ARALIČIN 'PLAN 21' - TERAPIJA ZA OZDRAVLJENJE HDZ-a

Mjere koje bi trebalo poduzeti da se uklone štete koje je Sanader učinio stranci i koje bi, ne suprotstavi li se tomu, u narednom periodu mogao napraviti i on i njegovi duhovni ostatci unutar HDZ-a

10.
Potrebno je što skorije, odmah nakon novogodišnjih blagdana, raspisati unutarstranačke izbore, ne žureći s održavanjem sabora, da bi bilo više vremena za pripremu, i prenoseći težište rada iz saborskih klupa, dok novoj vlasti teče tromjesečni bonus, na sređivanje stanja u stranci. To vrijeme treba iskoristiti za pozicioniranje stranke. Još je za Tuđmanova života postavljeno pitanje pozicioniranja HDZ-a kao demokršćanske stranke.HDZ-ovci na grobu Franje Tuđmana On nije imao ništa protiv te pozicije, dapače, ali je držao, jer je u tim turbulentnim vremenima vodio politiku nacionalne pomirbe, da bi takva pozicija u to vrijeme sužavala prostor rasprostiranja stranačkog utjecaja. Danas je situacija drukčija, danas bi, kad se i elita i biračko tijelo ljevice izdvojilo i oformilo, čvrsta demokršćanska pozicija značila širenje prostora utjecaja u zemlji čija se većina stanovništva izjašnjava kršćanskom. Bila bi to i brana posezanju ljevice u konzervirano biračko tijelo, što se na sadašnjim izborima redovno događa i što je, između ostaloga, razlog HDZ-ova neuspjeha na tim izborima. Bila bi to i jasna pozicija u zemlji u kojoj su i druge relevantne stranke temeljene na svjetonazoru, često i suprotnom demokršćanstvu, kakav je slučaj s glavnim HDZ-ovim rivalom. Bio bi to i još jedan znak: tko se ne osjeća demokršćaninom, neka HDZ napusti! To ne znači da ga napuste svi oni koji su nekada bili članovi komunističke partije, jer je član komunističke partije bilo biti jedno, a komunist po duhu unutar te partije ili izvan nje, komunist po mentalitetu, nešto sasvim drugo. Došlo je vrijeme da se ta stranka oslobodi komunističkih duhovnih naplavina! Pozicionirajući stranku kao demokršćansku, ne bi joj trebalo mijenjati ime, iako bi u kratici po inicijalnim slovima bilo lagano «demokratsko» zamijeniti «demokršćanskim», jer je njezino ime povijesno vezano s njezinim velikim djelima, a sentimentom s njezinim pristašama i aktivistima.
Pozicioniranjem HDZ-a kao demokršćanske stranke bio bi definiran i njezin demokratski ustroj i njezin demokratski duh. Ona bi postala istinski demokratska stranka, bez naplavina komunističkog mentaliteta, u kojoj bi temeljne vrijednosti bile poštenje, stručnost, otvorenost, natjecanje u idejama i programima, izbori s više kandidata na svim razinama, supsidijarnost i povezana decentralizacija, nesebičnost i vlast shvaćena kao trud i žrtva za opće dobro.
Takav HDZ ne bi trebao prakticirati sužena stranačka viđenja, ne bi trebao za sebe sama svojatati pravo zaštitnika nacionalnih interesa, nego bi, boreći se za ostvarenje svoga programa, trebao prihvaćati svaku za narod i državu dobru ideju, dolazila ona i od političkih protivnika, a nekmoli ako dolazi od političkih srodnika. Demokršćanski bi HDZ trebao biti prepoznat kao stranka kojoj je u prvom planu izgradnja sebe same i hrvatskog društva, a ne kao destrukcija svojih protivnika, uvijek, a pogotovo u periodu koji slijedi, kad se u prvom redu stranka unutar sebe treba prestrojiti i ozdraviti od nanesenih udaraca izvana i iznutra. Tek tada, kad se prestroji i ozdravi, treba se sučeliti sa svojim političkim protivnicima trenutnim nositeljima državne vlasti. Ići obrnutim redom, neprestrojeni i ranjivi «zagorčavati dane protivniku koji vlada», bila bi kobna pogreška! Uostalom, nema vlasti kojoj samo vladanje ne će učiniti dane gorkima. Ovoj sadašnjoj ponajviše jer je na vlast došla bez ikakvih osobnih zasluga, samo na stjecajima okolnosti i nesrećama protivnika.
Demokratski proveden sabor stranke mora završiti tako da poraženi čestitaju na pobjedi pobjednicima, a da pobjednici za svoje suradnike u ostvarenju programom zacrtanih ciljeva poražene uzmu za svoje prve suradnike. A ne onako kako je završio sabor na kojemu je, krivotvoreći izbore, za predsjednika izabran Sanader: progonom i pokoravanjem, navodno, poraženih. Što se osobito svidjelo Sanaderovim apologetima na ljevici, jer su dobro znali da iza toga slijedi dezorijentacija i rasulo na desnom krilu biračkog tijela. Bez čega oni vlast preuzeti ne mogu!
11.
Ovo je trebalo mnogo ranije učiniti, svakako prije izbora za državni Sabor, pa bi rezultati izbora za HDZ bili bar nešto bolji! Ovo i izborni sabor stranke trebalo je učiniti, ako i ne odmah čim je Sanader «otišao», a onda sigurno kad se pokušao «vratiti», pa bi danas stranka stajala na mnogo čvršćim nogama! Budući da to nije napravljeno, onda kad je trebalo napraviti, sad je potrebno – u proglasu za raspisivanje unutarstranačkih izbora, u tijeku izbora, u referatima i zaključcima izbornog sabora i u novom Statutu – odreći se svega nevaljalog što je Sanader činio, HDZ - Sabor - glasovanjekvalificirajući to kao kriminal i veleizdaju. To jest kriminal i veleizdaja, od načina na koji je postao predsjednik HDZ-a, preko načina kako je vladao strankom i državom, pa do načina kako je oktroiranjem rukovodstva, pozicioniranjem sebe u doživotno počasnog predsjednika i sramotnim bijegom ponizio stranku i državu. Sve njegove, iz političkog kuta gledano, kriminalne i izdajničke radnje, neovisno o ishodu sudskog procesa i usporedno s njim, trebaju ispitati stranački organi i dati im kvalifikaciju, kako se te radnje nikada više u stranci ne bi obnovile.
Istodobno s otklonom od Sanaderove nedemokratske, kriminalne i izdajničke politike stranka, treba uputiti ispriku javnosti i svom biračkom tijelu. Posebnu ispriku treba poslati onim članovima HDZ-a koje je Sanader brisanjem, sramoćenjem i progonom eliminirao iz stranke, šaljući im pri tom poziv da se, ako to žele, ponovo vrate u stranku i aktiviraju u njezinu radu.
Pitanje pasivnog držanja, fasciniranosti Sanaderovom pojavom, kolaboracije u nedemokratskim djelima i sudioništva u kriminalnim radnjama prilikom ovog odricanja od nevaljalog dijela Sanaderove politike – nemoguće je izbjeći. Kad bi i bilo moguće, ne bi ga izbjeći trebalo, jer bi se to pitanje samo od sebe nametalo i jer ga se razumnim pristupom može riješiti. Svima koji priznaju negativne posljedice svoje pasivnosti, svima koji prožive katarzu, pokaju se za kolaboraciju u nedemokratskim djelima i prihvate demokratski duh ovih natuknica, treba se dopustiti da, bez prigovora, dokažu svoju promjenu. Onima, pak, koji su sudjelovali u kriminalnim radnjama, ne može se dati povjerenje. A to se povjerenje ne može dati ni onima koji i nakon Sanaderova debakla ustrajavaju u namjeri da se stranka i dalje vodi na nedemokratski način. A upravo to je koji dan nakon parlamentarnih izbora ponudio jedan od članova stranačkog vodstva! To se dopustiti ne smije jer, dopusti li se, u HDZ-u će, tko god bude na njegovu čelu i u njegovu vodstvu, i Šeksnakon Sanadera, u njegovu duhu, ostati Sanader. To nije razumno prihvatiti ni onomu komu se u tom stavu izrijekom nudi da na taj način postane predsjednik stranke
Pa, izvjesno je da doživi sudbinu kakvu je doživio i Sanader doživio! Komu to treba!

12.

Najbolje bi bilo da su ove natuknice izbjegle spominjanje bilo čijeg imena i na taj način, i što se personalne dimenzije tiče, ostale neutralne, ali je to u slučaju Vladimira Šeksa jednostavno bilo nemoguće. On je u svom neočekivanom istupu ponudio platformu koja, jer prihvaća vođenje stranke kao što ju je on vodio, amnestira Sanadera i koja je protivna temeljnom duhu ovih natuknica. A osim toga, već do sada izazvala je u stranci razdor s nesagledivim posljedicama u skoroj budućnosti. Na stranu percepcija u javnosti da je Šeks zaslužniji od svih što je Sanader u HDZ-u instaliran kao oskvrnitelj i razbijač stranke – što je dobrim dijelom istina i što sam Šeks u spomenutom istupu koristi kao argument svoje moći da odvajkada instalira stranačke predsjednike – ostaje činjenica, i kad ga se od tih zasluga amnestira, da bi primjena njegova modela oktroiranja rukovodstva stranke od sebe sama, bez presudnog utjecaja članstva, ostavilo stranku u stanju kakvo je bilo za vrijeme Sanaderova predsjednikovanja. I ostaje činjenica da to ne bi bio povoljan položaj ni predsjedniku koji bi bio izabran na Šeksov način!
Ako Šeks zbilja želi dobro stranci i njezinu budućem vodstvu, on je sada, što se tiče utjecaja na članstvo i glasačko tijelo, u takvoj poziciji da bi najbolje bilo kad bi svoj stav povukao, a još bolje kad bi se i sam povukao na marginu stranačkog života ili sasvim napustio politiku. To bi s njegove strane bila istinska pomoć HDZ-u i njegovu budućem predsjedniku, a u velikoj mjeri i političkoj klimi u stranci općenito. Naime, sudeći po onomu što već duže vrijeme radi, čini se da je ostao bez mjere i orijentira u politici.
13.
Poseban otklon stranka treba napraviti od Sanaderove dvolične politike prema osnivaču HDZ-a akademiku Franji Tuđmanu. Otklon riječju i činjenjem! S jedne je strane dekorirao i deklarirao, slikom i prigodnim manifestacijama, Gotovinatobožnje poštovanje prema Tuđmanu i njegovu političkom naslijeđu, a s druge je strane unutar stranke ili progonio ili marginalizirao sve one koji su doista držali do Tuđmana i njegova naslijeđa. Posebno je brinuo da Tuđmanova politička misao ni na koji način ne bi ponovno oživjela u «njegovoj», reformiranoj, stranci! Ta dvoličnost bio je oblik Sanaderove unutarstranačke detuđmanizacije! Od toga treba napraviti otklon i na taj način što će se svi oblici memorija na stranačku prošlost i život njezina osnivača obogatiti oživljavanjem Tuđmanove političke doktrine. Jedno s drugim bit će pravo vraćanje stranke svojim korijenima.
Isto tako, ako ne i drastičnije, treba napraviti otklon od Sanaderova dvoličnog odnosa prema Domovinskom ratu i nositeljima toga rata, hrvatskim vojnicima i časnicima. S jedne strane, deklarativno, gorljivi zaštitnik, a s druge, politika «locirati, identificirati i transferirati»! S jedne strane samaritanstvo, a s druge maćuhinstvo! Odnos prema Domovinskom ratu i onima koji su u njemu pobijedili treba biti zaštitnički, jedinstven i bez zadrške. Mudar i hrabar! Ne smije ustuknuti ni pred najjačim pritiscima.
14.
Dok je teško prosuditi koliko je Crkva kriva za Sanaderov uspon na vlast i provođenje politike klijentizma i korupcije, nije teško vidjeti da je Sanader korupcionaškim i klijentističkim ponašanjem doveo Crkvu u delikatan položaj, a njezin utjecaj u politici trenutno sveo na tako nisku razinu kakvu hrvatska Crkva nikada u prošlosti nije imala Moglo bi se reći da je Sanader u Crkvi ostavio i veću političku pustoš i dezorijentaciju nego što ju je ostavio u stranci i njezinu biračkom tijelu, što se reljefno pokazalo na proteklim parlamentarnim izborima. Što se tiče njegova stupnja krivnje, to se ne će moći lako ustanoviti, ali je moguće navesti neke činjenice i prema njima se, uzimajući ih i kao mjeru krivnje, po vlastitom nahođenju odrediti. Kardinal BozanićStanoviti crkveni krugovi, oni što su pratili njegovo formativno razdoblje, znali su za njegovu kleptomaniju, za sklonost iznevjeravanju obećanja i dužnosti, za dijametralnu razliku između njegove fasade i začelja, ali su preko toga šutke prešli, pitajući se zar je moguće da će te osobine iskazati i dok bude obnašao vlast i u nadi da se promijenio nabolje. Nisu poduzeli ništa, ako su išta i poduzeti mogli, ni zato što je fasciniranost Sanaderovom biografijom i nastupom bila tolika da nije zahvatila samo hrvatske crkvene i vjerničke krugove, koji ga do tada nisu poznavali, nego i crkvene krugove preko hrvatskih granica. Ta se fasciniranost izražavala čuđenjem: «Gdje ovakvoga nađoste!» A odgovor je naših crkvenih krugova, pun ponosa, bio: «U zemlji sa devedeset i pet posto katolika jedan se takav može naći!»
I što činiti sada, kad su se ta fasciniranost, taj ponos i ta očekivanja, nakon brojnih upozorenja da katastrofa slijedi, urušila i postala moralnom kompromitacijom? Odustati od utjecaja Crkve na politiku? Ne identificirati se u vođenju politike s crkvenim pogledima? Ni jedno ni drugo! Crkva bi trebala naći i snagu i način da u vezi sa Sanaderovim slučajem, ne očekujući ishod sudskog procesa, samo na osnovi onoga što je u politici činio, izgovori «moj grijeh, moj preveliki grijeh.» A stranka bi, idući Crkvi ususret, trebala prihvatiti načela ustroja i svjetonazor koji su opisani u desetoj točki ovih natuknica. I pri tomu od sebe drastično otkloniti Sanaderovu dvoličnost u odnosu prema crkvenim političkim stanovištima, koja se figurativno iskazivalo uzrečicom «žmigaj desno, vozi lijevo». To žmiganje i kretanje bilo je u skladu s njegovim dvoličnim odnosom prema Crkvi u načelu! I, dakako, tu dvoličnosti prema univerzalnim crkvenim pogledima u budućem radu ne prakticirati!
15.
Sanader je HDZ «reformirao» i «detuđmanizirao» na taj način što je, istiskujući iz nje Tuđmanovo političko naslijeđe, stranku učinio politički i svjetonazorski potpuno praznom i neprepoznatljivom. Ispražnjeni je prostor ispunio osobnom ambicijom da postane nedohvatljiv, nenadmašan i nedodirljiv, iznad svih i iznad svega, kako bi mogao nesmetano ostvarivati svoje želje za osobnim bogaćenjem i raskoši. I ludost i pustoš! Ludost jer je u suvremenom demokratskom svijetu diviniziranje kao zaštita korupcionaških djela posao unaprijed osuđen na propast, a pustoš, jer samo to može biti posljedica te ludosti. Da bi postigao pražnjenje stranke od Tuđmana i punjenje sobom samim, Sanader je odbijao formiranje tijela koja bi mislila politiku, a ona koja je zatekao dao je anestezirati. Uništio je rad Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. Da bi se ispunila potreba za stranačkim tijelom koje misli politiku i koje njeguje njezino naslijeđe, treba obnoviti rad te Zaklade. Kako to učiniti, treba biti posao nakon izbornog sabora stranke.
16.
Nakon svega ovoga nameće se potreba pisanja programa stranke. Ovom prilikom, u ovim natuknicama, samo nekoliko napomena kako bi ga trebalo donijeti i što bi u nj, uza sve ostalo što se u program unosi valjalo unijeti.
Pisanje toga programa trebalo bi shvatiti kao demokršćanski odgovor na izazove današnjeg vremena i brojne probleme u društvu i državi. Otvarajući posao izrade programa, na suradnju bi bilo potrebno pozvati sve politički angažirane pojedince, članove i nečlanove stranke demokršćanske orijentacije, istaknute članove manjih neparlamentarnih stranaka konzervativnih svjetonazora i posebno brojne intelektualce iz različitih struka. Na stvaranju programa, preko rada Zaklade i na sve druge načine, HDZ bi unutar sebe trebao stvoriti kritičnu masu pameti koja će postati brana trenutno prevladavajućem neznanju, karijerizmu i koristoljublju. Ta pamet i ta čestitost u mlađem naraštaju, onomu koji je iznio Domovinski rat na svojim plećima i mlađem od njega, postoji, samo joj treba dati prostora i mogućnosti da organizirano nastupi. Kad stručnjaci napišu program, treba ga poslati u bazu stranke da se o njemu povede široka rasprava, na isti način na koji je program i napisan.
17.
U preambuli bi se programa ovoga puta bilo potrebno, u prikladnoj veličini, pozvati na Tuđmanovu političku misao i djelo, na ono što je pisao i na ono što je učinio. Pri tomu bi trebalo istaći da je uspostava nezavisne i međunarodno priznate Hrvatske i pobjeda u Domovinskom ratu vrhunac djela HDZ-a i njezina osnivača, vrhunac i temelj na kojemu sve ostalo počiva. U toj bi se preambuli trebalo odreći dvolične, izdajničke, korupcionaške i klijentističke politike Ive Sanadera. Da se nikad ne ponovi! Prije negoli o tom sud donese pravorijek! Ali, nasuprot tomu, u izrazitu pozitivnu bilancu, što također mora naći mjesto u preambuli, treba ubrojiti dvije posljednje godine stranačkog života otkako na čelu stranke stoji Jadranka Kosor, jer se u te dvije godine stranka uspjela riješiti Sanadera, otvoriti proces borbe protiv korupcije, stabilizirati državu, otvoriti put u Europsku Unije i vratiti stranku njezinu ishodištu, Tuđmanovoj političkoj doktrini.
18.
Gospodarski dio programa napisati na način opisan u 16. natuknici.
19.
U programu jedno od ključnih mjesta treba biti promjena izbornog zakona za izbor zastupnika u Sabor RH. Izborno zakonodavstvo pripada najvažnijim političkim i demokratskim institucijama društva. Ono bitno utječe na strukturu i kvalitetu parlamentarnog stranačkog sustava, način formiranja Vlade i stabilnost političke vlasti, odnos birača prema parlamentu, utječe na razvoj unutarstranačke demokracije – o čemu smo dovoljno govorili u ovim natuknicama – i na međustranačke odnose – o čemu ćemo na kraju nešto reći. Jednom riječju, bitno određuje sudbinu političke demokracije u svakoj zemlji.
Zastupnici se trebaju birati ponaosob u izbornim jedinicama, većinskim izbornim modelom, u dva kruga sustavom apsolutne većine. Predlaže se biranje 120 zastupnika u 120 izbornih jedinica, što znači da bi prosječno 35 000 stanovnika bilo u jednoj izbornoj jedinici. Na ovaj bi način dobili mnogo kvalitetniji Sabor, građani bi uz glasovanje za stranku glasovali i za točno određenu osobu, znali bi tko ih zastupa, a zastupnik bi istinski odgovarao ne samo svojoj stranci nego i svojim biračima. Ograničila bi se svemoć uskih stranačkih vrhova krojenjem izbornih stranačkih lista, stranačke organizacije na lokalnim razinama dobile bi daleko veći utjecaj, demokratiziralo bi se hrvatsko višestranačje, izbori bi se personalizirali, proširila bi se teritorijalna osnovica političke elite, eliminirala metropolitizacija politike. Utjecaj građana na vlast ne bi trajao samo jedan dan, dok su izbori, nego vrlo izravno za cijelo vrijeme mandata.
Tim izbornim zakonom treba se riješiti i klijentističkog etno-biznisa današnjih zastupnika nacionalnih manjina, u čijem je nastajanju Sanader imao nemalu ulogu. Razumije se, ne ostavljajući pri tom hrvatske građane drugih nacionalnosti bez svojih predstavnika u Saboru.
20.
U programu je na način opisan u 16. natuknici, uz dodatak da se u posao uključe i oni kojih se to tiče, potrebno ponovo definirati odnos prema dijaspori, prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini i prema Bosni i Hercegovini kao susjednoj državi triju naroda.
21.
I, najzad, u ovim je natuknicama potrebno nešto reći o stanju na konzervativnoj političkoj sceni. O stanju i perspektivi! Na prvom mjestu, krivnjom Sanadera i Đapića te čitave hrpe egocentrika, provokatora i ljudi bez moralne mjere  i duševne ravnoteže, među koje spadaju i njih dvojica, hrvatska je konzervativna scena danas razmrvljena,  
a biračko tijelo, zbog razmrvljenosti koja vodi iz jednog u drugi izborni neuspjeha, dezorijentirano, deprimirano, ozlojeđeno (prijeteći ozlojeđeno) i rezignirano.
Iznad svega je važno izvući pouku iz izbora koje je HDZ, u nizu od pet, jedne za drugima gubio. Hrvatska konzervativna većina, koja premašuje sedamdeset postotaka biračkog tijela, percipira HDZ kao svoju stranku, svoj unaprijed zadani izbor, a ostatak od deset posto, budući da je naše biračko tijelo u osamdeset postotnom iznosu konzervativno, opredjeljuje se za HSS i HSP. Dvadeset postotaka HDZ-ovih birača od sedamdeset postotnog hadezeovskog biračkog tijela u svakom će slučaju, kakav god on bio, glasati za HDZ-e. Preostalih pedeset posto, ako im se HDZ ne sviđa - a na minulim izborima zbog Sanaderove kriminalne i izdajničke politike mnogima se nije sviđao – ili se opredjeljuje za HSP i HSS, ili za neku od malih konzervativnih stranaka ili, uz protest, rezignira i ne izlazi na izbore. Otkako je HDZ-ova biračka većina, a to nezadovoljstvo raste od otkrića Sanaderovih kriminalnih radnji, da bi kulminiralo na proteklim izborima, ne sluša pozive da ne glasa za male konzervativne stranke, nego, obrnuto pozivu, upravo to čini, velik je broj HDZ-ovih glasača svoj glas dalo ili HDSSB-u ili Građanskoj stranci Željka Keruma. U takvim okolnostima - kad HDZ-u ostaju vjerni samo oni koji za nj glasuju pod svaku cijenu, često i preko svoje volje, a otuđeni, kod raspada HSP-a i anemije HSS-a, ili glasuju za neku od manjih stranaka ili ostaju kod kuće, žestoko protestirajući što nemaju za koga glasati s izgledom da će taj s njihovim glasom i pobijediti - HDZ, bez unutarnje obnove i bez uloge stranke koja okuplja sve desne frakcije, nema izgleda da pobijedi ni na sljedećim izborima.
Neka se nitko ne zavarava, ni poraženi ni pobjednici na prošlim predsjedničkim i parlamentarnim izborima. Izbornim igrama, krivnjom «crnih» koji su poraženi i krivnjom «crvenih» koji su pobijedili, povrijeđeno je i poniženo više od sedamdeset postotaka hrvatskog biračkog tijela, više od dvije trećine hrvatskog naroda. Zar to nekomu treba? Teško «crvenim» pobjednicima ako to nezadovoljstvo napusti rezignaciju i krene u revolt; a zajedničkoj državi i «crvenih» i «crnih» zadržati stabilnost u slučaju revolta bit će i još teže.
Na prvom mjestu duhovna obnova opustošene stranke, na način kako je govoreno u većem dijelu ovih natuknica, a odmah potom HDZ kao vodeća konzervativna politička formacija s primarnom ulogom da oko sebe okuplja sve druge stranke sličnih svjetonazora, ne oduzimajući pri tom ni jednoj od njih njezinu individualnost, prošlost i specifičnosti. I ne zaboraviti da su svjetonazori važnija spojnica i razdjelnica u hrvatskom višestranačju od gospodarskih programa što ih stranke donose! Ovo potonje je, bez obzira na značenje stranačkih gospodarskih programa, podvala lijevih da bi razjedinili konzervativno biračko tijelo i da bi, kao što im je mnogo puta uspjelo, zadržali vlast. Zato je za pohvalu – sa žaljenjem da to nije učinjeno mnogo prije dana izbora i da nije bilo sveobuhvatno – koaliranje HDZ-a s Građanskom strankom Željka Keruma i s DC-om. A za pohvalu je posebno što je na izbornu listu HDZ-a uvršten Miroslav Tuđman! U prva dva slučaja to je putokaz kako bi se moglo animirati i usmjeriti čitavo konzervativno biračko tijelo, a u trećem to je jamstvo da će se u HDZ ponovo vratiti politička misao njezina osnivača.  

Prostor da se u tom pravcu nakon proteklih izbora nešto napravi u okviru Sabora i tako udari temelje koaliciji za naredne izbore nije velik, ali on postoji. I toliki koliki je, trebao bi biti iskorišten:

a) Utemeljiti klub ujedinjene konzervativne opozicije u kojemu bi se uz HDZ našla dva zastupnika Kerumove Građanske stranke, jedan zastupnik HSS-a, jedan zastupnik pravaša (Ruža Tomašić) i jedan zastupnik DC-a, kad dođe vrijeme njegove polovice mandata.

b) Istovremeno sa strane HDZ-a ukloniti personalne prepreke – jer svjetonazorske nikad nisu ni postojale, a nakon silaska HDZ-a ne postoje ni programske – radi približavanja HDSSB-u. Dosadašnja retorika između HDZ-a i HDSSB-a postat će bespredmetna, a personalni animoziteti mogu se prevladati ili smanjivanjem animoziteta ili marginalizacijom osoba koje će na tom animozitetu ustrajavati. Svakako, u tom bi pravcu, u pravcu prevladavanja razdjelnice, nastale najvećim dijelom na personalnoj osnovi, HDZ trebao napraviti prvi korak, sa ciljem objedinjavanja ili bar suradnje dviju stranaka.

Ivan Aralica
Hrvatski list



 


















Primjedbe

Popularni postovi