ARALIČIN 'PLAN 21' ZA PROČIŠĆENJE HDZ-a - DIJAGNOZA STANJA


Natuknice za plan o purifikaciji HDZ-a

Stanje koje je Ivo Sanader ostavio u stranci

1.
akademik Ivan Aralica 
Bilo bi pogrešno čekati konačan pravorijek sudskog procesa koji se trenutno vodi protiv Sanadera i tek onda pristupiti purifikaciji stranke od njegove krimogene, izdajničke i koruptivne politike jer bi se moglo dogoditi da u očima javnosti u osudi, kakva god ona bila, stranka bude izjednačena s njim. Čak i da na sebe, jer se o njemu dugo vremena nije rezolutno izjašnjavala, navuče veću krivnju nego ju on po toj osudi bude imao! I dosad propušteno vrijeme, da se s osudom njegove politike krene isti trenutak kad je krenulo i sudsko gonjenje, s promašenom pretpostavkom da krivnja s njega ne može prijeći na stranku, danas se može sagledati kao izgubljeno vrijeme. I stoga sada, kad je stranka na državnoj razini izgubila vlast, kad je silom prilika okrenuta sebi samoj, proces pročišćenja mora teći brže i mora biti sveobuhvatan.
                                                                        2.
Temeljno polazište u osudi Sanaderova krimogenog klijentizma, izdaje i korumpiranosti treba biti saznanje da on nije autohtoni produkt hadezeovskog pokreta, koji je uz goleme žrtve i odricanja stvarao samostalnu hrvatsku državu, već je on projekt onih snaga koje su imale cilj da, nakon smrti predsjednika Tuđmana i obaranja s državne vlasti HDZ-a, tobože, unutarnjim reformiranjem, a u stvari rastrojstvom, razbiju državotvornu jezgru stranke i zbog kriminalnih ju radnja dovedu na optuženičku klupu kao kriminalnu organizaciju. Za projekt rasturanja državotvornosti i blamažu stranke u korupciji Sanader je, što je kod zainteresiranih bilo odavna registrirano, imao dvije pretpostavke: prvu, svoj karakter i svoju prijestupu i hodanju po samom rubu kriminala sklonu prošlost; i drugu, da je bio voljan, radi vlastitih materijalnih interesa, izvršiti detuđmanizaciju stranke kao dio šireg projekta detuđmanizacije čitavog društva.
                                                                        3.
Krivo je bilo mišljenje, u početku njegove pojave prisutno i u javnosti i u političkim krugovima, da je Sanader po svom karakteru i po svojim moralnim načelima, budući da je pohađao sjemenište a više je školovanje završio uz potporu i pod pokroviteljstvom crkvenih krugova, produkt vjerskog odgoja. Baš obrnuto, on se, iako odgajan i štićen od Crkve, formirao suprotno onomu što stoji kao cilj u crkvenom odgoju: nasuprot askezi, on je postao hedonist; nasuprot štedljivosti, on je postao rastrošan; nasuprot skromnom životu, on je težio raskoši; nasuprot poniznosti, on je postao bahat; nasuprot kontemplativnosti, on je postao nasilni dogmatičar – i tako redom, sve odreda na isti način, obrnuto od onog što je po odgoju trebao biti. Dokaz za to poznati su disciplinski prijestupi i postupci na samom rubu kriminala: incident s rektorom sjemeništa; iznevjerena biskupova očekivanja sa slanjem na školovanje u Rim; izdavanje pornografske literature usred Splita distribucija meke i tvrde foto pornografije; nostrifikacija austrijskog magisterija u hrvatski doktorat, što je, ako i ne čisti falsifikat, onda radnja blizu falsifikata, u čemu mu je pomogao «nostrifikator» Predrag Matvejević, komu će se Sanader, kao izdavač, odužiti na taj način, što će ga učiniti urednikom pornografske biblioteke, a kao premijer, što će ustati protiv suda koji je Matvejevića osudio za klevetu Mile Pešorde.
Uostalom, najbolji dokaz, da je Sanader po karakteru bio sklon istupu izvan kruga zadanih normi ponašanja i čistom kriminalu davno prije nego će doći na čelo HDZ-a, jesu, za prvi slučaj, razlozi udaljavanja s mjesta predstojnika Ureda predsjednika Republike Hrvatske i, za drugi slučaj, ratno profiterstvo u vezi s kreditom kod Hypo-banke, za što mu se sudi tek danas, pa neupućeni misle da je to učinio kao predsjednik HDZ-a.
U očima onih koji su ga vidjeli kao projekt detuđmaniziranja i kriminaliziranja HDZ-a, to je bilo dovoljno jamstvo da će posao, nešto svjesno nešto podsvjesno, temeljito odraditi.

4.
Prvo javno očitovanje, kako se radi o prijestupniku sklonu i već ogrezlu u bezakonju, bio je Sanaderov pristanak da se, sudu natjecanju s Ivićem Pašalićem, organizira lažiranje izbora za njegov drugi mandat na mjesto predsjednika HDZ-a. Iako je to lažiranje izbora, ta smrt demokracije s dalekosežnim posljedicama, obznanjeno čim je sabor stranke održan (izjave nasilno smijenjenih tajnika stranke Škare i Alerića), u samoj se stranci našlo dovoljno sudionika da se ta sramota zataška, a u lijevoj političkoj opciji, u tisku lijeve orijentacije, nije bilo ni trunka volje da se s tim kriminalom na samom početku obračuna. Dapače, tomu je ljevica davala prolaznu ocjenu, jer se Sanadera unaprijed držalo velikim reformatorom Tuđmanove stranke, najpozvanijim detuđmanizatorom, komu, i kad čini kriminalne radnje, treba davati podršku u zatiranju državotvoraca. Nije bilo volje, ni u stranačkim krugovima ni u javnosti, da se s tim krivotvorenjem izbora raščisti ni onda kad su sudionici u krivotvorenju (Glavaš i ostali) javno priznali svoje nedjelo i opisali način kako su ga izvršili. Nije bilo volje, iako su sve nevolje HDZ-a počele od tog trenutka s tim nedjelom. Zašto? Zato što je Sanader, gledano sa strane pristaša HDZ-a, uspio svojim patvorenim reformatorskim nastupom fascinirati i vodstvo i članstvo, a gledano iz lijeve vizure, uspješno započeti destrukciju i kriminalizaciju stranke, što mu je od mandatara namijenjeno kao temeljni zadatak.

                                                                         5.

Nakon krivotvorenja izbora uslijedilo je ono što u tim slučajevima, kad se povrijedi unutarstranačka demokracija, obvezno slijedi. Umjesto pružanja ruke protivniku i davanje prilike da u stranci nastavi rad, na nižem položaju u istom poslu, uslijedila je sotonizacija protivnika i izgon iz stranke. S obrazloženjem da je poraženi protivnik vodio paralelnu politiku, a to, kao, nije smio činiti, jer dvije politike u jednoj stranci ne mogu postojati. Branimir GlavašŠto je suprotno demokraciji i zdravoj pameti, budući da svaki od takmaca u demokratskom natjecanju mora imati svoju političku prepoznatljivost, svoju specifičnost, svoju varijantu puta do istog cilja i budući da je postojanje osobnosti, specifičnosti i varijanata u putu do cilja, čak i frakcija, poželjno zdravlje svake političke stranke, svake zdrave demokracije. Međutim, nasuprot zdravoj pameti i demokratskim uzusima, Sanaderov je progon protivnika s obrazloženjem da su vodili politiku paralelnu njegovoj i od strane dobrog dijela stranke i od strane lijeve fraze dočekan s odobravanjem kao čin reformatora Tuđmanova pokreta u modernu stranku. Zaštićen takvom percepcijom očitog gaženja demokracije i stupanja u čisti kriminal, Sanader obavlja čišćenje stranke na dva načina: progonom pojedinaca koji mu se u bilo čemu suprotstave i zamjenom članskih iskaznica, koju u svojoj kontroliranoj i dirigiranoj umišljenosti shvaća kao stvaranje svoje vlastite stranke, koja s onom Tuđmanovom nema veze. To je sada njegova, reformirana, uljuđena, moderna stranka! Koju će ustrojiti tako da u njoj ne bude potrebe od lažiranja izbora! Naime, u njoj, po njemu, izbora, nakon lažiranih, i ne treba više biti! On će predlagati, a birači će aklamirati pljeskom i izvikivanjem njegova imena.
6.
U funkciji koju je od početka ima, da stranku destruira i prilagodi svojoj destrukciji, nakon kriminalnog dolaska na njeno čelo i provedene čistke kadrova i članstva, Sanader je iz HDZ-a istisnuo Tuđmanovo domoljublje, državotvornost i vjernost demokršćanskim moralnim načelima, da bi sve to nadomjestio onim što je sam u sebi nosio, krimogenim klijentizmom u svim aspektima, klijentizmom koji se manifestirao kao posvemašnja korupcija u svrhu osobnog Franjo Tuđmanbogaćenja i trajnog zadržavanja na vlasti Taj klijentizam manifestan kao posvemašnja korupcija u pojedinim segmentima politike provodio je ovako:
Unutar stranke – stvarao je krug poslušnika koje je posebno nagrađivao i uvodio u kriminalne radnje; drugima je manipulirao fascinirajući ih svojim vještinama, znanjem i nedostižnošću u svakom pogledu; treće je ušutkavao bahatošću i prijetnjama da će biti marginalizirani ili odstranjeni. Rezultat je bio korupcija kao temeljni oblik ponašanja!
U javnosti – izigravao je uspješnog i modernog konzervativca koji se ne ponaša i ne živi na konzervativan način, već uživa život punim plućima; nudio je istu priliku svima onima koji ga biraju, slijede i podržavaju; i, gdje god se to dalo, a dalo se posvuda, potkupljivanjem bi ih vezivao uza se.
U medijima – ako je to mogao, kao što je mogao u slučajevima Slobodne Dalmacije i Novog lista, išao je na ruku vlasnicima u zamjenu za obećanje da u njihovim listovima ne će biti kritiziran, već hvaljen kao reformator i moderni konzervativac; a ako nije mogao podmititi koncern u cjelini, potkupljivao je novinare pojedinačno i tražio od njih da njega, kao konzervativca hedonista, hvale, a sve ostale iz vrha stranke, pogotovo ako su ostali vjerni Tuđmanu, nemilice kritiziraju kao nazadnjake i smetala njegovim reformama. Osim sebe sama, nikada nikoga od vodstva stranke nije štitio; suprotno, prepuštao je svakoga od njih da ga «vučji čopor» raskida pa mu je kadrovsku politiku dobrim dijelom vodio upravo lijevi «vučji čopor».
U vanjskoj politici – prodavao je hrvatske nacionalne interese ni za što, za tapšanje po ramenima, da bi nahranio svoju taštinu, a mnogo češće na korist svoje kese i svog džepa. Za što su najbolja potvrda sudski procesi koji se sada vode protiv njega. Na taj je način zgrnuo veliko bogatstvo, čiju veličinu, bez obzira na islijeđivanja nikada nitko ne će otkriti. Hoće li to bogatstvo utjecati na ishod suđenja? Pred nama su dani koji će na to pitanje odgovoriti.
U odnosu prema Domovinskom ratu i dragovoljcima Domovinskog rata - deklarativno prvi među zaštitnicima i poklonicima, uz dopuštenje svima onima koji su to doista i bili da deklariraju i zaštitu i poklonstvo, a na djelu je nemilosrdno provodio politiku sublimiranu u krilatici, koju je lukavstvom uspio drugomu staviti u usta, «locirati, identificirati i transferirati», uz dodatak denuncirati i osuditi. Tu, pak, nije dopuštao ni jednom članu vodstva da se od te dvolične politike distancira! A nekmoli da bi joj se netko usprotivio! Dvoličnost je proglasio nacionalnim interesom!
Da bi trajno u svojim rukama zadržao tu, u materijalnom i duhovnom smislu, korupcionašku politiku, s primjenom dvoličnosti u svakom segmentu, a posebno u dva posljednja, unutarstranačku je demokraciju, izmjenama statuta, uvođenjem zatvorenih lista, sazivanjem stranačkih sabora od deset tisuća ljudi i izborom sebe i ostalog vodstva aklamacijama, i suspendirao, i ponizio i sveo na lakrdiju. Na sekvencu iz povijesnog filma u kojoj postrojene rimske legije izvikuju cara!

7.
Vrhunac suspendiranja, poniženja i lakrdijanja s unutarstranačkom demokracijom, pred očima čitavog članstva stranke i pred hrvatskim narodom, bilo je njegovo «povlačenje» s mjesta predsjednika vlade i stranke. U tvrdnji Jadranke Kosor, koja će uslijediti tek kad se otkrije prava narav toga «povlačenja», da se ne može istovremeno i otići i ostati, sadržana je iiracionalnost Sanaderova odlaska ali i dubina i iskvarenost političkog uma koji je došavši na položaj kako je došao i s ciljem s kojim je došao, zgrnuvši brojnim korupcionaškim radnjama golemo bogatstvo, postao patološki bahat i bezobrazan do te mjere da je mogao povjerovati kako se doista može jednom otići da bi se doživotno ostalo na mjestu otkuda se već otišlo. Ne nudeći nikakav valjan razlog svoga «odlaska», osim da je završio jedan posao i sada prelazi na drugi, Sanader je tom varkom svu pozornost javnosti i stranke svratio na traganje za tim razlozima, sve kako bi prikrio prave namjere što se kriju iza njegova tobožnjeg odlaska.Nije to bilo nikakvo povlačenje iz politike, bilo je to samo prepozicioniranje korupcionaša koji je s nove pozicije namjeravao trajno zadržati političku moć i tako lakše zaštiti protuzakonito stečeno bogatstvo.
Da bi od sudskih progona zaštitio korupcijom, nacionalnom izdajom i dvoličnošću prigrabljeno bogatstvo, kad su se pokazale indicije da bi mogao biti otkriven pa izvrgnut isljeđivanju i suđenju, kako bi petrificirao svoju političku moć u novoj političkoj funkciji i čitavu stranku i njezino vodstvo učinio ovisnim o sebi i na taj ih način stavio u funkciju branitelja onoga što je korupcijom stekao, Sanader poduzima u demokraciji neviđene radnje: daje ostavku na mjesto predsjednika stranke i vlade i na taj način obznanjuje lažno povlačenje iz politike;protivi se mlakoj inicijativi nekih članova vodstva da se, ako već odlazi bez obrazloženja, sazove pravi izborni sabor; saziva masovni skup kao supstitut izbornom saboru; daje mijenjati Statut da bi se u njega ugradila odredba o institutu doživotnog počasnog predsjednika HDZ-a s pravom na doživotno članstvo u svim predsjedništvima koja će do kraja njegova života biti izabrana; daje sebe izabrati na to mjesto doživotnog počasnog predsjednika i doživotnog člana predsjedništva; i, najzad, s te pozicije, s pozicije doživotnog počasnog predsjednika oktroirao vodstvo i stranke i države. Pa koja je to demokracija vidjela! Eto, što čini protagonist ljevice u desno orijentiranoj stranci kako bi ju osramotio i pružio mogućnost ljevičarima da ju proglase kriminalnom organizacijom!
8.
Nakon masovnog skupa kao supstituta izbornom saboru, na kojemu je izvršio sve to bezakonje, uza sva nastojanja nije postigao da zaživi njegova pozicija doživotnog počasnog predsjednika niti je postigao da oktroirano vodstvo stranke i države stavi u funkciju branitelja svoga na kriminalan način stečenog položaja i svoga također na kriminalan način stečenog bogatstva. Iznenađen tim neposluhom vodstva koje je sam oktroirao i tim oktroiranjem pokušao učiniti trajno ovisnim o sebi, doživotno počasnim predsjednikom, nasilnim je putem, kao što je i sve drugo do sada činio, pokušao ponovo zauzeti svu vlast u stranci i državi, ali od vodstva koje je sam izabrao biva brisan iz članstva stranke. Pogrešku je u procjeni ponašanja vodstva napravio slijepo vjerujući poslovici, koju će doskora i javno izreći, da «sam u jamu Sanaderpada onaj tko pod drugim jamu kopa». Drugim riječima, vjerujući da oktroirano vodstvo ne će pod upitnik dovoditi ni njegovo kriminalno nagomilano bogatstvo ni njegov kriminalno stečeni status počasnog predsjednika, jer bi na taj način stavilo pod upitnik i svoje ponašanje dok je on te kriminalne radnje radio i svoj status stečen njegovim nezakonitim oktroiranjem. Bila je to logika prijestupnika, koja se, srećom, slomila na logici časnih ljudi i ljudi koji su, nakon prestanka fasciniranja njegovom osobom, došli pameti! Bez obzira kojim su se razlozima vodili - a bilo je tu zaista različitih razloga - svi koju su sudjelovali u obuzdavanju Sanaderova bezakonja i koji će, kad onemoguće njegov povratak, otvoriti kampanju borbe protiv korupciji u državi i u strankama, pa makar to i njih same dovelo u težak položaj, ono, da upadnu u iskopanu jamu, zaslužuju priznanje i šire nego im ga stranka može dati, zaslužuju priznanje države i društva u cjelini. Njihova hrabrost da to učine budi nadu kako je u stranci ostalo dovoljno snaga koje će ju oporaviti od sramote koju joj je nanio i destrukcije koju je u nju unio Ivo Sanader.

9.
Ne treba mnogo pameti kako bi se shvatilo da Sanader ostaje u funkciji destruiranja i blaćenja HDZ-a i dok se njegovim fenomenom klijentizma i korupcije bavi sudstvo. To je bio u predizborno vrijeme, to je bio u tijeku izbora, to će ostati i nakon izbora, najvjerojatnije, i duže negoli istekne četverogodišnji mandat na proteklim izborima izabranim zastupnicima. Zato bavljenje onim što je taj projekt od početka značio ima onoliko smisla koliko će to pomoći organizacijskoj, duhovnoj i personalnoj obnovi HDZ-a.







                                                                      









Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE