POTEMKINOVA SELA ZA PAPU

Datum: 06.06.2011.

Papa Benedikt XVI. sinoć je iz Zagreba, s Plesa, odletio natrag u Rim praćen kišom i grmljavinom. Njegov vikend u Hrvatskoj završio je nevremenom. Najbolji komentar za šarene kulise, Potemkinova sela i lažnu idiličnu sliku Hrvatske koju su mu ovdje priredili Centralni komitet HBK i Politbiro HDZ-a. Papa je mogao povjerovati da je došao u zemlju u kojoj se radosno živi kršćanstvo, u zemlju raspjevane katoličke mladeži, u Arkadiju od oniksa, gdje nema korupcije, nemorala svake vrste, sramotnih izdaja Boga i brata čovjeka, gdje obitelji – toliko slavljene po CK HBK – žive na rubu egzistencije, pritisnute lihvarskim kamatama, kao taoci politike i banaka, i bezdušne šutnje crkvene hijerarhije pred gaženjem dostojanstva ovoga naroda. Papu je trebalo u subotu uvečer provesti po svim krugovima hrvatskoga pakla i pokazati mu naličje idile, što se sve krije iza programa s tamburicama i amaterskim priredbama, kakva mračna duplja opačina i gadosti u kojima gaca hrvatska politička i crkvena elita! Koliko pokvarenosti, licemjerja, izdaje, nesolidarnosti, krutosti, oholosti, pohlepe i praznih riječi! Dok se divio odabranoj hrvatskoj mladeži, trebalo ga je provesti po parkovima u hrvatskim gradovima, gdje se opijaju tisuće mladih, leže i valjaju se među praznim bocama, trebalo ga je uvesti u domove očajnih očeva i majki koji se, pored bogate Crkve, bore za golu egzistenciju u blatu svakojakih poniženja, trebalo ga je provesti po biskupskim palačama i pokazati mu kako živi dio klera, trebalo mu je pokazati potištene vjernike koji se osjećaju u Crkvi otuđeno, depresivne i zdvojne građane koji su izgubili vjeru u dobro gledajući toliko zla oko sebe, trebalo ga je provesti po hrvatskim zatvorima i pokazati mu sve te ugledne lopovske gubice koje su opljačkale ovu jadnu zemlju, a koje bi – da nisu završile iza rešetaka – bile u HNK među elitom i slušale njegov govor!

Stvarna Hrvatska

Trebalo mu je pokazati tu jadnu, poniženu, osiromašenu, odbačenu, depresivnu, gubitničku Hrvatsku, svakoga dana mučenu beznađem, u procjepu između iluzija koje joj besramno prodaju "elite" i onoga što stvarno, svakodnevno živi! Hrvatsku koja je stvarna a nije stvorena u glavi Srakića, Bozanića ili Župana kao sveta sličica s ovčicama, ili velika pastorala s razdraganim i sretnim vjernicima, čija je funkcija bila predstaviti ih kao uspješne pastire. Na žalost, Hrvatska koju smo vidjeli u HNK, na Trgu bana Jelačića i na Hipodromu nije stvarna, iako je stvarno bilo dobrodušno oduševljenje vjernika, njihova vjera koja ih je dovela na ta događanja. Oni su nesvjesno bili u funkciji stvaranja kulisa za Potemkinovska sela, koja su  Papi i svijetu dala lažnu sliku o dobrom hrvatskom, europskom i kršćanskom narodu, o uzornoj Crkvi i pastirima, o Hrvatskoj koju ravnodušna Europa treba i kojoj Hrvatska pripada. Sve same frazetine i povijesne floskule koje su uvaljane u blato u proteklom desetljeću milijun puta! Pred Papom nije trebala prodefilirati neka frizirana, sterilizirana Hrvatska, nego stvarna, istinita, u svojoj boli, na svom križu, u svom nutarnjem raspeću, vapijuća za utjehom, snagom, ljubavlju i pokajanjem! Hrvatska koja traži zacjeljenje, pročišćenje, povratak svoga ponosa i samosvijesti, koja poznaje sebe i cijeni sebe!

Oholi pseudoelitizam

Svima su sada puna usta Europe. Ali neka netko kaže: što je ta Europa kojoj pripadamo? I tko smi mi? Kamo idemo? Gdje su katolički intelektualci i laici koji promišljaju Europu i Hrvatsku, i koji bi možda Papi mogli nešto reći? Gdje je um, duh, misao kojom smo se predstavili, izvan HBK-ovskog pseudoelitizma koji je smislio susret u HNK s odabranima? Ta ideja ne samo da je neinteligentna, nego pokazuje i karakter onih koji su to aranžirali. Da je bilo mudrosti, ne bi potencirali takav događaj i popis koji je samo unio dodatne podjele u društvo i stvorio zlu krv, pa se danima raspravlja tko je bio a tko nije, tko je zaslužio, a tko ne! Oholi pseudoelitizam koji izvire iz nekih biskupskih glava koje cijene samo moć, položaj, vlast, novac, društveni uspjeh i ništa više! Jesu li među tim izabranima bili tzv. mali ljudi, jesu li bili radnici, branitelji, udovice, nadarena djeca, uspješni studenti, katolički laici, intelektualci? Jesu li bili heroji Domovinskoga rata, poput dr. Vesne Bosanac? Je li pozvana obitelj Tuđman? Je li pozvana Dunja Gotovina? Tko je pozvan iz katoličkog HRAST-a? Zar nije mogao biti pozvan i velečasni Zlatko Sudac? Stvorila se afera oko Mesića, zašto on nije pozvan. Po bivšoj funkciji je trebao biti, iako to ni po čemu drugom ne zaslužuje. Ali neki biskupi, koji su mu se ulizivali dok je bio na vlasti, ili šutjeli dok je napadao Crkvu i vjernike, sada mu se licemjerno osvećuju!

Crkva vlasti

Zamislite ovaj paradoks. Godinama se govori o Ivanu Merzu kao uzoru, kao svetom laiku, a laike se u našoj Crkvi sustavno ignorira i podcjenjuje! Zar nismo Papi mogli, na nekom posebnom susretu, predstaviti katolički laikat i udruge? Ili je riječ samo o hijerahijskoj Crkvi, ceremonijalnoj i protokolarnoj, Crkvi vlasti a ne služenja? Ne trebamo Crkvu koja se želi prikazati boljom nego što jest, nego Crkvu žive vjere i ljubavi, gdje se lomi euharistijski kruh u istinskom bratstvu i sestrinstvu, gdje je biskup među narodom kao vođa i pastir koji se prvi izlaže, prvi svjedoči i prvi gine! Od svega su napravili kult, pa tako i od obitelji! Obitelj nije kult koji treba slaviti i o njemu držati prodike! Obitelj je stvar življenja ljubavi, vjere i žrtve, kojoj bi Crkva trebala biti majka a ne maćeha! Za obitelj se treba boriti! Laici trebaju pomoć Crkve i Crkva treba njih! Ovo je borba protiv Vrhovništva tame, kako bi rekao Pavao, a ne udobno ćaskanje pod sjenicom o europskim perspektivama! Neće se mladi okrenuti obiteljskim vrjednotama nakon Papina posjeta ako ovdje ne postoji živa, svjedočka i proročka Crkva! A ona se guši, gazi i ne da joj se živjeti i disati, uime one mediokritetske, nesposobne, mutave i jalne! Zato grmljavina koja je ispratila Papu, govori što nas sve čeka i na što moramo biti spremni kad se raziđe scenska magla, i kad se samozadovoljni pastiri vrate svom popodnevnom drijemežu nakon dobroga objeda.
   

Autoru možete pisati na zoran.vukman@yahoo.com