IGNORIRANJE D'HONDTA

Jesu li Kukuriku koalicija i HDZ jedini mogući relevantni politički suparnici na saborskim izborima 2011. godine, a svi su drugi tek "lovci" na poneko slobodno zastupničko mjesto? Razne male opcije, uvjerene u vlastitu nezaobilaznu i predodređenu ulogu u upravljanju hrvatskom državom, nisu uvidjele nužnost snažnog i velikog okupljanja u jednu jedinstvenu treću listu. Da je došlo do stvaranja bilo kakvog značajnijeg "trećeg bloka" svi koji su tu negdje oko 5% jednostavno bi pali ispod izbornog praga i nestali. Naravno, zbog snažnog okupljanja oko SDP-a, taj "treći put" mogao je nastati samo na drugom dijelu biračkog spektra, no to se nije dogodilo. Jedinstveni i snažni "treći put" se nije pojavio, ali se zato pojavilo niz "trećih puteljaka", među kojima i podosta "trećih stranputica".

Zabluda općih anketa i analitičko javno ignoriranje presudne uloge D'Hondtove izborne metode

Službena kampanja još nije počela, pa ne znamo tko će se sve i gdje natjecati, stoga možemo procjenjivati samo one "karte" koje su sada "na stolu". Ujedno moramo naglasiti da opće ankete rađene na cijelom državnom prostoru jednostavno nemaju smisla, ako ih se ne prikaže isključivo u okviru izbornih jedinica. Naime, svaka se izborna jedinica ponaša kao zatvorena zasebna cjelina bez ikakva utjecaja glasova iz druge izborne jedinice. Pri tome još i izračun glasova prema D'Hondtovoj metodi ima svoje zakonitosti koje trebamo znati kad uspoređujemo snage stranaka unutar iste izborne jedinice.

Lista koja u jednoj izbornoj jedinici dobije 11% glasova u pravilu je dvostruko jača od liste koja dobije "mršava" 10% (dva mandata naspram jednog), dok je ta "mršava" lista s 10% glasova jednaka po broju mandata s listom koja dobije 5,5% glasova (obje u pravilu dobivaju po jedno zastupničko mjesto). Tako razlike na razini izborne jedinice imaju težinu samo ako jedna lista u odnosu na drugu prelazi prag, kao i dvostruki, trostruki, četverostruki (itd...) prag, dok razlike na općem uzorku na nacionalnoj razini mogu dati potpuno lažne sugestije. Na primjer, lista za koju nam nacionalna anketa kaže da dobiva 7,05% može u broju mandata biti slabija od liste koja u nacionalnoj anketi dobiva 6,77%. glasova Upravo se to dogodilo na zadnjim izborima kada je HNS dobio 7, a lista HSS-HSLS 8 mandata, iako je bila na nacionalnoj razini slabija za tih 0,28%. Ili da budemo precizniji, HNS je dobio 168440 glasova, a koalicija HSS-HSLS 161814 glasova, dakle 6626 manje, ali su bili bolje raspoređeni po izbornim jedinicama. Taj efekt D'Hondtove metode može biti i daleko čudniji, pa lista koja na nacionalnoj razini dobiva prosječnih i do 7%, ako je izrazito regionalna (pa u nekim izbornim jedinicama dobiva i po 15%, a u većini drugih ispod 5% glasova), može dobiti i dvostruko manje mandata od liste koja ima ravnomjerno raspoređenih 6% glasova.

Vidimo kako neznatne razlike na općem postotku mogu dati goleme razlike u mandatima, pa se ankete koje ne poštuju izborne jedinice mogu uzeti samo kao načelni orjentir, a ne objektivni kriterij za procjenu budućih odnosa u saboru.

Dakle, da bi bile korisne i točne ankete trebaju pokazivati kako koja lista stoji u jednoj po jednoj izbornoj jedinici, a ne koliki joj je opći rejting na državnoj razini. Kao što se pred posljednje izbore najavljivala pobjeda "lijevih" stranaka (prvenstveno SDP-a i HNS-a), pa se nakon izbora napalo "pogrešne ankete" (iako su one bile točne, ali je njihovo apliciranje na izborne jedinice bilo pogrešno, što će pokazati ova analiza), tako se i neke sadašnje stranke trebaju čuvati lažne anketne percepcije. Na primjer, dobar se opći rezultat najavljuje laburistima, ali mi uopće ne znamo hoće li oni jednako stajati u većini izbornih jedinica ili će ući u Sabor samo u jednoj ili dvije izborne jedinice (koje im znatno podižu opći postotak) dok će drugdje ostati na odličnih, no za ulazak u Sabor beskorisnih 4,5% (kao HSU na prošlim izborima).

Zašto će HDZ glatko izgubiti sljedeće izbore, a da Kukuriku koalicija ne dobije ni jedan dodatni glas više u odnosu na glasove koje su dobile njezine članice na prošlim saborskim izborima?

Želimo pogled prema sljedećim saborskim izborima usmjeriti kroz analizu prošlih, uz tendencije i kretanja koja se anketno samo naziru u smjeru budućih izbora, jasno poštujući zakonitost D'Hondtova sustava brojanja glasova. HDZ je posljednje saborske izbore dobio zahvaljujući boljem rasporedu glasova u odnosu na nejedinstveno izlaženje na izbore stranaka današnje Kukuriku koalicije, a sada će Kukuriku koalicija višestruko jače "potući" HDZ samo zbog jedinstvenosti liste, bez potrebe da HDZ izgubi ijedan svoj glas niti da Kukuriku koalicija dobije ijedan novi glas u odnosu na prošle saborske izbore. Paradoksalno, ali činjenično. To omogućava D'Hondtov sustav.

Na rezultatima prošlih izbora vidjet čemo što se zapravo dogodilo na prošlim izborima i zbog čega će se dogoditi bitna promjena na sljedećim izborima (čak i da svi samo dobiju svoje glasove iz 2007.). Ta bitna promjena, dakle, manje ovisi o HDZ-ovim skandalima i padu njegove popularnosti koliko ovisi o novoj verziji dviju najjačih lista. Naime, D'Hontova metoda "kažnjava" sve liste koje ne prijeđu prag od 5%, a sukladno omjeru dobivenih glasova između 14-og i 15-og mjesta zna kazniti i listu koja je čak i iznad 5%, ali ne ulazi u 14 najboljih rezultata koji sudjeluju u podjeli mandata. Uostalom, vidjet ćemo u TABLICI 1 takve primjere s prošlih saborskih izbora. Naime, kad bi se u idealnim odnosima dogodilo da isti broj glasova dobije 14 lista, tada bi postotak s kojim se dobiva zastupničko mjesto iznosio 7,14% (100:14), a ne 5%. S druge strane kada bi se pojavilo 20 jednakih lista od kojih bi sve osim jedne osvojile 4,999...%, a samo jedna osvojila 5,01%, tada bi ta jedna jedina dobila svih 14 zastupničkim mjesta, iz jednostavnog razloga što je jedina prešla izborni prag od 5,00%.

S druge strane D'Hondtova metoda "kažnjava" i listu koja u nekoj izbornoj jedinici dobije previše glasova za prvi, a premalo za drugi mandat, zatim previše za drugi, a premalo za treći mandat, itd... Da to nije samo apstraktno teoretiziranje upravo su pokazali posljednji saborski izbori u kojima sadašnje članice Kukuriku koalicije nije potukao HDZ, nego D'Hondtova "mušičava" metoda. Ankete su najvljivale pobjedu "ljevice", a kad se ona nije dogodila, govorilo se o tome da ankete u pravilu ne idu na ruku HDZ-a, ali da on uvijek nakon toga ipak pobijedi. No, ankete i nisu toliko pogriješile koliko su bile amaterski tumačene. Naime, ankete se uopće ne mogu obrađivati i tumačiti na nacionalnoj, nego samo na razinama izbornih jedinica, uz obvezno uvažanje broja i odnosa samostalnih lista, a ne zajedničkog rejtinga nekih srodnih stranaka koje na izbore ne izlaze kao jedna jedinstvena lista.

HDZ-ova D'Hondtova i Kukuriku pirova pobjeda na saborskim izborima 2007. godine

Pogledajmo sada kako je slaganje mandata izgledalo na posljednjim izborima. U ovoj i drugim tablicama stranke ćemo navoditi prema (nadamo se) općepoznatim kraticama. I druge oznake u tablici su logične (npr. "IJ" označava izborne jedinice, "G" broj glasova, "M" broj mandata, znak "%" označava postotak u odnosu na ukupni broj važećih glasova, "uk" ukupan broj glasova, itd.).

Na posljednjim izborima pravo glasa je u Hrvatskoj (bez jedanaeste izborne jedinice) imalo 3824731 birača, što je iskoristilo njih 2389391, odnosno (izvrsnih) 62,47%. Broj saborskih mandata bio je 153, od čega je 140 mjesta dolazilo iz deset izbornih jedinica u Hrvatskoj, 5 mjesta iz jedanaeste izborne jedinice (hrvatski državljani s prebivalištem izvan Republike Hrvatske), a dodatnih 8 mjesta popunjavali su zastupnici nacionalnih manjina u okviru tzv. dvanaeste izborne jedinice. Tako je potrebnu natpolovičnu većinu činilo minimalno 77 mandata. U cijeloj daljnjoj analizi koncentrirat ćemo se samo na onih 140 mandata.

HDZ je dobio 834297 glasova, a SDP 776690 glasova. Kad su u pitanju mandati, HDZ je iz tih glasova "izvukao" 61, a SDP 56 mandata. HNS je sa 168440 glasova dobio samo 7 mandata. Budući da je prosječno za osvajanje jednog mandata trebalo oko 12500 glasova, a HNS je u svaki svoj mandat "utrošio" 24063 glasa, to znači da je po svakom osvojenom mandatu ujedno jedan gubio! Naime, HNS je u čak 6 izbornih jedinica bio "za dlaku" ispod praga (u osmoj je dobio čak 5,2% glasova, ali ni to nije bilo dovoljno), a i tamo gdje je prešao prag imao je određeni beskorisni višak glasova (1,8% u prvoj i 3,5% u trećoj izbornoj jedinici). HNS je "bacio" u D'Hondtov "koš" čak 70000 glasova od ukupno osvojena 168440 glasova! HSU je prošao još gore. U gotovo svim izbornim jedinicama bili su na 4-5%, ali su samo u jednoj uspjeli prijeći prag! Ukupno su dobili 101091 glas, a osvojili su samo jedan jedini mandat! "Prosuli" su tako više od 88000 glasova. Čak je i SDP, kad se njegovih 56 mandata pomnoži s prosječnih 12500 glasova, "rasuo" više od 76000 glasova (iako ih je, s druge strane, djelomično "pokupio" od drugih slabijih lista). Jedino je IDS imao gotovo idealan omjer te s 38267 glasova uzeo tri mandata, bez ikakva značajnija rasipanja viška glasova (za razliku od HDSSB-a koji je u četvrtoj izbornoj jedinici imao čak 10000 glasova "viška" od drugog mandata). Kao HSU na jednoj, tako je HSP na drugoj strani najteže prošao. Osvojio je samo jedan mandat iako je dobio 83006 glasova. U dobrom rasporedu to bi donijelo čak 7 mandata, a donijelo je samo taj jedan, uz više od 70000 "prosutnih" glasova.

Stranke današnje Kukuriku koalicije osvojile su na posljednjim saborskim izborima 1084488, dok je HDZ osvojio 834297 glasova. No tu golemu razliku glasova (250191) nisu pretvorile u značajniju prednost u realiziranim mandatima. Naime, sve zajedno članice današnje Kukuriku koalicije dobile su 67 mandata (SDP 56, HNS 7, IDS 3 i HSU 1), dok je HDZ dobio 61 mandat u Hrvatskoj (te dodatnih 5 izvan Hrvatske). Sada vidimo kako D'Hondtova metoda može eliminirati goleme količine loše raspoređenih glasova. Činjenica je da taj ukupan broj glasova nije bio rezultat jedne zajedničke liste u svim izbornim jedinicama, nego četiriju zasebnih lista koje ne samo da se nisu međusobno nadopunjavale, nego su si u nekim slučajevima na samo jednoj jedinoj izbornoj jedinici međusobno izbijale u "koš" i po 20000 glasova (dostatno za gotovo dva mandata). Što bi se dogodilo da su ti glasovi bili rezultat jedinstvene liste vidjet ćemo ubrzo, i to na svakoj izbornoj jedinici posebno.

Vidjeli smo sada da glasove ne prosipaju samo stranke koje ne prijeđu izborni prag, nego i one koje imaju viška glasova u odnosu na osvojeni broj mandata, ali ipak nedovoljno za onaj mandat više. Također smo vidjeli kolike goleme količine glasova "prosipaju" male parlamentarne stranke koje se bore na granici "života" i "smrti" zvanoj izborni prag.

(nastavlja se)

Ivica Relković