"Herod, koji personificira ovaj svijet, ima tisuću lica"

UVIJEK NEDJELJOM 06. siječanj 2013.IspisE-mail

Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: "U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, zemljo Judina! Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim jer iz tebe će izaći vladalac koji će pasti narod moj - Izraela! Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: "Pođite, reče, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim." Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.

(Matej 2,1-12)

 Sample Image

Kojim idealima vi stremite?
Kojim idealima ja težim?
Koji ideali pokreću ovaj današnji svijet?

Evo pravog pitanja na početku nove godine.
Jer ideali koje biramo, kojima stremimo, kojima težimo, određuju i konačan cilj svih naših napora u danima koji su pred nama.

Ali prije nego što odgovorimo na ovo pitanje, zapitajmo se jesmo li svoje ideale sami sebi odredili, jesu li oni stvarno naš izbor ili je to netko učinio umjesto nas?

Danas je blagdan Sveta Tri Kralja, blagdan Bogojavljenja.

Kraljevi, mudraci, kažu neki, zvjezdoznanci, čitači snova, uporno slijede zvijezdu koja im se je ukazala, i usprkos raznim zaprekama na tom svom putu i usprkos otvorenim prijetnjama, oni ne odustaju.

Kako mi to danas postupamo u situacijama koje su slične ovoj?
Hoćemo li kada nam okolnosti ugroze naše ideale odustati ili ćemo suprotiva svemu ustrajati?

Današnje čitanje iz Evanđelja po Mateju kaže: „Kada ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću velikom.“ (10)

Radost koju su mudraci osjetili na mjestu gdje je zvijezda zastala bila im je unutarnja potvrda da su konačno došli na pravo mjesto.

I mi, svaki put kada osjetimo neku takvu duboku radost, znamo da je to Božji dar i da smo konačno tamo gdje smo trebali biti.

To su oni trenutci kada nam se u životu „baš sve posloži“.
To su oni trenutci kada nam se učini kao da smo došli kući nakon dugog i napornog puta. To su oni trenutci kada imamo osjećaj da smo došli na mjesto gdje u stvari i pripadamo i kada sa sigurnošću možemo reći: „To sam ja. Tu ja živim. To je ono što ja jesam. Tu ja trebam uistinu biti.“

To je trenutak kada naša zvijezda stane, kada dosegnemo ideal kojeg smo slijedili i kada nas radost naprosto preplavi.

To je trenutak kojeg želimo sebi i drugima.

To je trenutak kojeg Bog želi svakome od nas.

To je ono što mi, sebi i drugima, želimo na početku svake nove godine.

To su ona mjesta gdje mi želimo biti i gdje slobodno možemo živjeti ono što mi jesmo.

Tako razmišljaju idealisti.

Ali gdje je to mjesto „veoma velike radosti“ za nas?

Nije baš tako jednostavno dati odgovor na ovo pitanje, ma koliko god se on na prvi pogled činio lakim, jer naši životi nisu baš tako često ispunjeni takvom silnom radosti. Naši životi najčešće zrače nečim drugim.

Puno je ljudi, a moram priznati da sam često i ja bio jedan od njih, koji žive od nečeg drugog, a ne od darova Božjih. I kada nam se to dogodi onda mi doslovno živimo pokraj sebe samih, a u tome radosti – nema, jer radost ne dolazi kada čovjek prihvaća ideale koje mu tako široke ruke nudi ovaj svijet.

Mnogi ljudi, koji su prihvatili ideale ovoga svijeta, slijede zvijezde koje se nikada ne će zaustaviti, koje nikada ne će stati iznad mjesta koje bi ti ljudi mogli nazvati svojim domom.

Današnje zvijezde vodilje, današnji ideali, nisu ništa drugo nego zvijezde padalice, kometi koji naglo zasvijetle na društvenom nebu da bi se jednako tako, ako ne i brže, zgasnuli i nestali u ništavilu prolaznosti i zaborava.

U tom i takvom životu sreće i radosti uistinu nema jer je to život koji se živi temeljem očekivanja koja ovaj svijet ima prema našem životu, a to nisu naša unutarnja očekivanja, a ponajmanje ona Božja.

Tako smo se lako odrekli svojih ideala i bez razmišljanja smo prihvatili neke tuđe.

Puno ljudi pokušava pronaći ostvarenje svojih ideala u ovome svijetu kojemu želi ugoditi, svidjeti i dodvoriti mu se, a ne želi slijediti svoje, odnosno Božje ideale.

I onda ljudi bivaju zbunjeni jer je njihov centar negdje tamo u središtima moći suvremenih gospodara svijeta čiji se interes nikada ne poklapa s interesom najvećeg broja ljudi.

Mudrace s istoka je preplavila radost jer su shvatili da su konačno stigli na mjesto gdje im je trebalo biti, na mjesto gdje su bili u potpunosti svoji, na mjesto za koje su mogli reći: „Evo nas, stigli smo doma!“

Stigli su na mjesto kojemu teži svaka ljudska duša.
Stigli su na mjesto koje je ideal svakog stvorenja.
Stigli su na mjesto susreta božanskog i ljudskog.
Stigli su na mjesto gdje su se susreli nebo i zemlja.
Stigli su na idealno mjesto.

Ali sada trebaju donijeti odluku – hoće li učiniti ono što je Herod od njih tražio?

Oni se nalaze u procjepu između radosti i straha. Pa ne pita baš svaki dan neki kralj uslugu od vas, zar ne?! I ako ne učinite ono što se od vas traži može zbog toga biti gadnih problema. Nije baš mudro navući na sebe nečiji bijes, a posebno ne nekog kralja.

Koliko smo se samo puta i mi našli u sličnoj situaciji?

U procjepu između svoje radosti svojih ideala i straha?

Ustrajati uz svoje ideale ili – odustati?

Mi u sebi nosimo i jedno i drugo. Jedan nas osjećaj vezuje uz sigurnost, pa mi onda zauzimamo obrambeni gard, okrećemo se prošlosti, sanjamo „egipatske lonce“, bojimo se krenuti u „obećanu zemlju", ne želimo ulaziti u rizik.

Strah nas je ugroziti ono što već posjedujemo.
Bojimo se neovisnosti i slobode.

I onda prihvaćamo nametnute ideale.

Drugi nas osjećaj gura prema cjelovitosti našega bića, tjera nas prema našoj posebnosti i jedinstvenosti, vodi nas u nove izazove. Hrabri nas da ustrajemo i da slijedimo svoje i Božje ideale.

Mudraci su odbili krenuti putem svojih strahova.
Odabrali su život i odabrali su radost. Odabrali su slobodu i ideale.
Vjerovali su svojoj unutarnjoj radosti iako je ona bila u suprotnosti s onim što je od njih očekivala vlast i svijet.

Otišli su putem božanskog (anđeo) iako je svjetovno (Herod) željelo suprotno.
To su učinili jer je njihova unutarnja radost, koju su osjetili slijedeći Božji znak, bila vrijedna njihovog povjerenja, vrijedna sljedbeništva i vrijedna života.

Herod, koji personificira ovaj svijet, ima tisuću lica. On je jednako živ danas kao i nekada i na isti način želi nas odvojiti od Boga. Želi uništiti današnju obitelj kao što je pokušao uništiti i Isusovu obitelj. Želi nas odvojiti od radosti koju samo Bog može podariti. Želi da živimo u strahu.

Teško mu se je oduprijeti. Njegov zov je snažan i glasan. I prijeteći.

Možda su Sveta Tri Kralja donijela i za nas jedan dar.
Taj dar nama njihov je primjer.

Primjer kako reći „ne“ Herodu i kako reći „da“ Kristu.
Kako reći „ne“ strahu i kako reći „da“ radosti.
Kako reći „ne“ prošlosti i kako reći „da“ budućnosti.

Kako odbaciti od svijeta nam nametnute ideale i kako vjerno slijediti ideale koje nam je dao Isus Krist.

Ivica Ursić
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE