HRVATSKA JE NEOVISNA SAMO NA PAPIRU
NACIONALNE MANJINE SU OKUPIRALE HRVATSKU
Hrvatska je neovisna samo na papiru: Našu stvarnost oblikuju ljudi ne hrvatskog podrijetla
Pogotovo jer je to bjelodana istina zbog
koje svi mi u Hrvatskoj trpimo teror iskrivljene, neistinite, a u
krajnosti lažno prikazane stvarnosti. Kome to treba? I za čiji račun svi
ti manjinci rade takav prljavi posao obmane, laži i manipulacije
prosječnim hrvatskim čovjekom?
- Autor: Marko Jurič
- Photo: Pixsell
- Subota, 25.08.2012 17:23
Danas je u Hrvatskoj
vrlo unosan posao biti pripadnik neke od 22 manjine koliko ih je Ustav
RH opisao. Biti pripadnik nacionalne manjine Srba, Roma, Talijana,
Mađara. Židova ili bilo koje od tih famoznih manjina u Hrvatskoj vam
jamči poseban status. Prije svega biti manjinac u Hrvatskoj znači
automatski biti ugrožen i to samim time povlači cijeli niz beneficija.
Tako su vam otvorne ključne pozicije u raznim institucijama koje se bave
uobličavanjem javnoga mnijenja u Hrvatskoj. To znači od najbanalnije
pozicije presudne uredničke ili novinarske nomenklature u svim važnijim
domaćim medijima pa sve do ravnateljskih dužnosti u raznim udrugama koje
se bave kojekakvim oblicima monitoringa tipa je li Hrvatska ipak malo
'zabrijala' u nešto što može mirisati na rasizam, netoleranciju,
seksizam ustaštvo itd. E sad u cijeloj ovoj priči nije presudno to
filantropsko pregnuće naših manjinaca koji svojim likom, glavom i kožom
svjedoče univerzalne civilizacijske vrijednosti modernih društava, nego
tek banalni, ne bi vjerovali, novac koji za takvu rabotu sebi
priskrbljuju. Jednostavno rečeno ništa drugo doli prosta ili gola
egzistencija.
Poželjno je prebrojavanje krvnih zrnaca
Dovoljno je pogledati nacionalu strukturu svih tih udruga, od HHO-a, Amnesty Interantionala, PEN Centra, Transparency Internationala. LGBT udruga, B.A.B.A., kojekakvih Teršeličinih Documenta, raznih tzv. Građanskih inicijativa, Pusićevih Građanskih odbora za ovo ili ono. I na kraju pogledajmo domaću medijsku scenu i njihove main strem novinare i urednike. U cijelom ovom kolospletu naići ćete na vrlo malo Hrvata ili preciznije ni jednog. Netko će ovo prozvati kao prebrojavanje krvnih zrnaca. Međutim, to je upravo to. Prebrojavanje krvnih zrnaca. I što je loše u prebrojavanju krvnih zrnaca? Zašto hrvatska javnost ne bi imala pravo znati tko su i kakvih su krvnih zrnaca ti ljudi koji obliku našu stvarnost? Zašto ne smijemo primijetiti kako domaću javnu scenu oblikuju ljudi koji nisu hrvatskog nacionalnog podrijetla već pripadnici nacionalnih manjina? Što je loše u tome?
Pogotovo jer je to bjelodana istina zbog koje svi mi u Hrvatskoj trpimo teror iskrivljene, neistinite, a u krajnosti lažno prikazane stvarnosti. Kome to treba? I za čiji račun svi ti manjinci rade takav prljavi posao obmane, laži i manipulacije prosječnog hrvatskog čovjeka? Teško je zaključiti kako je sve to u interesu tog istog hrvatskog čovjeka. Prije bi mogli zaključiti kako je u tijeku novo prekucavanje svijesti naših običnih, normalnih hrvatskih ljudi, a sve s ciljem ugradnje fiktivne i univerzalne grižnje savjesti kojom će se onda u ovoj zemlji okoristiti svi oni čiji obiteljski korijeni ne potječu iz hrvatskih genetskih struktura. I stoga je vrlo važno u ovoj zemlji što prije započeti proces prebrojavanja krvnih zrnaca.
Zašto se Srbi vesele kada se sruše zrakoplovi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva
Sjetimo se situacije prije godinu dana i Pupovčevih Novosti koje su dva tjedan za redom nakon što se dogodila teška zrakoplovna nesreća u kojoj su se srušila dva MIG-a Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, objavljivali naslovnice sa zluradim naslovom 'Oba su pala'. Pa što to znači? Kome je trebala takva retorika? Zašto je pripadnicima srpske nacionalne manjine veselje i zadovoljstvo situacija kada su se dva zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstava u zraku sudarila i pala? Vode li Srbi u svojim glavama još uvijek bitke iz devedesetih pa im je takav čin bio melem na srcu? Zašto srpski politički predstavnici nisu prisutni na Danu pobjede, kada se na Kninskoj tvrđavi diže hrvatska zastava? Zašto Srbima u Hrvatskoj Oluja ne predstavlja veličanstvenu pobjedu, oslobođenje od okupacije, kraj agresije, nego nešto sasvim suprotno? Zašto onda hrvatski građani financiraju takve i te Srbe, njihove forume, stranke, saveze u kojima se sustavno četnikuje i rogobori protiv države koja ih hrani? Pa tko je tu lud? Srbi očito ne.
U nedavnoj polemici Predsjednika Josipovića i Milorad Pupovca na površinu su izišli tek neki od ovih prijepora. Josipović je nadahnut nekim svojim osobnim interesima napao Milorada Pupovca prozivajući ga kao Srbina koji se bavi 'etnobiznisom'. I tu je bio debelo u pravu. Pupovca poznajem još iz razdoblja sredine devedesetih kada je kao mladi sveučilišni profesor prepun entuzijazma pokušavao nekako objasniti i premostiti suprotnosti Hrvata i Srba na ovim prostorima. Međutim, Pupovac je sve to vrijeme ostao sveučilišni profesor s tek povremenim saborskim angažmanima. Prihodi koje je mogao ostvariti kroz ta djelovanja nikako nisu dostatni za gradnju kuće u elitnom dijelu grad Zagreba. Stoga je sasvim suvislo zapitati Milorade gdje si i kako zaradio to što danas posjeduješ? A Josipović je očito o svemu tome daleko bolje obaviješten te je s tih pozicija i postavio takvo pitanje.
Zašto Goldsteini nikada nisu napisali neku studiju o stradanju Hrvata
Nije samo Pupovac rak rana hrvatske manjinske scene. Ni novokomponirani Džakula nije bitno drugačiji. Njegova je biografija prepuna neprihvatljivih gafova zbog kojih bi u svakoj normalnoj državi temeljito odslužio višegodišnju kaznu zbog oružane pobune i ubojstava koja je ona izazvala. Ali osim Srba tu su i drugi manjinci. Pogledajmo samo što rade Židovi. Pogledajmo oca i sina Goldsteina i nepriznatog brata Danijela Ivina. Njihove beskonačne elegije o hrvatskoj genocidnosti, o zločinačkom karakteru Hrvata, o beskrajnim klanjima i 'sranjima' iz razdoblja NDH. Pa tko normalan to više može čitati i pratiti? Otkud im ne samo moralno utemeljenje za takvo intelektualno nasilje nad Hrvatima? Zašto su uopće znanstveno nedosljedni? Zašto se ni jedan Goldstein ili Ivin nikada nije dohvatio neke teme o stradanju Hrvata, a tu ne nedostaje materije, pa onda time dokazao svoju nepristranost.
Ali nisu oni sami u tome. Pogledajmo židovske manjince Puhovskoga Žarka i Nenada. Svaki od njih je prisutan u ovom našem eteru i svaki od njih docira svojim 'mišljenjima' kakva bi Hrvatska trebala biti i što bi trebala činiti u ključnim trenucima. Kada je na Haškom sudu kao svjedok Žarko Puhovski izrazio sumnju u vjerodostojnost krivotvorenog pamfleta HHO-a poznatog po naslovu 'Vojna operacija Oluja i poslije', nikome, a osobito njemu nije palo na pamet krenuti ozbiljno i u skladu s pravdom i pravednošću raskrinkavati taj smrdljivi falsifikat. Naprotiv. I dalje je taj Puhovski nastavio koristiti izmišljene floskule o 22 tisuća spaljenih kuća nakon Oluje i slično. Pa zar smo mi Hrvati takvi kreteni da dozvoljavamo svim tim manjinski spodobama ne samo da nam oblikuju i kreiraju stvarnost nego i da odlučuju o našim sudbinama? A da ne spominjemo još razne Rohatinske, Porgese i ine manjince koji su debelo prekrojili sudbinu hrvatske nacije prema protuhrvatskom receptu i prije svega interesu suprotnom hrvatskom boljitku. Nebrojini je niz njihovih suptilnih banarskih metoda pljačkanja Hrvatske koje su ti plaćenici sprovdili za tuđe račune, a na štetu nas Hrvata. Iz svega ovoga da se zaključiti kako očito jesmo budale. Jer sav taj smrad koji takvi profesionalni manjinci šire s jednim jedinim ciljem kontaminacije zdrave svijesti normalnog hrvatskog čovjeka ne bi prošao bez potpore domaćih izdajnik i klimavaca. Onih famoznih Tuđmanovih kopitara i stoke sitnoga zuba koji tom manjinskom otrovu daju potrebni legitimitet za šaku prolaznih i bezvrijednih Judinih škuda. Istina je da ti Hrvati prije ili kasnije toga postanu svjesni još za trajanja svojih bijednih života. Problem je što se ta prosvjetljenja obično dogode u posljednjim sekundama njihovih sramotnih života, ali šteta bude počinjena i ostaje kao amanet živim hrvatskim naraštajima.
Poželjno je prebrojavanje krvnih zrnaca
Dovoljno je pogledati nacionalu strukturu svih tih udruga, od HHO-a, Amnesty Interantionala, PEN Centra, Transparency Internationala. LGBT udruga, B.A.B.A., kojekakvih Teršeličinih Documenta, raznih tzv. Građanskih inicijativa, Pusićevih Građanskih odbora za ovo ili ono. I na kraju pogledajmo domaću medijsku scenu i njihove main strem novinare i urednike. U cijelom ovom kolospletu naići ćete na vrlo malo Hrvata ili preciznije ni jednog. Netko će ovo prozvati kao prebrojavanje krvnih zrnaca. Međutim, to je upravo to. Prebrojavanje krvnih zrnaca. I što je loše u prebrojavanju krvnih zrnaca? Zašto hrvatska javnost ne bi imala pravo znati tko su i kakvih su krvnih zrnaca ti ljudi koji obliku našu stvarnost? Zašto ne smijemo primijetiti kako domaću javnu scenu oblikuju ljudi koji nisu hrvatskog nacionalnog podrijetla već pripadnici nacionalnih manjina? Što je loše u tome?
Pogotovo jer je to bjelodana istina zbog koje svi mi u Hrvatskoj trpimo teror iskrivljene, neistinite, a u krajnosti lažno prikazane stvarnosti. Kome to treba? I za čiji račun svi ti manjinci rade takav prljavi posao obmane, laži i manipulacije prosječnog hrvatskog čovjeka? Teško je zaključiti kako je sve to u interesu tog istog hrvatskog čovjeka. Prije bi mogli zaključiti kako je u tijeku novo prekucavanje svijesti naših običnih, normalnih hrvatskih ljudi, a sve s ciljem ugradnje fiktivne i univerzalne grižnje savjesti kojom će se onda u ovoj zemlji okoristiti svi oni čiji obiteljski korijeni ne potječu iz hrvatskih genetskih struktura. I stoga je vrlo važno u ovoj zemlji što prije započeti proces prebrojavanja krvnih zrnaca.
Zašto se Srbi vesele kada se sruše zrakoplovi Hrvatskog ratnog zrakoplovstva
Sjetimo se situacije prije godinu dana i Pupovčevih Novosti koje su dva tjedan za redom nakon što se dogodila teška zrakoplovna nesreća u kojoj su se srušila dva MIG-a Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva, objavljivali naslovnice sa zluradim naslovom 'Oba su pala'. Pa što to znači? Kome je trebala takva retorika? Zašto je pripadnicima srpske nacionalne manjine veselje i zadovoljstvo situacija kada su se dva zrakoplova Hrvatskog ratnog zrakoplovstava u zraku sudarila i pala? Vode li Srbi u svojim glavama još uvijek bitke iz devedesetih pa im je takav čin bio melem na srcu? Zašto srpski politički predstavnici nisu prisutni na Danu pobjede, kada se na Kninskoj tvrđavi diže hrvatska zastava? Zašto Srbima u Hrvatskoj Oluja ne predstavlja veličanstvenu pobjedu, oslobođenje od okupacije, kraj agresije, nego nešto sasvim suprotno? Zašto onda hrvatski građani financiraju takve i te Srbe, njihove forume, stranke, saveze u kojima se sustavno četnikuje i rogobori protiv države koja ih hrani? Pa tko je tu lud? Srbi očito ne.
U nedavnoj polemici Predsjednika Josipovića i Milorad Pupovca na površinu su izišli tek neki od ovih prijepora. Josipović je nadahnut nekim svojim osobnim interesima napao Milorada Pupovca prozivajući ga kao Srbina koji se bavi 'etnobiznisom'. I tu je bio debelo u pravu. Pupovca poznajem još iz razdoblja sredine devedesetih kada je kao mladi sveučilišni profesor prepun entuzijazma pokušavao nekako objasniti i premostiti suprotnosti Hrvata i Srba na ovim prostorima. Međutim, Pupovac je sve to vrijeme ostao sveučilišni profesor s tek povremenim saborskim angažmanima. Prihodi koje je mogao ostvariti kroz ta djelovanja nikako nisu dostatni za gradnju kuće u elitnom dijelu grad Zagreba. Stoga je sasvim suvislo zapitati Milorade gdje si i kako zaradio to što danas posjeduješ? A Josipović je očito o svemu tome daleko bolje obaviješten te je s tih pozicija i postavio takvo pitanje.
Zašto Goldsteini nikada nisu napisali neku studiju o stradanju Hrvata
Nije samo Pupovac rak rana hrvatske manjinske scene. Ni novokomponirani Džakula nije bitno drugačiji. Njegova je biografija prepuna neprihvatljivih gafova zbog kojih bi u svakoj normalnoj državi temeljito odslužio višegodišnju kaznu zbog oružane pobune i ubojstava koja je ona izazvala. Ali osim Srba tu su i drugi manjinci. Pogledajmo samo što rade Židovi. Pogledajmo oca i sina Goldsteina i nepriznatog brata Danijela Ivina. Njihove beskonačne elegije o hrvatskoj genocidnosti, o zločinačkom karakteru Hrvata, o beskrajnim klanjima i 'sranjima' iz razdoblja NDH. Pa tko normalan to više može čitati i pratiti? Otkud im ne samo moralno utemeljenje za takvo intelektualno nasilje nad Hrvatima? Zašto su uopće znanstveno nedosljedni? Zašto se ni jedan Goldstein ili Ivin nikada nije dohvatio neke teme o stradanju Hrvata, a tu ne nedostaje materije, pa onda time dokazao svoju nepristranost.
Ali nisu oni sami u tome. Pogledajmo židovske manjince Puhovskoga Žarka i Nenada. Svaki od njih je prisutan u ovom našem eteru i svaki od njih docira svojim 'mišljenjima' kakva bi Hrvatska trebala biti i što bi trebala činiti u ključnim trenucima. Kada je na Haškom sudu kao svjedok Žarko Puhovski izrazio sumnju u vjerodostojnost krivotvorenog pamfleta HHO-a poznatog po naslovu 'Vojna operacija Oluja i poslije', nikome, a osobito njemu nije palo na pamet krenuti ozbiljno i u skladu s pravdom i pravednošću raskrinkavati taj smrdljivi falsifikat. Naprotiv. I dalje je taj Puhovski nastavio koristiti izmišljene floskule o 22 tisuća spaljenih kuća nakon Oluje i slično. Pa zar smo mi Hrvati takvi kreteni da dozvoljavamo svim tim manjinski spodobama ne samo da nam oblikuju i kreiraju stvarnost nego i da odlučuju o našim sudbinama? A da ne spominjemo još razne Rohatinske, Porgese i ine manjince koji su debelo prekrojili sudbinu hrvatske nacije prema protuhrvatskom receptu i prije svega interesu suprotnom hrvatskom boljitku. Nebrojini je niz njihovih suptilnih banarskih metoda pljačkanja Hrvatske koje su ti plaćenici sprovdili za tuđe račune, a na štetu nas Hrvata. Iz svega ovoga da se zaključiti kako očito jesmo budale. Jer sav taj smrad koji takvi profesionalni manjinci šire s jednim jedinim ciljem kontaminacije zdrave svijesti normalnog hrvatskog čovjeka ne bi prošao bez potpore domaćih izdajnik i klimavaca. Onih famoznih Tuđmanovih kopitara i stoke sitnoga zuba koji tom manjinskom otrovu daju potrebni legitimitet za šaku prolaznih i bezvrijednih Judinih škuda. Istina je da ti Hrvati prije ili kasnije toga postanu svjesni još za trajanja svojih bijednih života. Problem je što se ta prosvjetljenja obično dogode u posljednjim sekundama njihovih sramotnih života, ali šteta bude počinjena i ostaje kao amanet živim hrvatskim naraštajima.
Primjedbe