Otvoreno pismo Ivanu Grubišiću: ‘Don Ivane, gdje ste izgubili vjeru?’

Ivan Grubisic
Poštovani don Ivane,
laik sam i smatram se pripadnikom Crkve, otajstvenog tijela Kristova. Nekoliko puta sam, još kao srednjoškolac u Splitu, bio na Euharistiji kojoj ste Vi predsjedali. Uspomene pamtim kao lijepe.
U tisku se često mogu pronaći Vaši intervjui u kojima progovarate o ekonomskoj i političkoj situaciji u našoj ispaćenoj domovini kao i kritike prema Crkvi i biskupima. Čitajući Vaše izjave i članake promišljam o stvarima o kojima govorite i o Vama.
Objavili ste Statut i proglas Vaše „Inicijative“ i „Saveza“, ali jedan  poziv na novi život je već odavno napisan i nebrojenim generacijama ljudi on daje život i smisao njihovoj patnji, muci i križu. Evanđelje. To je ono što je Vama kao pomazaniku Božjem i proroku dano da koristite kao lijek za ovaj bolesni naraštaj. Krist nije došao mijenjati strukture i vlasti, već srce čovjeka.
Pravedni politički angažman jest potreban i treba ga podržati, ali što je Vama važnije? Smatrate li da je važnije reći Istinu, navijestiti kerigmu čovjeku koji više ne nalazi smisao života, koji je ostao bez posla, reći mu da je Krist umro i uskrsnuo za njega, da ga ljubi i da mu je važan, dati mu utjehu…ili dizat narod u formacije za promjene vlasti, promjene, promjene…one će svakako doći, uvijek dolaze, ali gdje je stvarna novost kad je srce čovjeka i dalje isto, prazno, oholo, jalno, puno kleveta i sudova. Što ćete reći tim ljudima, tko će ih osloboditi od egzistencijalne smrti? Možda nova vlast, ili neka nova pravednost? Što će taj čovjek bez smisla koji se želi ubiti, da li ćete mu navijestiti svoj Proglas ili Krista uskrslog?
Vjeru don Ivane, gdje ste ostavili vjeru, gdje ste je zagubili? Što uopće može čovjek bez vjere u Krista? Čovjek nadasve, pa i nad Bogom? Ah oholosti ljudske!
Don Ivane, Vi imate poslanje, veliko poslanje…da li stvarno mislite da Bog ne vodi dobro našu povijest? Mislite li da morate uskočiti jer stvari ne idu kako bi trebalo; korupcije, krađe, nesposobnosti na svakom koraku, Vi to ne možete podnijeti. Mislite da Krist nema više snage, evangelizacija je mrtva, mi moramo uzeti stvar u svoje ruke…revolucija, osuda, smrt…
Evangelizacija nije mrtva! Krist jest bio umro ali je i uskrsnuo zbog nas, zbog mene i zbog Vas. I ljubi me ovakvog grješnog, punog požuda i oprašta mi. Smatram se grješnikom, zaista, ali Bog me voli i to je jedino zbog čega ustajem ujutro iz kreveta i idem na posao. Evangelizacija me drži u dinamici i Bog mi uzvraća stostruko. Hromi hodaju, gubavi se čiste, Krist ima odgovor, i danas progovara sa snagom! I to kakvom snagom! Takvom snagom ljubavi da se oni koji njome bivaju zahvaćeni rađaju iznova odozgor, puni duha Božjeg i nutarnje radosti i zaista, zaista ne razumiju kako su uopće živjeli do tad a bez da su je poznavali!
Želim Vam od srca da Bog u Vama dovrši ono što je jednom i započeo i da se u Vama i preko Vas proslavlja u svojim divnim djelima života vječnog. Preklinjem Vas, primite iznova Kristovo evanđelje kao svoj jedini program i pronosite ga novim žarom svim ljudima, na njihovo i svoje spasenje. Ivane, Bog Vas ljubi.
Brat u Kristu,
M.P., mag. ing.
(podatci poznati redakciji)
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE