ZVONIMIR HODAK JE ODABRAO - SAVEZ ZA HRVATSKU
S OVE STRANE REŠETAKA
Jedva čekam da u Dnevnik dovedu Štrbca, Kadijevića ili kapetana Dragana
Priča se da je naš Andrija Rašeta nakon emisije u užem krugu izjavio kako samo zbog zaštite digniteta pok. Tuđmana nije htio iznijeti punu istinu, a to je da je Tuđman nudio i Zagreb u zamjenu da ostane predsjednikom države!
Baš sam ovih dana bio ponosan na HRT. Vidi se da tamo više nema
Antuna Vrdoljaka i njegove “katedrale duha”. Napokon se naša HTV
oslobodila otrcanog klišeja. Kao mi Hrvati smo uvijek neke žrtve, a Srbi
uvijek agresori i negativci. Neka mudra glavica na HRT-u shvatila je da
treba dati priliku objema stranama. Treba se držati stare demokratske
tradicije, a koju su pobjedničke strane nakon dobivenog rata uvijek
poštivale. Prisjetite se samo kako su saveznici 1945.g., a među njima
naročito Rusi, s puno pažnje i razumijevanja uzimali u obzir njemačke
argumente o tome zašto je Hitler morao ući u rat. I naši su se komunisti
1945.g. držali načela da treba čuti i drugu, pobijeđenu stranu osobito
kad ona vrišti prilikom mučenja u podrumima i strijeljanja bez suda.
Neki mi je dan jedan znanac na sudu prigovorio zašto se u kolumnama toliko bavim don Ivanom kad on objektivno nema nikakvih izgleda. Odgovorio sam mu da razmišlja dogmatski. Kad bi hrvatski birački korpus bio tako zatucan, kao što to misli moj znanac, onda ni nezaboravni, a u isto vrijeme jako zaboravni Stipe Mesić ne bi deset godina bio hrvatski Predsjednik. Hrvatska Crkva nije ni do danas shvatila da u svom krilu ima vlastitog “Mesića” u liku don Ivana koji će jednog dana, kad birački mačići progledaju, doživjeti opće “oduševljenje” hrvatskog puka, slično onome koje za njega osjeća danas samo Stipe Mesić. Možda će tada don Ivana mudri akademici iz HAZU-a pozvati da im održi predavanje o upotrebi atomske energije u mirnodopske svrhe kao što su ne tako davno pozvali Mesića da im pojasni gospodarske probleme u Hrvatskoj. Kad su već imali takvog stručnjaka, mogli su ga zamoliti da tema predavanja bude “Mjenica i ček” s naglaskom na to kako protestirati ček koji si izgubio. Pri tome nikako spomenuti one koji su protestirali jer su ček izdali jer bi to bila gruba provokacija prema uvaženom gostu predavaču. Gledajući ovih dana po novinama kameno lice don Ivana Grubišića, ne znam zašto sam pomislio gdje je sada i što radi Francis Ford Coppola? Dosta ogovaranja don Ivana! Želim mu sreću u pohodu na Hrvatsku! Oscar Wilde je napisao: “Samo je jedna stvar gora od ogovaranja, a to je ne biti ogovaran!”
Tuđman je nudio i Zagreb
Držeći se takvih demokratskih tečevina, u središnjem Dnevniku HRT-a
pojavio se “važan” i “autentičan” svjedok jednog vremena koji, po
mišljenju HRT-ovih urednika, i danas još vapi za istinom. Pojavio se
decentni i odmjereni general Rašeta, i elokventan kakvim ga je već Bog
stvorio, objasnio je gledateljima svoje viđenje nedavne istorije po
načelu “čitaj kako pišeš” ili “majke mi, ne lažem!”. Slavni general koji
je poznat po tome da je – kad je zdimio iz Zagreba – ponio sa sobom i
žarulje iz Walter Cupera iliti WC-a, otkrio je hrvatskim gledateljima
kakav je gadni izdajica bio Franjo Tuđman. Prema Rašeti, ne samo da je
izdao Vukovar nego je bio spreman prepustiti pobjedničkoj JNA i Osijek,
Dubrovnik i Split samo da Slobo prizna hrvatsku nezavisnost. Ne znam da
li to vama zvuči uvjerljivo i logično, ali nekim urednicima na HRT-u
sigurno da. I tako bi Hrvatska, ponosna i nezavisna, sa SAO Krajinama i
slobodnim jugoslavenskim enklavama Vukovarom, Osijekom, Dubrovnikom,
Splitom, Kninom i Drnišom ovih dana ulazila u EU. Priča se da je naš
Andrija nakon emisije u užem krugu izjavio kako samo zbog zaštite
digniteta pok. Tuđmana nije htio iznijeti punu istinu, a to je da je
Tuđman nudio i Zagreb u zamjenu da ostane predsjednikom države! Navodno
bi se, po mišljenju Rašete, Tuđman povukao u Veliko Trgovišće od kamo bi
vladao slobodnom Hrvatskom i gdje je namjeravao diktirati svoju
biografiju svom službenom biografu Darku Hudolistu, Globusovom
stručnjaku za hrvatsko-srpske odnose. Obilježavajući tako bitku za
Vukovar napokon doznasmo od Rašete svu i pravu istinu o nama i Vukovaru.
Vjerojatno su urednici na HRT-u znali za misao Vissariona Belynskoga
koji je napisao da je najgora istina bolja od najslađe zablude. Urednici
na HRT-u misle da su odradili dobar posao, ali ne misle na tome stati.
Još će u Dnevnik dovesti i Savu Štrbca, Veljka Kadijevića, Boru Čorbu,
kapetana Dragana (ako im bude dostupan). Sigurno smatraju kako jedan
čovjek, ma kakavgod bio vrhunski intelektualac poput Rašete, ne može sam
objasniti dugačak niz izdaja koje je hrvatsko vodstvo na čelu s
Tuđmanom učinilo tijekom Domovinskog rata u kojem je Hrvatska pobijedila
upravo takve likove. Tako nam naša nacionalna i javna televizija, u
času sjećanja na vukovarske heroje, preko ekrana plasira drugorazredne
budalaštine jednog ogorčenog generala gubitnika pa se sad dere “Ua,
sudija, bio je penal!” Otac kubizma, francuski slikar Georges Braque je
rekao: “Istina postoji. Izmišljati se može samo laž!”
Poznati hrvatski jal
Dinamo je popušio u Madridu šest komada od Reala. Sramota!!! Uzbudile
su se čak i kumice na Dolcu. Jedna mlađa i dobro držeća čak je i
zapjevala: “Oj, Diname ne buš prvi!” Međutim, nitko od ogorčenih
novinara nije se sjetio navesti nekolicinu nevažnih sitnica. Recimo samo
da je tek jedan igrač Reala – Ronaldo – duplo skuplji od čitavog
Dinama. Proračun Reala je 15 puta veći od Dinamovog. Iz tog krezovskog
proračuna kupljeni su ponajbolji svjetski igrači. S njima je Real ne
tako davno bio u Barceloni i popušio pet komada. Nitko nije zbog toga u
Madridu pao u nesvijest. Londonski Arsenal je svjetski poznati klub, a u
odnosu na Dinamo je space shuttle. Pred nekoliko tjedana je dobio osam
komada od Manchester Uniteda. Onda je taj Manchester United dobio šest
komada na svom terenu od Manchester Cityja. Opće je poznato da je
belgijska liga tri puta jača od hrvatske. Ipak, belgijski Genk je neki
dan u Ligi prvaka dobio sedam komada od Valencije. Što želim reći? U
športu nema sramote, a najmanje nacionalne, kad te u jednoj utakmici
pregazi puno bolji sastav. U športu u Hrvata postoji nešto za nas
specifično, a to je poznati hrvatski jal i neskriveno naslađivanje
nečijim neuspjehom. Aha, papci, popušili ste šest komada u Madridu!
Dobro, pogodili ste! Ipak i dalje sam žestoki Dinamovac! Čitam tako o
sukobu Mamića i Eduarda koji tvrdi da je morao potpisati sa Mamićem tako
nepovoljan ugovor da je time postao Mamićev rob. Čuveni engleski
reprezentativac Boby Charlton jednom je duhovito primijetio: “Ima ljudi
koji tvrde da su nogometaši robovi. Ako je to istina, onda molim da me
se odmah osudi na doživotnu robiju!”
Okoštali komunist i ateist podržava klerikalca
U komunizmu je kružio zgodan aforizam kako i najortodoksniji komunist
brani svog kralja – ali u šahu! Nešto slično doživljavamo i u ovoj
predizbornoj magli. Don Ivan Grubišić je svećenik zanimljivih i ljevici
prihvatljivih ideja. “Stegnite vi remen bando lopovska” naslov je knjige
koju je napisao Saša Radović, poznat po tome da je ucijenio Čermaka. Za
razliku od njega don Ivan nije tražio ni od koga lovu, osim što je
izvjesnoj Snježani Baković navodno dužan plaću za deset mjeseci koliko
je navodno radila za njega. O tome se vodi čak i sudski postupak u
Splitu. Međutim, mlađahnog i politički ambicioznog don Ivana ovih je
dana javno podržao i tvrdi ateist Zoran Pusić. Ta drugarska podrška više
govori o don Ivanu nego o drugu Zoranu. Za Zorana već dugo znamo tko je
i kakve stavove zastupa, a ako na izborima izaberemo don Ivana tek ćemo
tada doznati tko je ustvari on! Tako ispada da što je predizborna magla
veća, to su moguće i sve spektakularnije kombinacije. U ovom slučaju
jedan okoštali komunist i ateist podržava klerikalca. Tako može Josip
Đakić podržati Pupovca i Stanimirovića, a Kerum bi mogao javno podržati
Vesnu Pusić. Zašto ne, kad Keruma zadnjih dana oduševljeno podržava dr.
Duje Marasović! Dr. Burić (HDSSB) mogao bi proširiti glasine po
Slavoniji da je Šeks jedna objektivna i izbalansirana ličnost i da ga
svakako treba pridržati!Neki mi je dan jedan znanac na sudu prigovorio zašto se u kolumnama toliko bavim don Ivanom kad on objektivno nema nikakvih izgleda. Odgovorio sam mu da razmišlja dogmatski. Kad bi hrvatski birački korpus bio tako zatucan, kao što to misli moj znanac, onda ni nezaboravni, a u isto vrijeme jako zaboravni Stipe Mesić ne bi deset godina bio hrvatski Predsjednik. Hrvatska Crkva nije ni do danas shvatila da u svom krilu ima vlastitog “Mesića” u liku don Ivana koji će jednog dana, kad birački mačići progledaju, doživjeti opće “oduševljenje” hrvatskog puka, slično onome koje za njega osjeća danas samo Stipe Mesić. Možda će tada don Ivana mudri akademici iz HAZU-a pozvati da im održi predavanje o upotrebi atomske energije u mirnodopske svrhe kao što su ne tako davno pozvali Mesića da im pojasni gospodarske probleme u Hrvatskoj. Kad su već imali takvog stručnjaka, mogli su ga zamoliti da tema predavanja bude “Mjenica i ček” s naglaskom na to kako protestirati ček koji si izgubio. Pri tome nikako spomenuti one koji su protestirali jer su ček izdali jer bi to bila gruba provokacija prema uvaženom gostu predavaču. Gledajući ovih dana po novinama kameno lice don Ivana Grubišića, ne znam zašto sam pomislio gdje je sada i što radi Francis Ford Coppola? Dosta ogovaranja don Ivana! Želim mu sreću u pohodu na Hrvatsku! Oscar Wilde je napisao: “Samo je jedna stvar gora od ogovaranja, a to je ne biti ogovaran!”
Savez za Hrvatsku
U zadnje mi se vrijeme javljaju na moj g-mail znatiželjnici koje
zanima za koga ću glasovati na izborima. Razumio bi takvu znatiželju da
moj glas odlučuje o bilo čemu. Izbori su za mene uvijek bili demokratski
mit, a glasači me podsjećaju na krotke ovčice koje nevidljivi pastiri
lagano utjeruju u onaj tor koji je unaprijed odabran od onih koji nisu s
nama nikada čuvali ovce. Evidentan primjer za ovu moju tvrdnju je Stipe
Mesić. Zadnjih godina gotovo nisam čuo ništa pozitivno o njemu, a ipak
je dva puta bio izabran za Predsjenika RH i to drugi puta čak nakon što
je umirovio generale koji su dobili rat, a prije izbora čak i svjedočio u
Haagu protiv hrvatskih interesa. Da mu je Ustav dopuštao, siguran sam
da bi ga hrvatski birači izabrali za predsjednika i treći puta. I treći
puta bi nevidljivi pastiri odveli hrvatske birače u isti tor kao i
prethodna dva puta. Obzirom da izbore u Hrvatskoj shvaćam kao veliko
ploveće kazalište, odlučio sam svoj potpuno irelevantni glas dati
nezavisnoj listi koja ima dobro ime “Savez za Hrvatsku”. Slučajno sam
vidio njihov program i učinio mi se iskren, nepretenciozan i bez velikih
obećanja. Listu ne čine “važni” etablirani političari kao što su don
Ivan Grubišić, Vesna Škare Ožbolt, Jadranka Kosor i sl. Na čelu je
sveučilišni profesor Josip Jurčević, zatim liječnik dr. Goran Dodig
(odrobijao kao član studentskog pokreta) i general Željko Sačić
(zamjenik Mladena Markača u jedinicama specijalne policije koji je
četiri godine proveo u ratu). Sačić će sigurno, uz moj, imati i glas
Ivana Zvonimira Čička koji ni dandanas ne može vjerovati da je netko,
nakon četiri godine ratovanja, još uvijek na slobodi. Toliko o mojim
izbornim opredjeljenjima. Dvije stvari ne volim. Kad se unaprijed zna
tko je hrvatski prvak u nogometu i kad su izbori odlučeni mjesecima
prije negoli su i počeli. Ovce će se naći u unaprijed određenom toru, a
da to nisu ni svjesne. Erich Fromm je napisao: “Moderan čovjek živi u
zabludi da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje
da želi!”
Primjedbe