DR. DODIG GOSTOVAO KOD A. STANKOVIĆA

EUROFILIMA DESET GODINA, EUROSKETICIMA DESET DANA PROMIDŽBE

Današnji gost A. Stankovića, u emisiji Nedjeljom u 2, dr. Goran Dodig nije mogao u predizborno vrijeme ni sanjati da bi ga netko mogao pozvati u tako gledanu emisiju, kako bi na vrijeme mogao upozoriti na nekritički pristup ili kako je sam rekao, sustavno ispiranje mozga svih nas koji nismo a priori PROTIV EU, nego smo htjeli znati što i kako se pregovaralo, što i zbog čega je potpisano od tadašnjih hrvatskih vlasti. Nakon izbora, eurokeptičnu priču su preuzeli pojedinci koji su sve one koji ne misle kao oni,olako proglašavali IZDAJNICIMA i svaki dijalog bi nakon toga prestajao. Već u uvodu u emisiju predsjednik HDS-a dr. Dodig je opisan kao osoba dijaloga, sugovornik koji proširuje prostore tolerancije, pa i kad se ne slaže s neistomišljenicima a to je svojim nastupom i potvrdio.

Nije bilo vremena za razradu i argumentaciju svih stavova nas koje zanima prije i iznad svega ISTINA, ma kakva bila, o svim kušnjama pred kojima će se naći mlada hrvatska demokracija, ulaskom u nedefiniranu, ali strogo nadziranu, kompliciranu, birokratiziranu europsku pravnu, gospodarsku i kulturološku babilonsku kulu. Dr. Dodig je, koristeći više psihijatrijske spoznaje nego konkretne, egzaktne podatke iz recimo Lisabonskog sporazuma ili već potpisanih poglavlja iz pregovora naših političkih elita s euro komesarima, ipak uspio otvoriti prostor za jedan uljuđeni, legitimni euroskepticizam. A to je upravo ono što se može zamjeriti hrvatskim bivšim i sadašnjim vlastima i opoziciji, iz tzv. Saveza za Europu – nisu dopustili argumetiranu raspravu na vrijeme, dok se još pregovaralo o pojedinim poglavljima. Nakon što su ih, očito, upozorili pojedinci iz EU Parlamenta, da bi im se to sutra moglo vratiti kao politički bumerang, ne isključujući ni eventualne masovne prosvjede, vlasti i opozicija su dogovorno pristali otvoriti medijski prostor euroskepticima. Ali opet kontrolirano. Nije tu bilo mjesta do 'pet do dvanaest' uoči referenduma, za dr. Pavunu, dr. Jurčevića, dr. Lukšića ili dr. Dodiga. ANTI EU priča je prepuštena samo i isključivo onima koji na rubu govora mržnje, koristeći više argument snage nego snagu argumenata, prepadaju sugrađane nekritičkim, nerijetko i netočnim zaključcima po kojima u EU nema baš nikakva dobra ni bilo kakve perspektive za nas male narode. Oni u svemu i svakomu iz EU struktura vide masonsku zavjeru, bilderberške krugove, novu kolonizaciju starih euroimperatora.

ZAŠTO MEDIJI NISU OTVORILI VRATA EUROSKEPTICIMA PRIJE GODINU DANA?

Svojim nastupom, dr. Dodig je pokazao da nam svima treba više vremena za sučeljavanje PRO I KONTRA argumenata, kako bismo mogli mirne savjesti donijeti zrelu odluku odgovornih građana, odluku zbog koje se ne bismo već sutra stidjeli pred danas maloljetnom djecom i unucima. Stoga je danas i ovdje, više od pukog navođenja činjenica, brojki, mana i prednosti potpisanih sporazuma, bilo bitnije probuditi svijest kod svakog punoljetnog birača o važnosti odluke koju ćemo donijeti za tjedan dana. Bitno je bilo uvjeriti i one razočarane koji više ne vjeruju ni sebi samima, da nije sve unaprijed odlučeno o nama bez nas, i da imamo ne samo PRAVO nego i OBVEZU masovnim odzivom na referendum, dati usitinu objektivan odgovor nacije, odgovor koji ne će predstavljati samo „natpolovičnu većinu“ onih kojima ne će biti teško u nedjelju doći do biračkih mjesta, nego odgovor koji će biti LEGITIMAN tek ako se izjasne bar svi oni koji su glasovali i na izborima. Ovako ćemo se s pravom pitati zbog čega i radi koga nas recimo crkvena hijerarhija poziva na bezrezervnu potporu onima koji u svom temeljnom dokumentu nisu htjeli ni dopustili niti spomen kršćanskih korjena Europe. Zašto recimo država Vatikan ne bi bila članica EU te tako primjerom pokazala „kršanskoj“ Hrvatskoj gdje joj je mjesto? Ovako nam se čini se od male Hrvatske opet očekuje ispravljanje krivih „europskih Drina“, herojska žrtva i otpor nekog novog „predziđa kršćanstva“ građenog na temeljima o kojima nismo ni na kakav način mogli odlučivati, u okolnostima koje se ne može nazvati demokratskim okruženjem, s lijepom perspektivom samo i isključivo za stare političke vukove kojima će biti dopušteno i  dalje (za)voditi autistične „političke ovce“, unaprijed osuđene na gubitak jedinog što im je preostalo – nacionalnog identiteta i osobnog ponosa. Bit će kao da nam je važnije IMATI nego BITI, kao da se moramo odreći našeg slavnog „jučer“ u zamjenu za neizvjesno „sutra“. Kao da nismo svjesni, kako bi rekli Indijanci, prije nego su smješteni u rezervate, da „svoju zemlju nismo naslijedili od očeva i djedova, nego smo ju posudili od svoje djece i unuka“. Mnogi bi rado smjestili Hrvate u rezervate i onda ih, preparirane asimilirali u nadnacionalnu, ili anacionalnu masu koja se ne sjeća odakle je pošla i kamo je došla. Dodig je i kao psihijatar i kao političar, pa i kao bivši politički zatvorenik htio i, zahvaljujući i voditelju Stankoviću, uspio ukazati na opasnost donošenja odluka u stanju masovne hipnoze, nakon uspješno dovršenog projekta „ispiranja mozga“ apolitičnim masama. Možemo samo žaliti što još prošle godine u ovo doba HTV nije otvorio svoja vrata legitimnom, nenasilnom, argumentiranom euroskepticizmu. Umjesto toga, klasičnim udbaškim metodama, država privodi, ispituje, optužuje hrabru studenticu teologije, Kristinu Ćurković iz Splita jer se usudila sa zgrade splitske Banovine skinuti nelegalno postavljenu zastavu EU. Ako smo osuđeni na tu i takvu EU, parafrazirajući Dostojevskog, zaključio bih – vraćam kartu i iskrcavam se s tog zahuktalog eurovlaka.

Ivan Baćak

http://glaszagore.com/1vijesti/nu-2-eurofilima-deset-godina-eurosketicima-deset-dana-promidzbe/#more-3800