TUĐMAN I UDBA
Željko Primorac: Tuđman i UDBA
Posljednji
nastavak dokumentarnog serijala „Jugoslavneske tajne službe“ obilovao
je nizom izjava i teza koje su najmanju ruku upitne. Pored sugestije
kako je Franjo Tuđman projekt Udbe, najsnažnije je odjeknula izjava akademika Dušana Bilandžića koji je bez puno dvoumljenja ispalio kako su Hrvatsku stvorili partizani.
Zaustavio
me ovih dana prijatelj, legenda obrane Osijeka, tvrdeći kako je otkrio
nešto što do sada nije znao. Kaže, „Ni sam nisam znao kako sam
najprije bio partizan pa onda hrvatski vojnik, dobro da mi je to
Bilandžić pojasnio“. Bilandžiću se može jednostavno odgovoriti kako
Hrvatsku nisu stvarali političari već golobradi hrvatski vojnici koji
su partizane vidjeli tek u filmovima Sutjeska i Neretva, što je ovaj
osječki bojovnik želio i poručiti. Međutim, budući je akademik
Bilandžić očito mislio na političko vodstvo koje je predvodilo
osamostaljenje pozabavit ćemo se ovim djelom njegovih razmišljanja.
Boljkovčev i Manolićev oportunizam
Bilandžić je kao potvrdu svoje teze naveo tri istaknute osobe, Tuđmana, Boljkovca i Manolića,
koje su bile aktivni pripadnici partizanskih postrojbi. Početkom
devedesetih bili su na istaknutim dužnostima prilikom osamostaljenja
Hrvatske. Svojom konstatacijom Bilandžić je u najmanju ruku dao jednaku
važnost u procesu osamostaljenja svoj trojici, što je prva neistina u
Bilandžićevoj tezi.
>>Emitiran posljednji nastavak serijala o jugoslavenskim tajnim službama: 'I poslije Tita - Tito'
Projekt
osamostaljenja Hrvatske životno je djelo Franje Tuđmana koje je počeo
planirati mnogo prije sloma komunizma u trenutku kada se razočarao u
jugoslavenski državni model. Tuđman je u povijesnom trenutku preuzeo
pokret osamostaljenja koji su na svojim leđima iznijeli upravo hrvatski
vojnici. Neosporno je kako su se Manolić i Boljkovac, kao šefovi
sigurnosnih struktura, priključili Tuđmanu u prijelomnim trenutcima,
ali slijed događaja vrlo brzo razbija bilo kakvu iluziju o zajedničkom
projektu Tuđman-Manolić-Boljkovac pod okriljem Udbe. Nedugo nakon
uspostavljanja prvih sigurnosnih struktura u RH Tuđman elegantno miče
Boljkovca i Manolića iz sigurnosnog aparata. Ova činjenica sama po sebi
svjedoči kako je Franjo Tuđman imao dovoljno državničke širine u
prijelomnim trenutcima iskoristiti potencijale svih snaga u Hrvatskoj,
ali kako je i znao do kada treba koristiti usluge pojedinih ljudi.
Zašto su se Manolić i Boljkovac priključili Tuđmanovu projektu?
Njihovi javni istupi i danas pokazuju kako njihovo stavljanje na
raspolaganje Tuđmanu nije bilo iz ideoloških svjetonazora i uvjerenje,
već isključivo oportuni potez ljudi koji su željeli zadržati sinekure i
osigurati zaštitu od mogućeg procesuiranja. Pritom ne treba osporiti
njihove zasluge u formiranju sigurnosnog aparata u uvjetima neposredne
ratne opasnosti.
Tko je čiji projekt?
Još jedna teza, ona o izdavanju putovnice Tuđmanu 1987. od strane Mike Špiljka,
grubo prejudicira zaključke o Tuđmanu kao projektu Udbe. Tuđman zaista
prije svih političkih zatvorenika u Hrvatskoj dobiva putovnicu i
putuje po svijetu održavajući sastanke sa emigracijom. Ukoliko je
zaista i dobio putovnicu od Špiljka uz riječi kako je došlo njegovo
(Tuđmanovo) vrijeme, onda to samo još jednom potvrđuje činjenicu kako
je Tuđman u najvažniji trenutcima znao iskoristiti sve za svoj cilj i
san. Gledajući sa ove vremenske distance vrijedi se zaista upitati tko
je bio u službi čijeg projekta, Tuđman udbina ili Udba Tuđmanovog?
Angažiranje dijela jugoslavenskog sigurnosnog aparata u procesu
osamostaljenja bila je cijena koju smo morali platiti za samostalnost.
Njihov angažman bio je i Tuđmanov politički projekt pomirenja nacije.
Manolić i Boljkovac u sustav su uveli i veliki broj svojih kadrova što
će se reflektirati još dugi niz godina u političkom, privrednom i
javnom životu. Bila je to cijena pomirbe, osamostaljenja i političke
odluke odustajanja od lustracije.
Željko Primorac
Primjedbe