ZAŠTO SVI POTENCIJALNI PREDSJEDNICI HDZ-a NISU OTIŠLI ZAJEDNO NA BLEIBURG?

Zašto svi potencijalni predsjednici HDZ-a nisu otišli zajednički na Bleiburg?

Petak, 11 Svibanj 2012 08:22

Ivana

S obzirom na nove okolnosti, na činjenicu da se u HDZ-u, desetak dana prije unutarstranačkih izbora ne zna tko pije ni tko plaća, teško glasači HDZ-a,  hrvatski birači sve nezadovoljniji aktualnom vlašću, mogu imati bilo kakvog razloga za optimizam. Čovjek koji je nosio kakvu - takvu nadu, budući da je imao, barem je izgledalo tako, jasne stavove o svim pitanjima koja su raskolila hrvatski narod, Tomislav Karamarko, ustuknuo je ped prvom preprekom, povukao se na pričuvne položaje. Ove godine neće progovoriti na Bleiburgu, a ako postane, što je izvjesno, šef HDZ-a pitanje je hoće li se ikada Karamarko odazvati pozivu Počasnog bleiburškog voda.
Retorika podsjeća na Sanaderovo vrijeme dok je bio šef oporbe
Vrlo smo blizu spoznaji kako se u HDZ-u vodi pravi mali demagoški rat s ciljem da se prevare prije svega birači te stranke, a onda s vremenom i glasači drugih stranaka, čemu smo već svjedočili početkom ovog stoljeća. Naime, neće drugo trebati a da se nakon izbora predsjednik HDZ okrene budućnosti, iako je kampanju gradio na devedesetima i na tvrdnjama kako je ponižavajuće da HDZ koalira sa srpskim strankama. Budući predsjednik HDZ-a, tko god on bio, prvi će pohrliti u zagrljaj profesoru Pupovcu ukoliko će to njemu i njegovoj stranci značiti povratak na vlast, baš kao što je to činio Ivo Sanader. Trenutna retorika vrlo brzo će se zaboraviti, kao što se zaboravila splitaka riva. Opet će HDZ ostaviti iza sebe neraščišćene račune, stranu koja "niti smrdi, niti miriše."
Čini nam se da imamo još jednu, beskrupuloznu, nemilosrdnu borbu za moć, za vlast?
Svi odreda osuđuju detuđmanizaciju HDZ-a i Hrvatske, a svi, doslovno svi, ukoliko izuzmemo Miloševića, s obzirom kako je on kraće član stranke nego što je Jadranka Kosor bila premijerka, su sudjelovali, vrlo aktivno, u detuđmanizacinji HDZ-a. Može li se tko sjetiti barem jednog istupa Karamarka, Milinovića, Kosor, Kujundžića ili Prgometa protiv poitike detuđmanizacije i tajkunizacije nekoć najmoćnije hrvatske stranke? Ljudi su povjerovali Karamarku, što samo pokazuje koliko je čovjeku malo potrebno za upaliti plamen nade, no, prije nego se plamen razgorio Karamarko je odustao od Bleiburga, mada se radi o unutarstranačkim, a ne državnim izborima, drugim riječima, Karamarkove tvrdnje da ne želi govorom na "svetoj austrijskoj travi, natopljenoj hrvatskom krvlju", na uštrb žrtava, stjecati političke poene su demagoške floskule, Naime, i prije dva dana Karamarko je znao da su izbori u njegovoj stranci za dva tjedna, a komemoracija na Bleiburgu za dva dana. Što se u međuvremenu promijenilo?
Kako je moguće da svi kandidati za predsjednika HDZ-a nisu zajednički otišli na Bleiburg i time pokazali čitavoj Hrvatskoj, aktualnom režimu, jugonostalgičarima te preživjelim Titoistima što HDZ- doista misle i osjećaju prema simbolu jedne tragedije koja je ušla duboku svijest hrvatskoga naroda? Zar se HDZ-.ovci oko Bleiburga moraju sporiti da ne bi mogli zajedno, kao stranački prijatelji, kao ljudi koji će danas-sutra, na dobrobit hrvatakoga naroda, morati surađivati bez obzira tko pobijedio na unutarstranačkim izborima?
HDZ se ne smije obazirati na ono što pišu Viktor Ivančić, Vuk Perišić, Boris Dežulović, Marinko Čulić, Predrag Lucić, Boris Pavelić i slični, to su nekadašnji protagonosti polufašističkog Feral tribunea, ostaci Feralove mladunčadi koja se nije libila sudjelovati u fašistčikim progonima nedužnih ljudi, kao što je primjerice bio Vice Vukojević koga su godinama optuživali za silovanje, spomenuti ekstremisti u svakoj normalnoj zemlji bili bi izolirani od javnog života, vjerojatno bi se bavili biznisom, poljoprivredom, ali nikada novinarstvom. Ne nakon svega. Koga spomenuta škvadra ne želi za lidera HDZ-a taj je pravi, a oni hvale Jadranku Kosor. Zato...
Foto: Pixsell