BIRAJTE SAVEZ ZA HRVATSKU - DOLAZI VRIJEME DEMOKRŠĆANA

Kolumne Ivan Baćak Za koga i zbog čega uopće glasovati na ovim izborima?

DOLAZI VRIJEME DEMOKRŠĆANA

Za koga i zbog čega uopće glasovati na ovim izborima?

Većina birača, navlastito onih koji će možda prvi put iskoristiti svoje biračko pravo, ali i svih koji čitaju 'između redaka', može u zadnji tren odlučiti glasovati po savjesti, ne nasjedajući na ispraznice o 'rasipanju glasova', o potrebi biranja 'manjeg zla' i riziku biranja manjih stranaka. 
  • Autor: Ivan Baćak|
  • Photo: Pixsell |
  • Nedjelja, 27.11.2011 13:40
U antidemokratskoj, bezobrazno i bezobzirno kratkoj predizbornoj kampanji, do zadnjeg dana se nije promijenilo raspoloženje ni temeljno političko opredjeljenje većine birača. Iako razočarani, tradicionalni HDZ-ovi birači su se nekako (pre)grupirali oko novih HDZ-ovih 'nada' – generala Krstičevića, ministra Karamarka, tajkuna Keruma, 'krivovjernika na desnici' M. Tuđmana i sve samouvjerenije aktualne premijerke Kosor. Njihov glavni adut jest da su oni 'manje zlo' od 'crvenih kmera'. SDP-ovci su pak, u pola kampanje izgubili dah ili dobili znak iz Londona ili Brisela da smanje prenapuhanu, umjetno stvorenu prednost njihove KUKURIKU koalicije. Jurčić i Bandić su se samodekodirali kao 'nacionalni esdepeovci', krivovjernici na ljevici, te zbog toga vjerojatno neće zahvatiti konzervativniji dio biračkog tijela. A i don Ivan Grubišić je od kolega svećenika koji ga poznaju od rane mladosti prokazan kao, rekli bi Slovenci, 'rdeči pop', što pokazuje da ni na ljevici nije došlo do stvarne nego do loše odglumljene diferencijacije koja će neke od njih politički zauvijek umiroviti i umiriti. Jedini na koje bi Milanović (kad bismo ga nekako mogli smisliti i zamisliti kao premijera) mogao računati su Lesarovi Laburisti.
Tzv. desnica se nije htjela ili po nečijim direktivama, nije smjela ujediniti. Nakon što je uspjela potkresati grane mladom Hrastu i riješiti se Zvonka Bušića (ali to prešućivati zbog nezadovoljstva unutar članstva vlastite stranke), R. Tomašić se samozadovoljno odmarala prvih nekoliko dana kampanje, a Đapić-Srbovi pravaši kao da i ne postoje. Ne koriste na pravi način ni ono malo vremena što dobiju na nacionalnim radijskim i TV postajama, nemaju nikakvu kampanju, a još uvijek sanjaju nekoliko mandata u Saboru. Bitno je da su uspješno mjesecima puštali spin o pravaškom kišobranu u funkciji rušenja dojma o gustoj magli na hrvatskoj kvazi-nacionalnoj desnici. Mladi politički pokret Hrvatski rast – Hrast, iako sada u funkciji dvoje-troje vođa katoličkih udruga, očitovao se kao lakmus papir ogromne količine straha vladajućeg HDZ-a i svih oporbenih stranaka zbog mogućeg stvaranja istinskog trećeg bloka. Koliko su duboko bili zasađeni korijeni Hrasta, vidljivo je i iz njihove današnje dosta dobre prezentacije u medijima, ali i organiziranosti na terenu, što će zasigurno uroditi i kakvim-takvim solidnim rezultatom. Ne bih se previše iznenadio kad bi imali bolji rezultat i od mnogih postojećih stranaka s dugogodišnjom tradicijom političkog djelovanja. Sličnu političku strast i smisao za mobilizaciju nezadovoljnika dosadašnjim djelovanjem HDZ-a, HSS-a i svih HSP-ova, pokazali su i momci iz Sačićeve ABH. Za kratko vrijeme su postigli puno u organizaciji stranke, ali ako predsjednik Sačić ne prođe u sedmoj izbornoj jedinici, završit će kao i HIP, HB, DC i slične stranke i pokreti nastajali na cjepanju HDZ-a, temeljeni isključivo na karizmi 'vođa'.
DOLAZI VRIJEME DEMOKRŠĆANA
Akcija za bolju Hrvatsku, Jedino Hrvatska i Hrvatska kršćansko-demokratska stranka nisu uspjele u Savez za Hrvatsku privući Obiteljsku stranku, Stranku hrvatskog zajedništva, Nacionalne demokrate ili nezavisne kandidate: J. Tucaka, S. Petrinu, dr. Jadrijevića koji manje više nastupaju s istim ili sličnim političkim stavovima, pa su svi objektivno umanjili vlastite izglede za prelazak izbornog praga. Hoće li Ž. Sačić, Petrina ili dr. G. Dodig i dr. J. Jurčević ipak uspjeti u 'nemogućoj misiji' ne ovisi više o njihovom anagažmanu na terenu zadnja tri-četiri dana predizborne kampanje, nego o onom nečemu što nitko ne zna definirati, a zbog čega ne spavaju mirno ni vladajući ni opozicija, ali ni glave u Briselu. Naime, većina birača, navlastito onih koji će možda prvi put iskoristiti svoje biračko pravo, ali i svih koji čitaju 'između redaka', može u zadnji tren odlučiti glasovati po savjesti, ne nasjedajući na ispraznice o 'rasipanju glasova', o potrebi biranja 'manjeg zla' i riziku biranja manjih stranaka. U tom slučaju bi se bar u Južnoj Hrvatskoj moglo iz dišpeta glasovati za najmanje loša ponuđena imena koje birači prepoznaju kao odgovorne, ozbiljne i za demokratski uravnotežen Sabor dobrodošle pojedince. Tada bi Petrina, Dodig, P. Cuccurin, R. Tomašić , J. Jurčević, Protrka ili Čondić mogli s Glavašovim HDSSB-ovcima u Saboru stvoriti postizborni Savez za Hrvatsku naspram Saveza za EU, kojemu ni okolnosti unutar poljuljanih struktura EU ne idu u prilog.
Upravo zbog tog tračka nade sam odlučio i osobno, znanjem, iskustvom i vlastitim OIB-om na listi Saveza za Hrvatsku – Hrvatske demokršćanske stranke i Jedino Hrvatske, pomoći nositelju liste u IX. i X. izbornoj jedinici, dr. Josipu Jurčeviću, dr. Ivici Tjardoviću i dr. Goranu Dodigu za kojeg sam se osobno uvjerio da je bez fige u džepu, pošteno nudio podjelu mandata i Ruži Tomašić i I. Protrki i L. Podrugu, nesebično umrtvljujući djelovanje svojih demokršćana čekanjem na pravaški odgovor i dogovor za zajednički nastup na izborima. Možda je radio u korist vlastite štete, ali je djelovao principijelno. (Kako samo smiješno u tom kontekstu zvuče, makar kako se sad brani – izmišljene, riječi L. Podruga o nekakvim „centrima moći koji upravljaju Dodigom, Bušićom, Jurčevićem.“) Osim toga, nakon svega što je HDZ pogriješio mišlju, riječju, djelom i propustom, nakon osobnog dugogodišnjeg iskustva u HDZ-u, u Hrvatskoj na nižim, u BiH na višim razinama političkog djelovanja, nakon nekoliko uzaludnih pokušaja 'popravljanja' ili kako neki još sanjaju preuzimanja HDZ-a iz ruku kumrovečkih omladinaca, te izvjesnog budućeg višegodišnjeg povlačenja pojedinaca i stranke kao takve po hrvatskim sudovima, izabrao sam hrvatske demokršćane ne kao politički surogat HDZ-u, nego kao prirodno demokratsko okruženje u kojem ima potencijala za ustrajno, strpljivo građenje nove, hrvatskom društvu svakako potrebne, dosljedne demokršćanske političke opcije. To je moj odgovor na pitanje iz naslova, utemeljen možda više na čistim vibracijama srca nego na krivudavim vijugama ovo malo mozga, a vrijeme će dati odgovor na sve moje (i ne samo moje) dvojbe. Ivo Andrić je pisao: „Svako pedeset godina na ovim terenima pametan ušuti, budala progovori, a fukara se obogati“. Budući sam blizu pedesetih, nisam se obogatio, a šutjeti ne mogu, svjesno predajem ovaj tekst testu vremena koje je pred nama.
1 komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE