MIT O 'DESNOJ' NESLOZI I 'LIJEVOJ' SLOZI

Ignoriranje D'Hondta (2. dio)

Mit o "desnoj" neslozi i "lijevoj" slozi

Prije negoli vidimo sinergijski učinak stranaka Kukuriku koalicije na starim rezultatima iz 2007. godine razriješimo još jedan uvriježeni mit o rasipanju glasova. Uporno kruži priča kako se glasovi prvenstveno "bacaju" razmrvljenošću "desne" političke scene. Na prvu loptu uvriježeno je reći da je "lijeva" scena organiziranija, zbijenija, a "desna" razbijenija. Je li tome tako kad se usporede stvarne brojke? Ne, brojke to ne potvrđuju. Iako se na "desnici" obično kuka o namjernoj raspršenosti, trebamo znati da su neparlamentarne stranke "desnice" (Jedino Hrvatska, HČSP, demokršćanske stranke, HP-HPP, Domovinska građanska stranka i Hrvatski zbor) na posljednjim izborima zajedno osvojile 36539 glasova, dok su male tipične neparlamentarne stranke "ljevice" (poput koalicija oko Ljevice Hrvatske – 4 stranke, Akcije socijaldemokrata Hrvatske – 3 stranke te nekih kombinacija "ljevice" sa "zelenima") osvojile 34856 glasova. Dakle, razlike gotovo da i nema (na nacionalnoj razini to su statistički zanemariva 1683 glasa). Ironije radi, spomenimo da potpno jednako glasova rasipaju i oni koju su se pri zaokruživanju jednostavno – zabunili (nevažećih listića bilo je 35878)!

Kada se pak uzmu u obzir sve liste (i parlamentarnih i izvanparlamentarnih stranaka), pa ih se sve podijeli na "ljevicu" (predvođenu Kukuriku koalicijom), "desnicu" (predvođenu HDZ-om) i "centar" (predvođen HSS-om i HSLS-om) dobivamo iznenađujuće rezultate zadnjih izbora: 1119344 ("ljevica"), 998394 ("desnica") te 271653 ("centar"). I opet vidimo da je "ljevica" osvojila znatno više glasova, ali ne i više mandata. Naime, na njihovih 67 dolazi 65 mandata "desnice" (HDZ 61, HDSSB 3 i HSP 1), te 8 mandata stranaka "centra" (HSS 6 i HSLS 2). Vidimo da je "ljevici" za samo ta dva mandata "viška" trebalo 120950 glasova više od "desnice". Ako uzmemo da se za svaki mandat trebalo prikupiti oko 12500 glasova tada dolazimo do podatka da je "ljevica" raspršila oko 280000, "desnica" oko 185000, a "centar" oko 170000 glasova. Pri tome valja znati da su manje glasova "prosule" sve minorne političke liste zajedno, negoli je to učinila samo jedna od malih parlamentarnih stranaka ili koalicija!

A "desnim" malim strankama za usporedbu (možda i za "kiselu" utjehu) donosimo podatak da je u odnosu na svaku od njih više "prosula" netom pred izbore 2007. godine osnovana Stranka umirovljenika (više od 21000 glasova) ili Hrvatska stranka mladih koja je "bacila" više od 15000 glasova. Više od 16000 glasova "prosule" su dvije male ljevičarske koalicije, što je znatno iznad svih demokršćanskih stranaka zajedno (četiri demokršćanske stranke u više nepovezanih lista osvojile su samo 6466 glasova u svih deset izbornih jedinica, što sa sigurnošću nije dostatno ni za pola mandata). Tu pada u vodu mit o uobičajeno većem "desnom" rasipanju glasova, pri čemu smo ove pojmove uzeli vrlo uvjetno (jer neke stranke nemaju veze s onim što jesu u odnosu na ono za što se predstavljaju).

Zašto nam je sve ovo važno? Zato što iz tih glasova s prošlih izbora možemo procjenjivati i ukupni glasački potencijal starih i novih lista koje računaju na glasačko preslagivanje. Ne možemo računati na to da HDZ izgubi 10% svojih birača, a da nove liste kojima gravitiraju ti birači zajedno osvoje 30% glasova, jer nemaju gdje naći te dodatne birače (čak ni među apstinentima, jer ni oni ne pripadaju samo jednom dijelu biračkog spektra, a naročito mu "udesno" ne naginju najveći apstinenti – birači mlađi od 30 godina).

Potez koji će HDZ potući do nogu možda se i zove Remetinec, ali se svakako preziva D'Hondt

Vratimo se strankama Kukuriku koalicije. Dakle, sama činjenica da će te četiri stranke sada formirati jednu jedinstvenu listu, uz potpuno realnu pretpostavku da će dobiti barem iste glasove kao i 2007. (bez ijednog dodatnog glasa), tu listu pretvara u natpolovičnog pobjednika, čak i da HDZ uopće ne izgubi niti jedan jedini svoj glas iz 2007. godine. Pogledajmo TABLICU 2 u kojoj nije izmjenjen niti jedan jedini glas, nego su samo četiri liste sadašnjih članica Kukuriku koalicije pretvorene u jednu jedinstvenu listu, pa je izračun glasova izvršen prema tako dobivenim odnosima.

Eto kako bi to izgledalo (bez ijednog dodatnog glasa "na kontu" Kukuriku koalicije, niti ijednog gubitka na strani HDZ-a) da su 2007. stranke današnje Kukuriku koalicije bile jedna jedinstvena lista. Umjesto tadašnjih (naknadno zajedničkih) 67 mandata članice današnje Kukuriku koalicije osvojile bi 76 mandata (samo jedan manje od mandata potrebnih za ukupnu pobjedu). HDZ bi izgubio 7 mandata, pa bi ih u Hrvatskoj imao 54, dok bi koalicija HSS-HSLS izgubila 2 mandata i završila na 6 zastupnika.

Razlika u odnosu na HDZ bi se, dakle, uvećala za 16 mandata (gledano samo na mandate u Hrvatskoj s 67:61 na 76:54, odnosno od 6 na 22 zastupnika više!). Tu razliku dala bi jednostavna činjenica da bi glasovi stranaka današnje Kukuriku koalicije bili zbrojeni na jednom "kupu" te bi samim time D'Hondtovim izračunom bili oplemenjeni za deset novih mandata i to upravo od konkurentske strane (HDZ-a i HSS-HSLS-a), bez ijednog oduzimanja mandata HDSSB-u ili HSP-u.

U ovome što smo iznijeli stoji startno polazište za nove izbore. Tko može reći da članice Kukuriku koalicije sada stoje lošije negoli su stajale 2007? Za očekivati je da će bez ikakva dodatna napora ponoviti približno isti rezultat. Politička realnost je da te stranke samo stoje bolje, a ne lošije u odnosu na 2007. godinu, jer u to ulazi i stanje na drugoj strani. Tko međutim, s te druge strane, može smisleno govoriti o pobjedi HDZ-a kada on za tu pobjedu ne treba samo ponoviti rezultat iz 2007. godine (koji mu je blago rečeno nedostižan), nego ga još povećati za novih 250000 (k tome dobro raspoređenih!) glasova, kako bi kao lista bio pojedinačno jači od jedinstvene liste Kukuriku koalicije. Tko anketno raste, a tko pada u odnosu na 2007. godinu i u odnosu jednih na druge, mislim da svi znamo, kao što znamo da bi za tih 250000 glasova HDZ trebao pomoć nekoga drugoga (a ne samog sebe). Samo, pomoć toga drugoga (HSS, HSLS, HSP, itd...) mora dobiti na jedinstvenoj listi, a ne na raspršenoj, kakvu je Kukuriku koalicije imala 2007. godine. Je li takav veliki koalicijski kontrapunkt nasuprot Kukuriku koalicije na vidiku? Nije. Dapače, na vidiku su samo širom otvorene oči brojnih malih lista fiksiranih na napuklu HDZ-ovu biračku zdjelu iz koje nastoje izvući što više "zalogaja" za sebe.

To nas pak upućuje na novu tablicu u kojoj trebamo predvidjeti sadašnji realni pad HDZ-ova biračkog kapaciteta u odnosu na 2007. godinu te ga rasporediti na neke nove "igrače". Ponavljamo, to se mora učiniti samo tako da se te "igrače" promatra kroz njihovu prisutnost u izbornim jedinicama, a ne tek njihovu popularnost na nacionalnim općim anketama.

Evo jedne vrlo realne simulacije sadašnjeg stanja, uz osluškivanje orjentira koje pružaju ankete i uvažavanja rezultata prošlih izbora kao temelja za podizanje i spuštanje odnosa snaga, uz poštivanje izbornih jedinica i pojava novih "igrača" sukladno tim podjelama, a ne sukladno nekom općem nacionalnom nerelevantnom postotku.

Uvažili smo činjenicu da je SDP u općim anketama nešto iznad 30% te da će ostale članice ostati otprilike na istim pozicijama. Dakle, ako zbrajamo nekadašnjih SDP-ovih 32,5% (tako približno stoji i danas), HNS-ovih 7%, HSU-ovih 4,5% i IDS-ovih 1,5% (postotak koji dobivamo kad se lokalnih 16% podijeli na deset izbornih jedinica) dobivamo tih 45,5 posto iz 2007. godine. Kukuriku koaliciji smo, dakle, dodali neznatnih, tankih 1% više glasova, a HDZ-u "skinuli" oko 7%, te smo ih time s oko 11% razlike iz 2007. godine udaljili za još 7%, što daje 18% razlike. Uzeli smo taj omjer jer ni najoptimističnije ankete HDZ-u ne daju više od tih 28% (odavno HDZ nije anketno prešao 30%). Kukuriku koaliciji nismo željeli ništa značajnije dodavati da vidimo koliko se ona može okoristiti samim sadašnjim realnim padom HDZ-a i D'Hondovim sustavom koji najviše nagrađuje najjaču listu. Vidimo da bi se ta razlika s 22 mandata (simuliranih na rezultatima iz 2007. godine) popela na zapanjujućih 35 mandata "viška". Takav odnos Kukuriku koalicije prema HDZ-u ne može poremetiti nijedna dosad najavljena stranačka, koalicijska ili neovisna lista. Štoviše, može se samo događati da sve te liste još sruše postotak HDZ-a , čak i osvoje neke njegove mandate, ali pri tome uopće ne dovedu u pitanje mandatni kapacitet Kukuriku koalicije.

Prema takvim realnim projekcijama Kukuriku koalicija uopće ne treba "loviti" nove glasove, nego samo promatrati agoniju, sada zaista razmrvljene "desnice", ali i samog "centra". Kad se HDZ s ondašnjih 35% spusti ispod 30% (što je on anketno već ostvario), ali i kad se HDZ-ov D'Hondtov "utržak" sada prebaci Kukuriku koaliciji (jer će ona biti najjača pojedinačna lista), pa i kad se pojavi po izbornim jedinicama više ravnopravnih "desnih" lista koje će stati negdje oko izbornog praga, možemo očekivati da Kukuriku koalicija s tih starih 45% glasova (a pogotovo s pokojim postotkom više, negoli prije četiri godine!) osvojio glatku natpolovičnu, pa čak i dvotrećinsku većinu u Hrvatskom saboru, uz malu pomoć nekih manjinskih zastupnika.

Ako uzmemo u obzir da je HDZ tada znatno bolje stajao od svojeg sadašnjeg rejtinga, onda možemo zaključiti da će u novim okolnostima Kukuriku koalicija dosegnuti broj od preko 80, a možda i 90 mandata. U tome će joj pomoći ne samo male "desne" liste koje će "razvući" otpale HDZ-ove glasove, nego i liste iz političkog "centra", pa i liste umjerene i nove "ljevice" (laburisti, Jurčić, Bandić...), baš kao što je Bandić već u prvom krugu predsjedničkih izbora glumio "desnicu" iako je upravo "desnica" vrvila predsjedničkim kandidatima (i pri tome uopće nije ozbiljno okrznuo Josipovićevo, nego sasvim suprotno biračko tijelo).