Darivanje krvi: što se tko (ne) usudi raditi u kampanji?

Dobrovoljno davanje krvi je uvijek human i humanitaran čin.

Ali kada neki kandidat ili neka politička stranka glume dobrovoljne darovatelje krvi samo za potrebe predizborne kampanje - to birači dožive kao licemjerje.

U slučaju splitskog HDZ-a, čija mladež i seniori tradicionalno, već godinama u više navrata daruju krv, mediji to ne će ni primjetiti ni zabilježiti jer - eto oni to tako i tako čine.

Ali kada dragovoljni darovatelji tuđe krvi, kao (don) Ivan Grubišić, godinama licemjerno priča o 'humanosti' i humanizmu, kada ističe 'ČOVJEKA NADASVE', a vuijek ispred i iznad svega stavlja sebe - e to je onda "ugledni sociolog" (koji je doktorirao malo prije nego će navršiti šezedesetu), to je onda internacionalni humanist!? Licemjerje, ime ti je Ivan Grubišić.

Pokušavajući ga obraniti uoči zadnjih parlamentarnih izbora, (još jedan ugledni) sociolog Ivica Maštruko je izjavio: "Nadbiskup je postupio prema Kanonskom pravu, odnosno crkvenim propisima, iako je imao mogućnost donijeti posve drukčiju odluku. Nadbiskup Barišić je mogao tolerirati i time omogućiti angažman don Ivana Grubišića u Saboru jer se ne radi o ulasku u izvršnu vlast, no on to nije napravio". (Slob. Dalmacija) 

Sada, kada don Ivan želi, kad već ne može više biti župnik, postati splitsko-dalmatinskim županom, Maštruko će već naći neku novu ispriku za svoga druga Grubišića. Ili će 'župana' proglasiti običnim 'zakonodavcem'.

Pitanje je samo koliko običnih vjernika to sve prati i razumije, koliko njih je svjesno u kakvu se igru manipulacije s njima upušta 'čovjek nadasve' - svećenik kad zatreba.