svojim ušima, uzrokovano samom epohalnošću onoga što je izrečeno. Što se tiče samoga Straussa, kad je pisao tu skladbu, posve sigurno je na umu imao europske fondove. Ništa drugo toj skladbi ni ne bi dalo tu atmosferu veličanstvenosti. Zaista, teško je zamisliti da je bilo što drugo moglo biti u pitanju, kao što je i teško zamisliti da postoji išta drugo osim evolucije koju sada ovdje konačno nedvosmisleno dokazujemo. Ali ozbiljnost na stranu, ovdje se radi o zaista dobrome vicu. Zamislite ovo: Vi želite pokrenuti svoje gospodarstvo. I što činite? Poklanjate ogromne svote novaca – za koje se prvo morate zadužiti jer ih nemate – nekome drugom. A onda toga kome ste poklonili taj novac moljakate da vam vraća taj novac na kapaljku. Naravno, ne ide to samo tako. Morate pisati složene projekte, morate zadovoljavati vrlo zahtjevne kriterije – a to također morate posebno financirati, odnosno zaduživati se – morate osnivati posebne agencije koje će olakšavati ljudima da povuču dio novca kojeg ste poklonili. Ne, ne, nemojte se smijati, najbolje tek stiže! Naime, vi nikada, nikada, nikada, nećete moći vratiti ono što ste poklonili. Zar to nije urnebesno?! Ali ide još bolje. Vi kao članica ne plaćate samo članarinu, već plaćate i čast što jednostavno smijete biti članicom EU. Uz članarinu, morate platiti ogromna sredstva za razne poreze, carine te administrativne i tehičke troškove. Stoga će hrvatski godišnji trošak članstva u EU biti veći od milijardu eura! Ili prevedeno: Hrvatska će se svake godine zbog EU morati zadužiti za milijardu eura. Povrh tradicionalnog zaduživanja. Sad osjećate laganu depresiju što je vic prošao, ali u krivu ste. Ima toga još! Jer vi ne plaćate samo vlastitu čast članstva u EU, već morate plaćati i tuđu. Kriza eurozone je potaknula stvaranje fonda za spas članica pogođenih krizom, a u njega svi moraju uplaćivati određenu svotu. Uplata nije opcionalna! Pa je tako Slovenija morala u krizni fond za spašavanje Grčke uplatiti 3,5 milijardi eura, a Slovačka 7,7 milijardi. A ni tu nije kraj. Da bi EU vlada stala na kraj neodgovornim članicama koje su se drznule dopustiti toj EU vladi da ju gurne u ovisnost o zaduživanju, izglasano je 6 zakona koji će omogućiti baš to. Tzv. six -pack zakoni koji su doneseni krajem 2011. daju EU strukturama goleme ovlasti proračunskog nadzora nad pojedinim članicama, a praktički čitava ekonomska politika svih zemalja stavlja se pod nadzor EU institucija. I ono što je dosada bilo izvan dohvata i izravnog utjecaja EU politike, kao socijalna i porezna politika ili pitanje radničkih plaća, kolektivnih ugovora i privatizacije i liberalizacije konkretnih sektora, dolazi pod totalni nadzor dobrodušne EU vlade. Tome treba dodati i famozni ESM, europski stabilizacijski mehanizam koji će imati zadaću održavati financijsku stabilnost EU-a. Što to znači? Da ćete morati ESM-u po zapovijedi uplaćivati sredstva koja zatraži, da nećete smijeti ni pitati što s tim sredstvima radi, a najbolje od svega je da oni koji raspolažu tim sredstvima, tko god oni bili, ne podliježu ama baš nikakvoj pravnoj odgovornosti za ono što s tim sredstvima rade! Ha, ha, ha, ha!
A tu su onda i poticaji za poljoprivrednike. S obzirom da je EU institucija koja promiče različitost, logično je i da daje različite poticaje seljacima različitih zemalja. Stoga je, primjerice, godišnji poticaj po hektaru u Letoniji 83 eura, a u Belgiji 447 eura. Iako ne postoji nikakva sumnja da će poticaji za hrvatske seljake biti bliže onim belgijskim nego letonskim – jer EU jede Hrvatima iz ruke – imala mala caka. Da ne bude sve tako dosadno predvidljivo. U prvim godinama EU će pokrivati tek 25% poticaja, a ostatak će morati pokriti Hrvatska. Kako će te iznose Hrvatska namiriti? Vjerojatno onako kako će namiriti i iznose za članarinu u EU. Ali to će biti najmanji problem jer većina je seljaka daleko od toga da počne koristiti poticaje iz EU, a mnogo bliže razmišljanju hoće li se poljoprivredom uopće smjeti baviti. EU nalaže legalizaciju bespravno sagrađenih farmi, a velik broj seljaka na to ni ne pomišlja. Manje iz objesti, a više iz nedostatka novaca. Obratili bi se oni bankama za novac, ali već su ionako u dugovima, a banke, koje su u vlasništvu zemalja EU-a, ne vole baš kreditirati bilo koju vrstu proizvodnje u Hrvatskoj jer tako brane gospodarske interese svojih matičinih zemalja. Stoga će se vicu zvanom EU najviše smijati seljaci, pogotovo kad počnu propadati jedan za drugim uslijed još veće navale uvoznih proizvoda i agrarnih koncerna kojima ne mogu konkurirati. Neki bi mogli umrijeti i od gladi, ali sigurno će biti i onih koji će umrijeti od smijeha. Baš kao što sve više francuskih poljoprivrednika – koji imaju jedne od najviših poticaja u EU – umire od smijeha. Tamošnji stručnjaci to nazivaju samoubojstvima, ali sigurno se radi samo o loše dijagnosticiranoj smrti od smijeha. Agrokolonijalizam je nova ključna riječ, i dok malih seljak propada diljem Europe u korist velikih korporacija zbog kojih EU i postoji, domaći se proizvođači hrane ne moraju brinuti zbog nemogućih uvjeta za nastavak proizvodnje, već i zbog velikodušnih kvota na proizvodnju hrane koje nam je nametnula. Zato će zbog smanjenih kvota za šećer Hrvatska morati zatvoriti jednu od tri šećerane. A mlijeko smijemo proizvoditi tek za polovicu svojih potreba. Ostatak ćemo morati uvoziti. Ali budimo ozbiljni na trenutak i recimo da ni sad ne možemo namiriti tu polovicu svojih potreba, a da naših mljekari propadaju zbog uvoznog mlijeka kojem ne mogu konkurirati. Poanta vica: "Ulaskom" u EU možemo očekivati nagli rast uvoza. A kad već uvozimo, činimo to europski. "Ulaskom" u EU nećemo više moći naplaćivati carine na uvoz robe iz EU na koju otpada oko 60% ukupnoga uvoza. Zato ćemo morati već u prvoj godini namaknuti nekih 2 milijarde kuna, koliko će iznositi proračunska rupa izazvana tom velikom prednošću članstva u EU. A vic o rastu uvoza ne bi bio smiješan bez pada izvoza. 20% izvoza ostvarujemo članstvom u CEFTA-i. Tko želi biti u EU, ne može biti i u CEFTA-i. Peh. A ako tome pridodamo uništenje brodogradnje, možemo očekivati značajan pad izvoza već po "ulasku" u EU, a time je i vic kompletan. Na naš je račun, ali to ga ne čini ništa manje smiješnim. Zapravo i nije kompletan. Jer masovnim razaranjem domaće proizvodnje suočit ćemo se i s naglim rastom nezaposlenosti. I to većim nego mi to možda mislimo. Naime, brisanjem granica u našoj će se zemlji moći zaposliti neograničeni broj stranaca, i time dodatno ugrožavati radna mjesta. Mnogi se tome smiju, ali iz pogrešnih razloga. Misle da stranci neće imati razloga dolaziti u Hrvatsku jer u njoj ionako nema posla. I iako je dobro kad se ljudi smiju vicu, mnogo je bolje kad shvate poantu vica jer će im tada biti neusporedivo smiješnije. Poanta je u tome da će biti radnih mjesta za strance. I to onih – hrvatskih. Zašto bi strane korporacije koje su se već raširile po Hrvatskoj, a "ulaskom" u EU će to činiti još i više, zapošljavale hrvatske radnike i plaćale im smiješno niske plaće, kad mogu uvoziti Bugare, Albance ili Vijetnamce koji će raditi za urnebesno niske plaće, pogotovo kad za to ne postoje nikakve zakonske prepreke niti ograničenja? Korporativni smisao za humor traži malo privikavanja, ali i to ima svoje male nagrade. A ako vam stranci i oduzmu posao, možete uzvratiti istom mjerom. Idite preko tada već nepostojeće granice i zaposlite se negdje u prostranoj EU. Ali tek 7 godina nakon "ulaska". Toliko, naime, članice EU mogu zabranjivati strancima iz novih članica zapošljavanje. Ali kad se napokon zaposlite negdje u EU, bit će vam potrebno još malo privikavanja jer ćete naići na još jednu osebujnu vrstu smisla za humor. Ako se zaposlite, primjerice, u Austriji, tada vam poslodavac ne mora isplaćivati austrijsku plaću, već hrvatsku! Ali do tada možete uživati u civilzacijskom ugođaju kojeg će vam pružiti članstvo u EU. On će se odmah osjetiti po "ulasku", i to preko poskupljenja. Kao članica EU, morat ćemo ukinuti nultu stopu PDV-a, što će dovesti do poskupljenja hrane, lijekova, knjiga i ortopedskih pomagala. A kad uvedemo euro – i nitko vas neće pitati želite li ga – sve će još dvostruko poskupjeti tako da će ugođaj biti potpun. A potpun će biti i gubitak kontrole nad našom monetarnom politikom. Kužite vic? Ne? Ne brinite, treba mu vremena da sjedne.
I još da objasnim navodnike na "ulasku" Hrvatske u EU. Dakle, riječ ulazak podrazumijeva da nešto prijeđe s jednoga mjesta na drugo. U ovom je slučaju mjesto političko, ali ovo nešto mora ostati nešto i nakon ulaska. Hrvatska će biti država sve do posljednjeg milimetra do EU, ali kad jednom prijeđe prag, ona će to prestati biti. Stoga nećemo biti u EU, već ćemo biti EU. Izgubit ćemo sva obilježja države i biti anektirani državi EU. Već na samom početku Lisabonskog ugovora EU se definira kao država bez unutarnjih granica. Dakle, Hrvatska će izgubiti granice, vlada EU će biti nadređena njenim institucijama i Ustavu, a i kontrolirati će našu gospodarsku, socijalnu i financijsku politiku. Dakle, Hrvatska ne može ući u EU jer je Hrvatska država, a u EU ne može biti država, već samo anektirana provincija s vrlo niskim stupnjem autonomije.
Svi znaju da vic prestaje biti smiješan kad ga se previše ponavlja. Ali ono što vrlo malo ljudi zna jest da ako ponavljate isti vic ustrajno kroz duži period, on može izrasti u divovsku, neoliberalnu, demokracijom neopterećenu političku tvorevinu. EU je ultimativni dokaz evolucijske teorije. Ali pošto sam i ja amaterski prirodoslovac poput Darwina, mogu samo nagađati o znanstvenoj utemeljnosti svoje teorije. Ono što ipak jest sigurno je to da je EU trijumf evolucijske religije. Religije u kojoj je jedino moralno načelo preživljavanja najjačeg, a jedina zapovijed glasi: "Nema Boga, stoga nemaj Boga." Kao evolucijska religija, EU je izrasla neumornim ponavljanjem laži i sustavnim uskraćivanjem istine. Kao evolucijska religija, ima za cilj smanjiti čovjeku svijet i svesti mu mogućnosti samo na one koje ona može kontrolirati. Stoga, ako želite pobjeći od Balkana, činite to tako da izlječite svoje komplekse – jer Hrvatska nikad nije bila Balkan i nikad biti neće – i razmislite tko vam je te komplekse nabio. Nikako "ulaskom" u EU. Ako želite prosperitet Hrvatskoj i mislite da ćete to postići tako da ju anektirate Europskoj uniji... pa, lakše je povjerovati da će mi se pred očima auto sam od sebe sastaviti. Siguran sam da se mnogi od vas nisu smijali ovim vicevima. Možda zato što evolucijom vicevi postaju preozbiljni. A možda je razlog mnogo prozaičniji. I tu bih se složio s vama. Sve vezano uz Europsku uniju jedan je veliki vic...
... ali uopće nije smiješan.

Aleksandar Kostjuk

PREŠUĆENA VIJEST

2012-01-17T11:03:00.002+01:00

Ekskluzivno - Britanski i američki časnici: Sve je čisto u granatiranju Knina

Subota, 14 Siječanj 2012 19:01 hkv.hr

Britanski i američki topnički časnici: Uspješnost gađanja Hrvatske vojske u Oluji bila bi veliki izazov za najkompetentnije NATO snage.

Jučer je Haaški sud dao dostupnim javnosti studiju britanskih i američkih visokih časnika o djelovanju Hrvatske vojske, posebice topništva, tijekom oslobodilačke akcije "Oluja". Posebno značajno kod ove studije je činjenica da su je spomenuti časnici izradili tražeći status Prijatelja suda (amicus curiae) za drugostupanjski proces protiv generala Ante Gotovine i generala Mladena Markača, a ne kao eksperti obrane, odnosno tužiteljstva.

Ante Gotovina i Mladen Markač

Studija o djelovanju Hrvatske vojske ima više dijelova a izradili su je Laurie R. Blank (profesorica međunarodnog humanitarnog prava na Pravnom fakultetu sveučilišta Emory), Bill Boothby (general, zamjenik direktora Pravne službe Britanskog zrakoplovstva/RAF), Geoffrey S. Corn (profesor prava na South Texas College, Houston, Texas, umirovljeni brigadir Američke vojske), William J. Fenrick (visoki pravni savjetnik ICTY-a (Haaški sud) od 1994. do 2004.), prof. C H B Garraway (pravni

Odbaciti optužbu

Prijatelji suda sa štovanjem traže da Žalbeno vijeće prihvati ovaj Podnesak prema Pravilu 74 Pravilnika o postupku i dokaznom materijalu i ponovno razmotri i odbaci nalaze o nezakonitim artiljerijskim napadima tijekom Operacije "Oluja"

časnik Vojske Ujedinjenog kraljevstva za ratno pravo), Dean Donald J. Guter (dekan najstarijega Pravnog fakulteta na Sveučilištu South Texas, umirovljeni kontra-admiral Mornarice SAD), Walter B. Huffman (general-bojnik vojske SAD, pravni savjetnik Zapovjednika tijekom Pustinjske oluje), Eric Talbot Jensen (professor ratnog prava na Sveučilištu Brigham Young, bio Zapovjednik

900:1

Ako se i prihvati svjedočenje sudskog vještaka Andrewa Lesliea da je prihvatljiva pogrješka prve granate od 400 m, u slučaju Knina, izvan tog područja pala je samo 1 granata, od njih 900

međunarodnog pravnog odjela Vojske SAD), Mark E. Newcomb (pravni savjetnik u Mornarici SAD), Thomas J. Romig (bojnik, služio kao glavni odvjetnik Vojske SAD), bojnik Raymond C. Ruppert (dugogodišnja aktivna služba u artiljerijskim jedinicama Vojske SAD, kao časnik i kasnije kao pravnik), Gary Solis (28 godina časničke i zapovjedničke službe u artiljeriji pomorske pješadije (US Marine Corps), akademska karijera u UK i SAD).

Već iz ovoga popisa autora jasno je kako se radi o vrlo stručnoj studiji o čijim dijelovima ćemo šire izvijestiti u posebnim prilozima. Osnovni zaključak njezinoga prvog dijela je vrlo jasan i glasi:

Iz ekspertnoga dijela studije koja se bavi samo uporabom topništva, a koji potpisuje Robert H. Scales Jr., general bojnik američke vojske s više od 45 godina operativnog, taktičkog i akademskog iskustva izdvajamo nekoliko zaključaka:

Prema Sudu, oko 6% granata palo je izvan "prostora 200 metara" od središta mete. Dakle, 94% granata pogodilo je cilj.

Čak i za najkompetentniju NATO opremu, planiranje i izvršenje, tražiti da se postigne 94% pogodaka (u uvjetima bez izviđača i promatranja učinaka) bio bi vrlo težak izazov.

Ako se i prihvati svjedočenje sudskog vještaka Andrewa Lesliea da je prihvatljiva pogrješka prve granate od 400 m, u slučaju Knina, izvan tog područja pala je samo 1 granata, od njih 900.

Ove zaključke u vlastitim podnescima potvrđuju i generali Američke vojske, general pukovnik Wilson A. Shoffner i general Ronald H. Griffit.

D. J. L., M. M./hakave.hr
PRILOG
Studija britanskih i američkih eksperata za pravo i vojno djelovanje (tekst je na engleskom jeziku)

MIRA IVANIŠEVIĆ O ZAGOVORNICIMA ULASKA U EU

2012-01-17T10:18:00.000+01:00

Tko su najveći zagovornici ulaska u EU?

Prema dosljednom svakodnevnom pranju mozgagrađana, s raznim porukama na svim televizijama i hrvatskom radiju, radi se oljudima koji su svoj „ugled“ i karijeru stvorili u komunističkom režimu ili onjihovim potomcima koji sada jugoslavensko bratstvo i jedinstvo žele prenijetina jednakost, bratstvo i jedinstvo koje vlada u EU. S teškim radom i odricanjemmoći ćemo uživati blagodati koje imaju svi narodi u EU, jer to sami nismo ustanju realizirati zbog prevelikog broja lopova i korupcije, koja na sreću u EUne postoji.

I sadašnja vlada to nekima obećava, jernastavlja s politikom Račan/ Sanader/Kosor.na zadovoljstvo političaraEU.Ministrica Pusić nagovještava povlačenje tužbe protiv Srbije pa na taj načinrehabilitira sve Srbe, a optužuje Hrvate za rat pa i za agresiju na BiH.

Sadašnja vlada ne priznaje dogovor bivše vladei sindikata o referendumu o referendumu, jer da će oni to riješiti zakonom iizmjenom ustava. Kako će se odnositi prema drugim dogovorima bivše vlasti?

Gospoda Pupovac i Stanimirović su veomazadovoljni sa suradnjom s novom vladom, koja će poštivati Sporazum između HDZ-ai SDSS-a o suradnji od 10. siječnja2008. čiji tvorci i supotpisnici su bili Ivo Sanader, Vojislav Stanimirović,Milorad Pupovac i Ratko Gajica, kao i da stručni kadar ostane raditi i dalje udržavnim institucijama, pa si je tako Kukuriku osigurala potporu SDSS-a uSaboru i potporu ulasku u EU. Mnoge točke tog sporazuma su ugrađene u Poglavlje23., s kojim su birokrati EU bili zadovoljni, ali će nas svejedno budno pratitihoćemo li date obveze i ispunjavati.

Tako će ova vlada morati zakonom reguliratistatus nacionalne koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine – Srpskog narodnogvijeća (SNV) sa statusom pravne osobe te osigurati sredstva za osnovneorganizacijske, komunikacijske i tehničke pretpostavke za rad. (Taj prijedlogKosorove nije prošao u prošlom sazivu sabora, bar se javno ne zna.)

Novi premijer je obećao i daljnje stambenozbrinjavanje srpskih povratnika, ne više izbjeglica, s kupnjom 2300 stanova potržnoj cijeni u gradovima izvan PPDS-i.

Ali novi premijer nas tješi da ćemo torealizirati ne proračunskim sredstvima već inozemnim sredstvima. Ne govori kojim sredstvima i tko je usadašnjoj EU još toliko darežljiv, osim onih političara koji se nikada nisupomirili s našom samostalnošću i koji žele pretvoriti manjinu u konstitutivninarod. Mislim da će to ponovno platiti i najsiromašniji hrvatski građanin, jeri on mora plaćati PDV, možda sada 25%.

Prema internetskim podacima:

- Hrvatska će godišnje u EU kasuuplaćivati 550 milijuna eura + 50% od uplaćenog PDV-ja + 50% od naplaćenecarine.

- Za korištenje EU-sredstava,odobrene programe, stoji Hrvatskoj na raspolaganju 2012. 170 milijuna eura, a u2013. 32 milijuna eura.

- Europska komisija prihvaća iodobrava programe. Mi s 1% zastupljenosti ionako nemamo nikakav utjecaj naodluke. Do sada je pokazala samo brigu o zaštiti srpske manjine, a ne svihgrađana, pa ako naša vlada prezentira program stambenog zbrinjavanja on će bitiprihvaćen, a sredstva možda osigurana iz nama odobrene kvote. Za ulaganje uinfrastrukturu i proizvodnju ćemo se morati snaći s prodajom državnihnekretnina, teritorijem itd.

- Umirovljenik i s 1000 kunamirovine biti će žrtva tih nebuloza.

- Svi građani će na svojoj grbačinositi i dio troškova za podmirivanje EU troškova za svoju napuhanubirokraciju, kojoj se želi pridružiti i dio naše političke „elite“.

Ukupni troškovi zafunkcioniranje EU birokracije iznose: 1.147.885.101.616 eura.

- Za izlazak iz EU potrebno je platiti do30% jednogodišnjeg proračuna.

Glasujte za turužičastu budućnost, prema preporuci Josipovića, Pusičke, Milanovića, Kosorovei ostalih, jer samo oni se najbolje brinu o nama i treba im bez rezervevjerovati da Hrvatima žele da što prije nestanu.

Mira Ivanišević

ODGOVOR OSKARA ŠARUNIĆA ZVONIMIRU DESPOTU

2012-01-17T10:07:00.001+01:00

Tko su hrvatski izdajnici

Jesu liizdajnici oni koji ulaskom u EU žele da u Hrvatskoj suzbijemo korupciju,nepotizam, političku podobnost...

Zbogčega će nacionalni izdajnici biti svi oni koji budu glasovali za ulazakHrvatske u EU?

Foto: 'Goran Jakus/PIXSELLpovećaj slova normalna slova manja slova

Europska unija nije nikakva savršena naddržavna tvorevina. Ali je danasjedino mjesto u Europi koje Hrvatskoj jamči daljnji razvoj i prosperitet. Gdje vide Hrvatsku, hrvatski će građanina kraju odlučiti na referendumu. Na stranu propusti koje su godinama unazadučinili naši političari, na stranu političke barikade koje su nam postavljanetijekom približavanja EU, na stranu stupanj naše (ne)pripremljenosti za ulazaku EU... Ali svakome normalnome pamet stane od sve žešće sotonizacije ifantomizacije Europe od dijela najglasnijih hrvatskih protivnika ulaska u EU. Ine samo to.

Ti isti bukači, kao na prekjučerašnjem skupu u Zagrebu, uzimaju si zapravo da je samo njihova vizija Hrvatske ispravna, a da su nacionalni izdajnicisvi oni drugi koji Hrvatsku vide u EU. Bi li možda te nacionalne izdajnikezatvarali, giljotinirali? U Hrvatskoj kakvu oni zamišljaju i kakvu zagovarajune želi nitko razborit živjeti.

Pa zbog čega će nacionalni izdajnici biti svi oni koji budu glasovali zaulazak Hrvatske u EU? Jesu li nacionalni izdajnici oni koji ulaskom u EU želeslobodno putovati, postati dio zajedničkog velikog tržišta, razvijati poslove,slobodno trgovati, svojoj djeci omogućiti lakšu dostupnost školovanja naeuropskim sveučilištima, omogućiti slobodno zapošljavanje u drugim europskimzemljama, u Hrvatskoj dodatno suzbiti korupciju, nepotizam, političkupodobnost, dalje izgrađivati pravnu državu, slobodu medija... Kako smoekonomski vezani sa zemljama EU, ako je euro valuta u kojoj sve računamo, akoposuđujemo novac iz EU, što govori da imamo i obveze koje proizlaze iz toga,zašto ne bismo imali i nekakva prava?

Jedna je prijateljica, koja živi i radi u inozemstvu, odlično opisalastanje na primjeru naših nogometaša: “Svi naši nogometaši eksplodirali sutek kada su otišli u stranu ligu. Jer je puno kvalitetnija i morali su u tojkonkurenciji brzo učiti, inače bi propali. Tako i mi gastarbajteri. Morali smo‘odrasti’ i prihvatiti europske norme da bismo opstali.

Tako će se dogoditi i s Hrvatima kada uđu u EU. Morat će ubrzano odrastii promijeniti pravila i navike, naučiti poštovati zakon, podobni će propasti,sposobni će opstati. Sada je u Hrvatskoj upravo obrnuto: opstaju podobni, apropadaju sposobni. Točno kao naši nogometaši, točno tako će biti i s Hrvatima.Da bi naučio plivati, moraš biti bačen u vodu. Inače ćeš cijeli život ostati naobali i nikad nećeš znati kako je s druge strane obale i kako ljudi tamožive.”

U tome je ključ, nema kruha od kukanja, od žalopojki kako je bilo prije20, 50 ili 100 godina i kako bi neki i danas i sutra željeli funkcionirati.Trebamo mijenjati vlastite navike, boriti se za svoje i sebe, učiti, tražitisvoju priliku, a ne vječno biti na državnoj sisi i neprestano kukati. Nigdjenije sjajno ni bajno, ali zašto se naši ljudi toliko boje ulaska u EU? Je li upitanju neznanje? Koliko je naših ljudi u EU koji znaju kako se gore živi ižele prenijeti svoje iskustvo?

A domaći protivnici ne samo da ne znaju, nego ih i ne zanima takvo nečijeiskustvo. Jer oni znaju da su protiv. A protiv čega? Argumenata nemajunikakvih, osim parola, floskula i jeftinog domoljublja koje nikome nećeotvoriti novo radno mjesto. Plaše nas kako se EU raspada, pa zašto da mi sadidemo u nju. A EU se izgrađuje, kao što se nekad izgrađivao SAD. Zar nijepametnije pridružiti se procesu dok još traje, nego čekati da on završi?

O čemu je zapravo riječ? Nije EU kriv za domaće frustracije, promašaje,patnje, muljanja... Ljudi bi konačno trebali shvatiti da hrvatski problemi nisuu EU. Problem je u ljudima oko nas, u onima koji godinama sjede u Saboru iVladi, u stranim emisarima... Oni su zemlju srušili na koljena. I kako bi ondaprosječnom hrvatskom građaninu moglo biti gore ulaskom u EU?

A kad se svemu ovome doda još i naša geopolitička pozicija, našesusjedstvo sa Srbijom, dovoljno je argumenata da se odlučimo za ulazak uEuropsku uniju.

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

ODGOVOR OSKARA ŠARUNIĆA

Nemreš vjerovati da tako ozbiljan kolumnist misli da u EU nema nepotizma korupcije kriminala i ako ne političku podobnost a ono sigurno materijalnu podobnost na razini incesta.

«Europska unija nije nikakva savršena naddržavna tvorevina. Ali je danas jedino mjesto u Europi koje Hrvatskoj jamči daljnji razvoj i prosperitet»

NIJE, NIJE NADDRŽAVA I NIKAD NE ĆE BITI A ŠTO BI ONA JAKO ŽELJELA I ZBOG ČEGA SE I FORMIRALA DA BI KAO SUPER DRŽAVA PARIRALA SAD-u MA TRLA BABA LAN DA JOJ PROĐE DAN
Je li prosperitet kao u kao Grčkoj Irskoj Španjolskoj, Portugalu, Italiji S M I J E Š N O

«Bi li možda te nacionalne izdajnike zatvarali, giljotinirali? U Hrvatskoj kakvu oni zamišljaju i kakvu zagovaraju ne želi nitko razborit živjeti.»

Obratno, moj Despote, pa ti bi nas protivnike ulaska u tu tvorevinu sve na Goli otok, Staru Gradišku, Daksu ili JBT-ov Jasenovac Možda bi ponovio Bleiburg kad nas vidiš kao protivnike sličnih integracija kao što je bila juga kad nas vidiš kao ustaše koji bi giljotinirali ubijali i zatvarali neistomišljenike

«Jesu li nacionalni izdajnici oni koji ulaskom u EU žele slobodno putovati, postati dio zajedničkog velikog tržišta, razvijati poslove, slobodno trgovati, svojoj djeci omogućiti lakšu dostupnost školovanja na europskim sveučilištima, omogućiti slobodno zapošljavanje u drugim europskim zemljama, u Hrvatskoj dodatno suzbiti korupciju, nepotizam, političku podobnost, dalje izgrađivati pravnu državu, slobodu medija... Kako smo ekonomski vezani sa zemljama EU, ako je euro valuta u kojoj sve računamo, ako posuđujemo novac iz EU, što govori da imamo i obveze koje proizlaze iz toga, zašto ne bismo imali i nekakva prava?»

-    pa tko to ne može sad slobodno putovati ZAR TREBA U TU TVOREVINU ZBOG LJENČINA KOJIME JE TEŠKO POKAZATI PUTOVNICU ……BOŽE OPROSTI MU ON MISLI DA ZNA ŠTO PIŠE
-    A što to mi možemo ponuditi tom velikom tržištu? Može li se Varteks suprotstaviti Benettonu Fili ili Championu ili možda Kamensko!!??
-    Razvijat poslove kao s bankama, Molom ili Sisačkom željezarom ili s Goranom Štrokom.
-    Kao tamo se ne plaćaju studiji Kao tamo može svaka šuša-buša na faks sam tak
-    Ali omogućiti Rumunjima i drugima da se zaposle u Hrvatskoj i izguraju ono malo radnika koji još negdje nešto ipak rade
-    Nemreš vjerovati da tako ozbiljan kolumnist misli da u EU nema nepotizma korupcije kriminala i ako ne političku podobnost a ono sigurno materijalnu podobnost na razini incesta
-    E da slobodu medija postići tako da u njima objektivno pišu za i protiv ulaska a ne da nas Despot klistira s floskulom nema alternativa MA IMA JOŠ 10 RAZNIH MOGUĆNOSTI
-    Jel' Englezi računaju u euro valuti ili Mađari Kako bi se rado Despot odrekao KUNE a što sve govori što su mu skrivene misli
Posuđuju eure propalice i kriminalci kao Račan i Sanader koji po diktatu EU kriminalaca žele nas Hrvate gurnuti u dužničko ropstvo pa su se 2000 počeli zaduživati              11,0022 - prosinac 2000. (u milijardama USD )a 95,0000 milijardi USA $ je bio sav dug do 2000 godine uz rat, uz prestanak tranzitnog prometa zračnog morskog i kopnenog, turizma kakve takve proizvodnje kod 1 000 000 izbjeglica iz Vojvodine iz BiH i Hrvatske koje je trebalo hraniti Kod kupnje oružja po švercu 5 x skuplje što nam je EU nametnula, kod izgradnje cesta porušenih kuća mostova crkava Dalje kriminalci i propalice uzimaju kredite koji tko zna gdje završavaju. Ovo su točni podatci DRŽAVNOG ZAVODA ZA STATISTIKU
11,1340 - prosinac 2001. (u milijardama USD
15,3044 - prosinac 2002. (u milijardama USD
19,8106 - prosinac 2003. (u milijardama USD
22,6754 - prosinac 2004. (u milijardama USD
25,5408 - prosinac 2005. (u milijardama USD
29,2739 - prosinac 2006.(u milijardama USD
32,9292 - prosinac 2007.(u milijardama USD
35,4000 - kolovoz 2008.(u milijardama USD
36,0000 – prosinac 2008.(u milijardama USD
39,8000 - travanj    2009.(u milijardama USD
42,8000 - rujan       2009.(u milijardama USD
43,9000 - srpanj     2010.(u milijardama USD

Jedna je prijateljica, koja živi i radi u inozemstvu, odlično opisala stanje na primjeru naših nogometaša: “Svi naši nogometaši eksplodirali su tek kada su otišli u stranu ligu. Jer je puno kvalitetnija i morali su u toj konkurenciji brzo učiti, inače bi propali. Tako i mi gastarbajteri. Morali smo ‘odrasti’ i prihvatiti europske norme da bismo opstali.
DESPOT NAMA KAO DA MI NEMAMO INTERNET PA NE ZNAMO ŠTO SE DOGAĐA DALJE OD NAŠEG KVARTA

    Ovo je šlagvort i primjer Eu korupcije i kriminala A JESMO LI TO MI TAMO U EUROPI NAMJEŠTALI UTAKMICE PRALI LOVU

Baš me interesira kako bi to Kamensko moralo odrasti i suprotstaviti se UNITED COLORS OF BENETTON ili FILI ili CHAMPIONU Možda Končar Siemensu ili Boschu ili naše selo Njemačkom selu PA TAKAV PRIMJER ZA EU NE BI NAPISAO NI PUČKOŠKOLAC
      DW: U Njemačkoj se godišnje "opere" između 40 i 60 milijardi eura – evo i staze
http://www.poslovni.hr/vijesti/dw-u-njemackoj-se-godisnje-opere-izmedu-40-i-60-milijardi-eura-170545.aspx
Europske banke pomagale u transferu ‘prljavog’ novca EVO I STAZE
http://www.poslovni.hr/vijesti/europske-banke-pomagale-u-transferu-prljavog-novca-157336.aspx
pa na YouTube je dovoljno pogledati kako EU parlamentarac Nigel Farage u EU parlamentu razotkriva koji sve kriminalci vode tu sotonsku tvorevinu koja je osudila naše nevine generale na drakonske kazne
http://www.youtube.com/watch?v=vLlqQXQCxyc
http://www.youtube.com/watch?v=3nOeStBeJrs&feature=related
http://www.youtube.com/watch?v=FgaASL6cevI&feature=related

«Tako će se dogoditi i s Hrvatima kada uđu u EU. Morat će ubrzano odrasti i promijeniti pravila i navike, naučiti poštovati zakon, podobni će propasti, sposobni će opstati. Sada je u Hrvatskoj upravo obrnuto: opstaju podobni, a propadaju sposobni. Točno kao naši nogometaši, točno tako će biti i s Hrvatima. Da bi naučio plivati, moraš biti bačen u vodu. Inače ćeš cijeli život ostati na obali i nikad nećeš znati kako je s druge strane obale i kako ljudi tamo žive.”»

Što znači odrasti JEL' MOŽDA POPRIMITI NJIHOV KOLONIJALNI MENTALITET NJIHOV ZLOČINAČKI MENTANI SKLOP . JOŠ JE NJIMA U GLAVI POTČINITI DRUGE I IZRABLJIVATI IH
Vidi ti Despota Darvinistu ili ti Spartanca on bi bacao u vodu (vidi se da ne ljubi sinje more ) pa tko preživi. NO PRIJATELJU POSTOJE I DRUGE TEHNIKE KOJE HRVATSKA I MI HRVATI ZA RAZLIKU OD TEBE ZNAMO A TO JE UČENJE PLIVANJA U VEĆOJ I PROZIRNOJ POSUDI S VODOM Kod ovakvog učenja nema utopljenika KAO ŠTO BI BILO DA UĐEMO U EU. ISTINA NEKI I BI NAUČILI PLIVATI U UNIJI ALI VEČINA BI SE UTOPILA NEMA TAMO MILOSTI NI ZA SELJAKE NI BOLESNIKE NI UMIROVLJENIKE SVI BI SE TAMO PODAVILI A do druge strane obale ćemo svi mi kad-tad nema iznimke.

Nigdje nije sjajno ni bajno, ali zašto se naši ljudi toliko boje ulaska u EU? Je li u pitanju neznanje? Koliko je naših ljudi u EU koji znaju kako se gore živi i žele prenijeti svoje iskustvo?
Imamo mi kontakte s našima diljem svijeta ne samo u EU. Imamo i besplatni Skype. Eto tako gospođa Mirjana Bojanić iz Pariza s kojom svakodnevno komuniciram Priča kako na nacionalnoj TV u emisijama već javno govore kako će biti bolje kad se vrati F R A N A K Nadalje da tamo otvoreno čak i sindikati govore protiv EU a poznato je da su to svugdje sateliti socijalista Navodno se u Austriji sprema referendum za izlazak iz EU.

«A domaći protivnici ne samo da ne znaju, nego ih i ne zanima takvo nečije iskustvo. Jer oni znaju da su protiv. A protiv čega? Argumenata nemaju nikakvih, osim parola, floskula i jeftinog domoljublja koje nikome neće otvoriti novo radno mjesto»

Stvarno mislim da nisam pisao floskule parole i da to nije bilo jeftino domoljublje     ( želio bi znati što je to skupo domoljublje) Mislim da su sve, što je su rekli oni i ovi vladajući, ono što su do sada napisali zagovornici EU u stvari FLOSKULE PAROLE I SKUPO DOMOLJUBLJE JER MISLE ZASJESTI U EU PARLAMENTU I IMATI 30 000 EURA MJESEČNO A NAROD JE TU ZADNJA RUPA NA SVIRALI.

E moj Despot On misli kako jedva čekaju Hrvatsku da bi mogli otvarati radna mjesta ma to bi prošlo da nema Interneta da smo skroooz u informativnom mraku pa možemo nasjesti na ovakve budalaštine i sugestije novinara u novinama stranih vlasnika Kod Asustrijanci vlasnici VL ne bi pokupovali cijelu Opatiju EVO STAZE ZA NEZAPOSLENOST U eu http://www.eupress.net/nezaposlenost-u-eu-u-prelazi-10-u-2010-godini/

«O čemu je zapravo riječ? Nije EU kriv za domaće frustracije, promašaje, patnje, muljanja... Ljudi bi konačno trebali shvatiti da hrvatski problemi nisu u EU. Problem je u ljudima oko nas, u onima koji godinama sjede u Saboru i Vladi, u stranim emisarima... Oni su zemlju srušili na koljena. I kako bi onda prosječnom hrvatskom građaninu moglo biti gore ulaskom u EU?»

Kako to da su ti problematični ljudi oko nas u vladi i saboru isto taku bezuvjetno za ulazak u EU kao i Despot U ČEMU JE ONDA RAZLIKA IZMEĐU DESPOTOVE ŽELJEZA ULASKOM U EU I TIH PROBLEMATIČNIH LJUDI KOJI SJEDE U VLADI I SABORU

OSTATI SVOJ NA SVOME NEOVISAN ZNAČI NE UKLJUČITI SE U MONETARNI, MEDIJSKI RAT IZMEĐU EUROPSKE SUPER DRŽAVE I SAD-a
GDJE RAZJEDINJENA EUROPA GUBI 100% UTAKMICU

Lijepi pozdrav Oskar
FB - Oskar Šarunić
YouTube - OskarSarunic1

ZBOG ČEGA NA REFERENDUMU BITI PROTIV?

2012-01-16T00:18:00.001+01:00

Tribina„EU – Zašto reći NE?“

U organizaciji Hrvatskeudruge Benedikt u srijedu, 18. siječnja 2012., u 18 sati u dvoraniNadbiskupskog sjemeništa u Splitu, Zrinsko-frankopanska 19, održati će se tribinapod nazivom „EU – Zašto reći NE?“.Tribina se održava povodom referenduma o ulasku Republike Hrvatske u Europskuuniju, a na tribini će gostovati prof. dr. sc. Goran Dodig, prof. dr. sc.Branimir Lukšić i gospodin Joško Čelan.

"TUĐMAN PRIJE TUĐMANA"

2012-01-16T00:17:00.001+01:00

Predavanje„Tuđman prije Tuđmana“

U povodu 20. godišnjicemeđunarodnog priznanja Republike Hrvatske, u organizaciji Hrvatske udrugeBenedikt, održati će se predavanje pod nazivom „Tuđman prije Tuđmana“. Predavanje o tajnama iz života tvorcasuvremene Hrvatske, dr. sc. Franje Tuđmana, održati će se 17. siječnja 2012., utorak, u 19sati u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu, Zrinsko-frankopanska19, a predavač je mr. sc. Tihomir Rajčić, povjesničar.

O Franji Tuđmanu kao državniku i tvorcupotpuno samostalne Hrvatske govorilo se i govori puno. No, o životu FranjeTuđmana u razdoblje prije 90-ih, u doba kad njegova djelatnost nije bilaobilježena državničkom karizmom, u javnosti se malo zna.

Stoga pogled naTuđmana kao čovjeka u razdoblju prije nego se 1987. zaputio stazom politikeomogućava bolji uvid u njegovu povjesničarsku djelatnost i prateće kontraverze,njegov karakter i, koliko to literatura, izvori i građanska pristojnostdopuštaju, u njegov privatni život.

Predavanje će,kombinacijom kronološkog i problemskog pristupa, obraditi sljedeća pitanja:Tuđmanovo djetinjstvo i mladost, njegove partizanske godine, život i djelovanjeu Beogradu, Tuđmanovu povjesničarsku djelatnost i njegov odnos prema Europi,Tuđmanov ljubavni i obiteljski život te njegov karakter.

KRISTINA - MODERNA HRVATSKA HEROINA

2012-01-15T17:53:00.002+01:00

INTERVIEW : Kristina Ćurković,Hercegovka i hrvatska heroina "Ne zaboravimo tko smo i ne odustajmo od svoje Države, ni naši preci nisu odustajali"

Nedjelja, 15 Siječanj 2012

Kristina Ćurković je široj javnosti postala poznata nakon što je u travnju prošle godine sa zgrade Banovine u Splitu skinula zastavu EU i na njeno mjesto postavila zastavu Republike Hrvatske.Paradoks svih paradoksa je da Republika Hrvatska kazneno goni 21-ogodišnju Hercegovku zbog toga što je štitila njen ustavno-pravni poredak.

Posušje-oline : Široj javnosti još uvijek slabo poznata ali bez sumnje da će to postati.Studentica Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Hercegovka i Hrvatica.Možete li u nekoliko rečenica reći našim čitateljima tko je Kristina Ćurković?

Kristina Ćurković : Prije svega, ono čim se posebno ponosim, je moja pripadnost Katoličkoj Crkvi. Dolazim sa malog sela Vlaka na Buškom blatu, koje pripada općini Tomislavgrad. Studiram na KBF-u u Splitu. Od Hrvata, uzor vidim u blaženom Alojziju Stepincu.

Posušje-online : Danas i nije najpopularnije u Hrvatskoj biti Hercegovac ali Vi sa ponosom ističete da ste Hercegovka, jeste li ikada zbog toga imali neugodnosti?

Kristina Ćurković : Nikada nisam osjetila neugodnost zbog toga što sam Hercegovka, iako je bilo određenih provokacija, pogotovo u srednjoj školi. Smatram da je to neinformiranost, te se ne obazirem puno na to. Takvima održim kratko predavanje iz povijesti. Hercegovina je ipak srce Hrvatske.

Posušje-online : Aktivistica ste udruge „Volim Hrvatsku“ i jedna od organizatorica skupa potpore hrvatskom branitelju Tihomiru Purdi na splitskoj Rivi kada se okupilo 4 000 prosvjednika.Odakle dolazi tolika energija da jedna mlada osoba volonterski izdvoji toliko svoga vremena za plemeniti cilj?

Kristina Ćurković : Bila sam u udruzi Volim Hrvatsku, ali sam izišla iz nje. Inzistirala sam na transparentnosti. U međuvremenu su postali i stranka. Snaga za moje djelovanje dolazi iz poznavanja prošlosti vlastitog naroda. Previše krvi je prolila naša Domovina da bi imali pravo ne boriti se. Mi smo zaduženi žrtvom naših predaka i moramo očuvati Domovinu i prenijeti ju sljedećim generacijama na čuvanje.

Posušje-online : Amerikanci imaju svoju „Bostonsku čajanku“ o kojoj uče iz povijesti ali je manje poznato da i Hrvati imaju „omišku Kajganu“.U veljači prošle godine su aktivistice udruge „Volim Hrvatsku“ u Omišu HDZ-ovce zasule jajima.Naravno da je Kristina Ćurković bila nezaobilazna i u toj akciji.Odakle ideja i zašto jaja? Zašto HDZ nije potrebno pitati.

Kristina Ćurković : Tada sam bila u toj udruzi, ali sa tim činom smo istupile kao pojedinke, udruga je tek poslije dala podršku. Na ideju je došla moja draga prijateljica Anita Barišić, te smo nas dvije kao pojedinke odlučile pokazati HDZ-u što mislimo o njihovoj izdajničko-podaničkoj politici. U Omišu su se skupili na slavlje 20-te obljetnice. Nas dvije smo smatrale da nemaju razloga za slavlje, te smo to i pokazale.

Posušje-online : U travnju prošle godine ste štiteći ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske sa zgrade Banovine skinuli plavu krpetinu i na njeno mjesto postavili službenu zastavu Republike Hrvatske.Nakon toga ste sami nazvali policiju.Što Vas je ponukalo na taj čin?

Kristina Ćurković : Najviše me je pogodila presuda našim generalima. Ta fantomska krpa simbolizira toliko zla koje je EU donijela Hrvatskoj. Sve uz pomoć beskičmenjaka u vrhu hrvatske politike. Bila sam, i još uvijek jesam, jako ljuta zbog njihovih kontinuiranih izdajničkih poteza. 15000 branitelja sigurno ne bi dalo živote za još jednu uniju! Naši očevi u ovom ratu su se borili za samostalnu, slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku, a ne za provinciju u Europskoj uniji.

Posušje-online : Kristina Ćurković je među prvim uhapšenim za vrijeme održavanja Split Pride-a.Je li moguće da djevojka od 50 kg žive vage predstavlja opasnost za stotine pedera koji su taj dan bili u Splitu.Policija Vas je privela nakon što su Vam u torbi pronašli krunicu.Osim vjere u Boga posjedujete li neke nadnaravne moći kojih se bojalo stotine pedera i policajaca taj dan u Splitu?

Kristina Ćurković : Privedena sam među prvima, prije početka te poremećene ceremonije nastranosti, bez ikakvog razloga, naloga, obrazloženja. Zadržana sam u pritvoru 6 sati, roditelji me nisu mogli dobiti na mobitel, svi su se zabrinuli. Nikada nikome nisam naudila, niti sam kriminalac. Od strane policije mi je rečeno da im je naloženo da me pritvore. Nakon puštanja na slobodu nisam dobila nikakav službeni papir da sam bila tamo, niti obrazloženje, niti ispriku. Zbog krunice me nisu priveli, jer su je vidjeli naknadno. Možda su se prepali da će hercegovačko čeljade poremetiti hormone pederima. Uvijek koristim riječ ''peder'' jer je to izvorna hrvatska riječ.

Posušje-online : U petak Vam je bilo ročište na Prekršajnom sudu u Splitu gdje Vam Republika Hrvatska sudi zbog skidanja zastave EU i postavljanja Hrvatske zastave na to mjesto.Traže da platite 700 kuna zbog toga domoljubnog čina.Imate li namjeru platiti?

Kristina Ćurković : Nisam kriva i neću platiti.

Posušje-online : Nakon završene rasprave na sudu ste na Pjaci iskidali zastavu EU.Očekujete li nove sankcije i represiju državnoga aparata prema Vama zbog tog čina?

Kristina Ćurković : Očekujem, ali se ne bojim.

Posušje-online : Gorljivi ste protivnik ulaska RH u EU. Zbog čega ?

Kristina Ćurković : Europska unija je umjetna tvorevina koja se raspada u svakom smislu, moralnom i ekonomskom. U EU se gura izraz ''demokracija'' koje u zbilji uopće nema. A ako ćemo govoriti o demokraciji, u EU parlamentu bi bili zastupljeni manje od 1%, tolika bi nam bila i tzv. demokracija. Odluke i zakone bi nam donosila EU komisija (koja je postavljena, ne izabrana od naroda) uključujući i razne kvote od proizvodnje do uvoza. Izgubili bi vlastitu valutu, i suverenitet. Brzo bi postali nacionalna manjina u vlastitoj državi. Pogledajte samo stanje u Španjolskoj, Francuskoj i drugim ''multikulti''zemljama. Hrvatska je u Europi, ali ne mora ići u EU koja je talionica za male narode. Nemamo pravo predavati državu strancima jer su ljudi umirali za slobodu. Boli nas i prst kad se porežemo o list papira i kad vidimo kapljicu krvi, zamislite koliko tek boli metak u srce. Čuvajmo Domovinu, vlast je promjenjiva i možemo ju preuzeti s vremenom. Ulazak u EU je nepovratan proces koji vodi u sigurnu propast nas i naše potomke za koje nam je dužnost SAČUVATI DOMOVINU u našim rukama!

Posušje-online : Postoji li mogućnost da Kristina Ćurković nakon završetka školovanja dođe živjeti i raditi u Herceg-Bosnu?Mi sigurno nećemo brzo u EU.

Kristina Ćurković : Naravno da postoji, srce me vuče u moj buškoblatski kraj. Svaki dan razmišljam o njemu. Nedostaje mi moje nebo, moja livada, moj zrak... Volim svoju djedovinu, svaki kamen u svom kraju poznajem. Ni za što ne bi mijenjala svoje djetinjstvo koje sam tamo provela, igrajući se u tom raju na zemlji, koji je kao ptica u gnijezdu okružen Kamešnicom, Tušnicom, Cincarom...

Posušje-online : I za kraj koja je poruka Kristine Ćurković puku Herceg-Bosne ,hrvatske dijaspore i Hrvatske?

Kristina Ćurković : Moja poruka svom Hrvatima je ta da se povežemo, da ne zaboravimo tko smo i da ne odustajemo od svoje države. Nemamo pravo odustati. Ni naši preci nisu odustajali!

Budimo ponosni što smo Hrvati, imamo burnu prošlost kojom se možemo ponositi. Uz toliko patnje i lomljenja, na satrvenim leđima smo iznijeli Hrvatsku! Nedajmo je nikome! I sada stvaramo prošlost, stoga stvorimo ponosnu prošlost, da se naši potomci ponose nama.

Hvala Vam! Pozdravljam Vas sa starim Hrvatskim pozdravom: Za Dom spremni!

DR. DODIG GOSTOVAO KOD A. STANKOVIĆA

2012-01-15T17:31:00.001+01:00

EUROFILIMA DESET GODINA,EUROSKETICIMA DESET DANA PROMIDŽBE

Današnji gost A. Stankovića, u emisiji Nedjeljom u 2, dr. Goran Dodig nije mogao u predizborno vrijemeni sanjati da bi ga netko mogao pozvati u tako gledanu emisiju, kako bi navrijeme mogao upozoriti na nekritički pristup ili kako je sam rekao, sustavnoispiranje mozga svih nas koji nismo apriori PROTIV EU, nego smo htjeli znati što i kako se pregovaralo, što izbog čega je potpisano od tadašnjih hrvatskih vlasti. Nakon izbora,eurokeptičnu priču su preuzeli pojedinci koji su sve one koji nemisle kao oni,olako proglašavali IZDAJNICIMA i svaki dijalog bi nakon togaprestajao. Već u uvodu u emisiju predsjednik HDS-a dr. Dodig je opisan kaoosoba dijaloga, sugovornik koji proširuje prostore tolerancije, pa i kad se neslaže s neistomišljenicima a to je svojim nastupom i potvrdio.

Nije bilo vremena za razradu i argumentaciju svih stavova nas koje zanimaprije i iznad svega ISTINA, ma kakva bila, o svim kušnjama pred kojima će senaći mlada hrvatska demokracija, ulaskom u nedefiniranu, ali strogo nadziranu,kompliciranu, birokratiziranu europsku pravnu, gospodarsku i kulturološku babilonsku kulu. Dr. Dodig je, koristećiviše psihijatrijske spoznaje nego konkretne, egzaktne podatke iz recimoLisabonskog sporazuma ili već potpisanih poglavlja iz pregovora našihpolitičkih elita s euro komesarima, ipak uspio otvoriti prostor za jedanuljuđeni, legitimni euroskepticizam. A to je upravo ono što se može zamjeritihrvatskim bivšim i sadašnjim vlastima i opoziciji, iz tzv. Saveza za Europu –nisu dopustili argumetiranu raspravu na vrijeme, dok se još pregovaralo opojedinim poglavljima. Nakon što su ih, očito, upozorili pojedinci iz EUParlamenta, da bi im se to sutra moglo vratiti kao politički bumerang, neisključujući ni eventualne masovne prosvjede, vlasti i opozicija su dogovornopristali otvoriti medijski prostor euroskepticima. Ali opet kontrolirano. Nijetu bilo mjesta do 'pet do dvanaest' uoči referenduma, za dr. Pavunu, dr.Jurčevića, dr. Lukšića ili dr. Dodiga. ANTI EU priča je prepuštena samo iisključivo onima koji na rubu govora mržnje, koristeći više argument snage negosnagu argumenata, prepadaju sugrađane nekritičkim, nerijetko i netočnimzaključcima po kojima u EU nema baš nikakva dobra ni bilo kakve perspektive zanas male narode. Oni u svemu i svakomu iz EU struktura vide masonsku zavjeru,bilderberške krugove, novu kolonizaciju starih euroimperatora.

ZAŠTO MEDIJI NISU OTVORILIVRATA EUROSKEPTICIMA PRIJE GODINU DANA?

Svojim nastupom, dr. Dodig je pokazao da nam svima treba više vremena zasučeljavanje PRO I KONTRA argumenata, kako bismo mogli mirne savjesti donijetizrelu odluku odgovornih građana, odluku zbog koje se ne bismo već sutrastidjeli pred danas maloljetnom djecom i unucima. Stoga je danas i ovdje, višeod pukog navođenja činjenica, brojki, mana i prednosti potpisanih sporazuma,bilo bitnije probuditi svijest kod svakog punoljetnog birača o važnosti odlukekoju ćemo donijeti za tjedan dana. Bitno je bilo uvjeriti i one razočarane kojiviše ne vjeruju ni sebi samima, da nije sve unaprijed odlučeno o nama bez nas,i da imamo ne samo PRAVO nego i OBVEZU masovnim odzivom na referendum, datiusitinu objektivan odgovor nacije, odgovor koji ne će predstavljati samo„natpolovičnu većinu“ onih kojima ne će biti teško u nedjelju doći do biračkihmjesta, nego odgovor koji će biti LEGITIMAN tek ako se izjasne bar svi oni kojisu glasovali i na izborima. Ovako ćemo se s pravom pitati zbog čega i radi koganas recimo crkvena hijerarhija poziva na bezrezervnu potporu onima koji u svomtemeljnom dokumentu nisu htjeli ni dopustili niti spomen kršćanskih korjenaEurope. Zašto recimo država Vatikan ne bi bila članica EU te tako primjerompokazala „kršanskoj“ Hrvatskoj gdje joj je mjesto? Ovako nam se čini se od maleHrvatske opet očekuje ispravljanje krivih „europskih Drina“, herojska žrtva i otpornekog novog „predziđa kršćanstva“ građenog na temeljima o kojima nismo ni nakakav način mogli odlučivati, u okolnostima koje se ne može nazvati demokratskimokruženjem, s lijepom perspektivom samo i isključivo za stare političke vukovekojima će biti dopušteno i dalje(za)voditi autistične „političke ovce“, unaprijed osuđene na gubitak jedinogšto im je preostalo – nacionalnog identiteta i osobnog ponosa. Bit će kao danam je važnije IMATI nego BITI, kao da se moramo odreći našeg slavnog „jučer“ uzamjenu za neizvjesno „sutra“. Kao da nismo svjesni, kako bi rekli Indijanci,prije nego su smješteni u rezervate, da „svoju zemlju nismo naslijedili od očevai djedova, nego smo ju posudili od svoje djece i unuka“. Mnogi bi radosmjestili Hrvate u rezervate i onda ih, preparirane asimilirali unadnacionalnu, ili anacionalnu masu koja se ne sjeća odakle je pošla i kamo jedošla. Dodig je i kao psihijatar i kao političar, pa i kao bivši političkizatvorenik htio i, zahvaljujući i voditelju Stankoviću, uspio ukazati naopasnost donošenja odluka u stanju masovne hipnoze, nakon uspješno dovršenogprojekta „ispiranja mozga“ apolitičnim masama. Možemo samo žaliti što jošprošle godine u ovo doba HTV nije otvorio svoja vrata legitimnom, nenasilnom,argumentiranom euroskepticizmu. Umjesto toga, klasičnim udbaškim metodama,država privodi, ispituje, optužuje hrabru studenticu teologije, KristinuĆurković iz Splita jer se usudila sa zgrade splitske Banovine skinuti nelegalnopostavljenu zastavu EU. Ako smo osuđeni na tu i takvu EU, parafrazirajućiDostojevskog, zaključio bih – vraćam kartu i iskrcavam se s tog zahuktalogeurovlaka.

Ivan Baćak

http://glaszagore.com/1vijesti/nu-2-eurofilima-deset-godina-eurosketicima-deset-dana-promidzbe/#more-3800

ZAPALITE SVIJEĆU NADE

2012-01-13T13:40:00.000+01:00

Sjećate li se 90te i prvih izbora kad smo se u autima prepoznavali po
zastavicama i krunicama i pozdravljali jedni druge.
To sada trebamo ponovo.
Hrvatska se ipak budi! Možda još nije kasno! Mi odradimo svoje! Pa što Bog da!
Zašto zastava na prozor, balkon, i sl.to je svima nama jasno, no zašto svijeća:
-    upalimo svjeću radje nego proklinjati mrak
-    samo jedna svijeća se već vidi u mraku
-    neka gori za naše mrtve i za nas i naše zajedništvo
-       kao znak ustrajne molitve
-    svaki dan bi se broj trebao povećavati i tako nam dizati nadu jer još ona nije izgubljena

Daj Isuse da se upali dovoljan broj pa da ipak osvjetlimo i drugima put, a nama daj snage da izdržimo do kraja!

HIiMiJ
Ivica Škiljo
Mihanovićeva 44C, Split
+385 91 3655840

Svatko ima svoju teoriju zasto DA ili NE u EU. Cesto su to sitnicarenja i netocni podaci.
Laskaju nam da smo dostigli trazene standarde i obavili potrebne reforme i sada nas primaju u EU.
Ulaz u EU nismo platili reformom sudstva jer je i dalje korumpirano i pod diktatom prevrtljive politike.
Predajemo li nas teritorij Sloveniji? Pristajemo li na lazi suda u Haagu? Kajemo li se zbog neduznih ljudi na robiji?
Je li nam zao sto ulaz u EU placamo gusenjam vlastitoga gospodarstva, kako industrije, tako i poljoprivrede?

Ulazom u EU gubimo vlast nad odlucivanjem sto cemo proizvoditi i koliko smijemo cega proizvoditi.
Izlaska iz EU nema bez placanja neizdrzljivih nameta. Izlaza nema!
Je li to najbolje sto mozemo? Tko ce se brinuti o nama ako necemo mi sami?!

Sto je alternativa?
Moramo sami pokusavati stvoriti pravednu i bogatu Hrvatsku koju smo sanjali,
a ne se predati u ruke multinacionalnim kompanijama i bjelosvjetskim lopovima
i ne smijemo dati da stranci odlucuju sto ce biti s nama i nasom zemljom.
Nije normalno da nam zabranjuju proizvodnju dovoljne kolicine mlijeka za nase potrebe pa da ga moramo uvoziti itd.
S nasim kriminalcima u politici cemo se nekako morati obracunati, ali kako se obracunati s EU birokracijom?

Pozivamo sve gradjane neka zajedno pokazu da im je stalo do ocuvanja tesko stecene suverenosti Republike Hrvatske.
Neka pokazu da im je stalo do bolje buducnosti u Hrvatskoj, a ne ulaska ovako nespremne i ucijenjene Hrvatske u EU.

Gdje su nestali branitelji hrvatske suverenosti? Obranimo Hrvatsku na referendumu 22.1.!

Izvjesimo zastave i zapalimo svijece za sve nestale, zarobljene, mucene, ranjene i poginule za Hrvatsku!

Prijatelji, kod mene zastava vec visi s prozora, susjedi se cude sto se dogadja. Odlucujemo o nasoj Hrvatskoj.
Nadam se da ce se poruka prosiriti na cijelu Domovinu.

p.s. ako Vam kazu da ce nam tamo biti bolje, recite im da to nitko ne zna jer:

Nije bilo javne rasprave neovisnih strucnjaka o tome sto ce biti s nama kada udjemo u EU.
Nije napravljena niti studija o utjecaju EU na hrvatsko gospodarstvo.
Mnogi sabornici nemaju pojma sto su potpisali.
Alternativa je bolja Hrvatska!
Bolja Hrvatska je SAMOODRZIVA!

Boze Kokan,

IVAN MIKLENIĆ SE PITA PRIJE REFERENDUMA

2012-01-13T00:27:00.001+01:00

Pitanja koja bi se trebali zapitati pred referendum o ulasku u EU

Jača li ili slabi socijalna sigurnost građana u EU-u, postaje li sve važniji čovjek i ljudska prava ili profit? Je li biračima poznato da se većina odluka u Vijeću EU-a donosi kvalificiranom većinom i vrijedi li glas predstavnika malih država jednako kao glas predstavnika velikih država?

Autor: Ivan Miklenić|
Photo: Stiv Cinik |
Četvrtak, 12.01.2012 14:03

Pred skori referendum o (ne)pristupu Republike Hrvatske Europskoj uniji, radi općega dobra hrvatskoga naroda i svih hrvatskih građana neizbježno je postavljanje brojnih pitanja sebi i političarima: Može li se reći da ono što su potpisali hrvatski predstavnici 9. prosinca 2011. u Bruxellesu ne ugrožava nijedan vitalni, legalni i legitimni interes Republike Hrvatske? Glede poznavanja EU-a nameću se pitanja: Je li poznato mogu li sve države članice načelno dati veto za sva ili samo za mali broj pitanja te smiju li si nešto takvo stvarno priuštiti male kao i velike države EU-a? Je li biračima poznato da se većina odluka u Vijeću EU-a donosi kvalificiranom većinom i vrijedi li glas predstavnika malih država jednako kao glas predstavnika velikih država? Razumiju li glasači što znači najnoviji veto Velike Britanije na predloženu promjenu Lisabonskog ugovora i što za budućnost EU-a može značiti ugovor u pripremi označen kao »17 plus«? Znaju li glasači odgovor na pitanje jesu li instalacije »tehničke vlade« u kriznim članicama EU-a afirmacija ili ugrožavanje demokracije? Ili: Što znače toliki prosvjedi u zemljama EU-a? Jača li ili slabi socijalna sigurnost građana u EU-u, postaje li sve važniji čovjek i ljudska prava ili profit?
Za hrvatske glasače ključno je i pitanje: Je li Hrvatska u sebi (ne)spremna za ulazak u EU? Jesu li hrvatski političari definirali i razvijaju li realne hrvatske potencijale koji su objektivna, ali neiskorištena komparativna prednost Hrvatske, kao što su: more, čista voda, nafta, plin, nezagađene poljoprivredne površine, prometni položaj, raznolike klime, kulturna baština... Jesu li vlasti išta bitno dosad učinile da bi na tim potencijalima osovile Hrvatsku na vlastite gospodarske noge kako bi Hrvatska, bilo u EU bilo izvan EU-a, bila poželjni partner, subjekt? Može li se realno očekivati da će to hrvatski političari u skladu s legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima početi ostvarivati kad će im nad glavom bdjeti obveze preuzete u Bruxellesu, a nisu mogli, smjeli ili htjeli dok ih ništa nije obvezivalo?

MMF O KRIZI U HRVATSKOJ

2012-01-12T22:32:00.003+01:00

Uz pad globalne ekonomije

Još veća kriza kuca na vrata Hrvatske

Foto:Ilustracija

Ove godine očekuje se pad globalne ekonomije, a Hrvatska će biti jedna od zemalja koja će se naći na udaru krize u Europi, izjavio je šef odjeljenja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za vanjske odnose Gerry Rice.

"Očekujemo da će i Hrvatska biti pogođena krizom u Europi i suočena s izazovima koji posljedično slijede", napomenuo je Rice na prvoj ovogodišnjoj konferenciji za novinare MMF-a održanoj danas u Washingtonu.

On je naglasio da MMF nije primio nikakav zahtjev nove hrvatske Vlade za nekim programom ili aranžmanom sa MMF-om, a nije dogovoren ni sastanak hrvatskih predstavnika sa MMF-om u Washingtonu.

Rice je rekao da nas očekuje loša perspektiva u Evropi, ali i cijelom svijetu uopće.

Konkretne podatke MMF će imati tek 24. siječnja, kada će objaviti službeno izvješće..

NENAD PISKAČ O ZUROFFU, MANDIĆU I NOVOJ AGRESIJI NA RH

2012-01-11T11:04:00.002+01:00

The Jerusalem post objavio je 4. siječnja članak stanovitoga Efraima Zuroffa, po zanimanju lovca na glave zaposlenog pri Centru Simon Wiesenthal i ravnatelja njegova ureda u Izraelu. Članak je otisnut pod naslovom Spomen-počast nacizmu u Hrvatskoj sramota za Europu.
Sva sila argumentacija iznesenih u članku ide za tim da Hrvatsku udalji od Europske unije, ali pritom odaje izrazito zlo oko autora. Moglo bi se reći da u aktualnoj dilemi EU – da ili ne, Zuroff svojim člankom pomaže hrvatski euroskepticizam i one snage u Europi koje su protiv hrvatskoga ulaska u EU. Nije, međutim, samo o tome riječ.
Autor u svojoj zaslijepljenosti i mržnji ne može vidjeti nikakvu drukčiju hrvatsku državu osim kao nacistički iscjedak, kao da je u Kumrovcu s odličnim uspjehom završio partijsku školu Saveza komunista Jugoslavije. Možda i jest. Dopisno.
Kome je kucnuo čas?
Razlog lovčeva gnjeva leži u činjenici da su se u Hrvatskoj služile sv. Mise za pokojnoga Antu Pavelića u povodu njegove 51. obljetnice smrti. Politikantstvo spomenutoga autora, što se Hrvatske tiče, poznato je od ranije. Zato ga je svojedobno i primio prošli predsjednik Mesić, sada doživotni bivši predsjednik na grbači hrvatskoga proračuna. Očekuje se da će ga primiti i aktualni predsjednik u sklopu kampanje o povlačenju tužbe za genocid podignute protiv Srbije. Genocid nad nekim narodima, poput hrvatskoga, nije, naime, moguće pustiti u pravni promet ni onda kad se dogodi.
Hrvatska nije dala nikakav spomen, niti počast nacizmu. Urednik u The Jerusalem postu ispao je neinformiran i pristran. Da mu je do istine morao je Zuroffov pamflet baciti u koš. Ni s većim uredničkim zahvatima pamflet ne bi izdržao razlog objavljivanja.Zuroff nije reagirao kad su se u Hrvatskoj služile mise po nakani za duše komunističkih zločinaca.
Autor pamfleta,među ostalim, poziva na prosvjede u Hrvatskoj, jer revolucionarno smatra „kucnuo je čas".
Kome je kucnuo čas odgovor daje četiri dana kasnije u riječkome Novome listu Zuroffov istomišljenik Igor Mandić. Kucno je čas - hrvatskoj državi. Mandić smatra, a Novi list objavljuje naslov: Hrvatska je promašen projekt šovinističkih elita.
"Ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se njima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati sve dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključati i srušiti, kaže Igor Mandić", piše Novi list na pravoslavni Božić 8. siječnja, ne 1918., ma niti 1945. ili 2000., već godine 2012. Dobro ste pročitali, Mandić poziva na rušenje hrvatske države.
Pamfleti za urednički koš
Tekst je sramota za Zuroffa, Centar Simon Wiesenthal i The Jerusalem post. Previše bi prostora oduzela analiza spornoga članka. Zato ga prenosimo u cijelosti. Upozoravamo čitatelje da je njegov sadržaj u pojedinim dijelovima izrazito povijesno neutemeljen, na drugimateološki šupalj, na trećima zlonamjeran...U cjelini može se okvalificirati kao prilog visokouznemirujućeg sadržaja. Po učincima članak je klasičan primjer medijskoga specijalnog rata. Autor se uratkom svrstao u milicajca duha i duša.
Isto vrijedi i za Mandićev intervju, medijsku kuću Novi list i dnevnik Novi list. Taj intervju ne prenosimo.
Do danas, nažalost, koliko je poznato, Ministarstvo vanjskih poslova nije reagiralo na sporni članak objavljen u Jeruzalemu. Demanti nije poslao ni Josipović. O Saboru na čelu sa Borisom Špremom da i ne govorimo. Institut doživotnoga bivšega predsjednika Mesića također nije reagirao – tamo se još oplakuju libijski i sjevernokorejski diktatori. Oporba ne prati ni što se događa u Hrvatskoj, kamoli u svijetu. Bit će kako se nabrojani korisnici proračuna s demokratskim legitimitetom slažu sa Zuroffovim kvalifikacijama i Mandićevim vješalima. Tako se,gospodo, ne vodi suverena država. Tako se, drugovi, vodi stabilna kolonija.
Zuroff kao suvremeni Pavelić
Hrvatsku nema tko braniti. A kako se čini ni bruxelleska birokracija ne zna se braniti. Zuroff je napao i EU jer je izjednačila zločine svih totalitarnih ideologija i režima. On poziva građane EU da ustanu, dakle da postanu ustaše, protiv Praške deklaracije od 3. lipnja 2008. Nije li se Zuroff tim pozivom prometnuo u suvremenoga Pavelića? On bi, zloga li oka, jedne zločine neprestano potencirao, a druge zauvijek prešutio. Što je takvo stajalište negoli zločin protiv istine i pravde?! Zuroff bi u normalnoj Hrvatskoj dobo trajni status „nepoželjne osobe".
Mandić se pak, kao pravi jugoslavenski ultradesničar, u euforiji izbornih kukurikurezultata na nedavno održanim izborima prometnuo u ulogu samozvana krvnika - glavosjeka države za koju se na referendumu održanom 19. svibnja 1991. izjasnilo više od 94 posto građana. Hrvatska država je obnovljena nakon svesrpske nacionalističke euforije i velikosrpske agresije tijekom koje je počinjen genocid nad nesrpskim stanovništvom na trećini okupirana hrvatskoga međunarodno priznatoga teritorija. Dosad je otkriveno preko 140 masovnih grobnica na bivšim okupiranim područjima.
Registar jugoslavenskih ubojica za pisaćim stolom
Temelji hrvatske države nisu truli, oni su jedini zdravi čimbenik u aktualnoj političkoj i gospodarskoj situaciji. Trulež treba tražiti u raspadajućim ostatcima jugoslavenstva, u obnovi velikosrpskih pretpostavki i u kanalizacijskoj mreži vanjskih i domaćih politika koje obnavljajukao trajno žarište sukoba u Europi već nekoliko puta propalu i u krvi svršenu jugoslavensku neprirodnu zajednicu.
U Mandićevu bi slučaju „pravna država" trebala reagirati. Ako se već priprema javna objava registra hrvatskih ratnih veterana, što je glupost svjetskih razmjera, onda je red da se objavi registar jugoslavenskih ubojica za pisaćim stolom s kompletnom bibliografijom. Potom i registar jugoegzekutora i njihovih žrtava. Od 1918. do današnjih nam suvremenika.
Nenad Piskač
Foto: JL, VIA komentar.hr

NA DANAŠNJI DAN PRIJE 40 GODINA

2012-01-11T11:03:00.002+01:00

1972 – Uhićenje pripadnika Hrvatskog proljeća

U ranu zoru na današnji dan 1972. godine uhićeno je deset sudionika Hrvatskog proljeća. Uhićeni su poimence: Franjo Tuđman, Marko Veselica, Šime Đodan, Hrvoje Šošić, Vlado Gotovac, Vlatko Pavletić, Jozo Ivičević-Bakulić, Ante Glibota, Zvonimir Komarica i Ante Bačić. Bila je to posljedica Titove odluke o ugušenju pokreta, koja je donesena još prethodne godine i zbog koje je veći dio hrvatskog republičkog vodstva već bio uklonjen s položaja. U stanovima uhićenih provedena je premetačina koja je trajala satima, no u kojoj nisu pronađeni dokumenti o zavjeri protiv države. Uhićenici su dovedeni pred sudove, pod optužbama za nacionalizam, kontrarevolucionarstvo i separatizam. Slijedećih dana uhićeni su i drugi pojedinci, a mnogi su ostali bez posla. Veliki broj sudionika Hrvatskog proljeća napustio je zemlju i otišao u emigraciju.

SAVEZ ZA HRVATSKU

ZAMISLITE SADA JEDNOG TOMIĆA, BUTKOVIĆA, I SLIČNE KAKO SE 'OBRAČUNAVA' S AKADEMIKOM NOVAKOM

Akademik Slobodan Novak: Europa kojoj oduvijek pripadamo nije isto što i politička zajednica u koju danas srljamo

U EUROPI, ZA RAZLIKU OD HRVATSKE, RENESANSA DESNIH KONZERVATIVNIH STRANAKA

EUROPA Jačanje konzervativnih snaga i ekstremne desnice u Europskoj uniji

Renesansa desnih populističkih stranaka

Alen LEGOVIĆBruxelles

Objavljeno: 11. 6. 2011. u 13:52 Zadnja izmjena: 11. 6. 2011. u 14:05

SVE ŠTO TREBATE ZNATI O PREDUVJETIMA ZA IZGRADNJU SOLARNIH ELEKTRANA U RH

Administrativna procedura za izgradnju solarnih elektrana od 10 kW, 30 kW i 1 MW

Zagreb, 30. siječnja 2012. - Objavljujemo cjelovitu administrativnu proceduru za izgradnju solarnih elektrana kapaciteta 10 kW, 30 kW i MW.

NOVA TRIBINA U ORGANIZACIJI HUB SPLIT

BI LI OVI KANDIDATI ZA MINISTRE U VIJEĆU MINISTARA BiH PROŠLI LUSTRACIJSKI TEST

IMA LI TKO ZAŠTITITI LJUDE KOJE SDP-ovci MASOVNO IZBACUJU S POSLA NA ULICU???

KONZILIJ LIJEČNIKA ZA HRVATSKU DESNICU

VINKO VUKADIN KOMENTIRA REZULTATE REFERENDUMA

Vinko Vukadin

SAMO 30 % BIRAČA JE ZA EU

ILI LAŽE INDEX IL' SU LAŽNI NAŠI IDEALI

Kako ćete glasati na sutrašnjem referendumu?

PARADOKSI TZV. KAMPANJE ZA EU - DODIK I GOTOVINA NA ISTOJ STRANI

NE OKLIJEVAJ!

Ivica Ursić - 'Uvijek nedjeljom': Ne oklijevaj!

BURIDANOV MAGARAC

Kolumna Ivice Ursića: Buridanov magarac

HRVATSKI POLITIČARI SU KROATOSKEPTICI

INTERVJU - MR. ZDRAVKO MRŠIĆ

Hrvatski političari su 'kroatoskeptici', zato nas žele ugurati u Europsku uniju

INTERVJU - MR. ZDRAVKO MRŠIĆ

Hrvatski političari su 'kroatoskeptici', zato nas žele ugurati u Europsku uniju

Smatrate li da će EU kakva je danas opstati? Kako će po vama izgledati EU za primjerice 10 godina i hoće li postojati euro kao zajednička valuta?

DAVOR PAVUNA PISAO HRVATSKIM INSTITUCIJAMA

PUT U BALKAN VODI PREKO EU

GLAS DR. RUŽICE ĆAVAR PROTIV ULASKA U EU

PROLETERI SVIH ZEMALJA, UJEDINITE SE

KARLO STARČEVIĆ O POTREBI LUSTRACIJE DRŽAVNE UPRAVE

Karlo Starčević: Dio državne uprave je posebno represivan prema povratnicima iz iseljeništva

O ZAMRZAVANJU EMBRIJA

EU KAO OBRANA OD BALKANA ILI KATALIZATOR HRVATSKOG POVRATKA U 'REGION'

EU kao dokaz evolucije: Kako je vic izrastao u instituciju

PREŠUĆENA VIJEST

Ekskluzivno - Britanski i američki časnici: Sve je čisto u granatiranju Knina

MIRA IVANIŠEVIĆ O ZAGOVORNICIMA ULASKA U EU

ODGOVOR OSKARA ŠARUNIĆA ZVONIMIRU DESPOTU

Tko su hrvatski izdajnici

Jesu liizdajnici oni koji ulaskom u EU žele da u Hrvatskoj suzbijemo korupciju,nepotizam, političku podobnost...

ZBOG ČEGA NA REFERENDUMU BITI PROTIV?

"TUĐMAN PRIJE TUĐMANA"

KRISTINA - MODERNA HRVATSKA HEROINA

INTERVIEW : Kristina Ćurković,Hercegovka i hrvatska heroina "Ne zaboravimo tko smo i ne odustajmo od svoje Države, ni naši preci nisu odustajali"

DR. DODIG GOSTOVAO KOD A. STANKOVIĆA

ZAPALITE SVIJEĆU NADE

IVAN MIKLENIĆ SE PITA PRIJE REFERENDUMA

Pitanja koja bi se trebali zapitati pred referendum o ulasku u EU

MMF O KRIZI U HRVATSKOJ

Još veća kriza kuca na vrata Hrvatske

NENAD PISKAČ O ZUROFFU, MANDIĆU I NOVOJ AGRESIJI NA RH

NA DANAŠNJI DAN PRIJE 40 GODINA

Alen LEGOVIĆ
Bruxelles