"UHIĆEN SANADER"


Prosječan hrvatski građanin nije prezahtijevan. Srodio se već s krizom, prekrižio novi auto, skijanje i još štošta, ali još uvijek mašta. Sanja ponešto turoban san. Ustat će ujutro, subota, miris kave, dvije-tri dotad neuočene borice na licu životne suputnice; i onda kao grom iz vedra neba: na naslovnici novina velikim crnim slovima – UHIĆEN SANADER!

Taj trenutak, vrijedi živjeti za taj trenutak! Ne zna kako, ali zna da će taj trenutak izaći na kraj sa svim nevoljama koje ga tište u posljednje vrijeme, ublažiti minus na tekućem i bore na licu životne suputnice, napuniti frižider, obuzdati ono dvoje jogunastih tinejdžera s kojima on sam sve teže izlazi na kraj. Ali trenutak po definiciji kratko traje, taman što smo ga postali svjesni, potisne ga drugi trenutak, njega treći i tako unedogled. Stoga, već smo ostavili ''prosječnog građanina'', poluotvorenih usta i pogleda uprtog nekamo  u daljinu ispred koje se ispriječio zid s ''Uplakanom djevojčicom'' u jeftinom okviru, a ostavili bismo i tog nesretnog Sandovara, Petrina oca, bespomoćnog i lažljivog ''čarobnjaka iz Dugobaba'', neka nekog drugog ''voza'', nismo mi iz Oza, velim, ostavili bismo  ga da on nije ostavio nas! Koje li drskosti, kojeg li bezobrazluka! On nas! Samo tako, odoh ja, umorio sam se, ne ću se više igrati, ariverderci, lavežu pseći … A bili smo junačka prethodnica, avangarda, lokomotiva regije, kako sad tek lavež!? Prosjački davež pred vratima bogate Europe.
Čak i malograđanski intelektualac iz Pavićeva ''stroja za proizvodnju magle'' Jurica Pavičić u Jutarnjem listu objavljuje dirljivu ispovijest o tome kako ga je Sanader zaveo. I to ne samo njega, nego i hrpu njegovih kolega, lijeve, desne, Crkvu, sve. Sročena u formi priznanja i molitve za odrješenje od grijeha, Pavičićeva ispovijed govori o stanju duha u suvremenoj Hrvatskoj možda i više nego što je to autoru bila namjera. Naime, Pavičić tvrdi da je bio sklon Sanaderu zato što je ovaj uklonio spomen-ploču Francetiću, što je Srbima čestitao Božić i posebno zato što je upokojio ''desnicu'' :
"Nas novinare, zaveo je sa Hristos se rodi i spomenikom u Slunju, zagucali smo ga jer smo bili sretni što netko na čelu desnice kontrolira uličarsku stihiju, thompsone, čondiće i podruge."
E sad, kada bi sve to uistinu i bilo tako, nezdravo je za jedno demokratsko društvo kada komentator vodećeg dnevnika u zemlji smatra  da je poželjno neistomišljenicima propisivati kako smiju misliti. A upravo se o tome radi kada se Pavičić sa žalom prisjeća vremena dok su oni iz EPH-a posredstvom taštog teatrologa profilirali HDZ kao ''stranku umjerene desnice u granicama epehaovskog ukusa'', sklonog jugotužju i salonskom ljevičarenju.
Pavičićev antipod Tihomir Dujmović pak u Večernjem listu po Sanaderu i njegovoj "lopovskoj družini" osipa drvlje i kamenje. Predmnijevam da su dva razloga za to: prvi, previše je Sanaderu hvalospjeva sročio dok je ovaj bio na vrhu pa se sad iskupljuje; drugi, u kontrapunktu s ocrnjenim Sanaderom jače sja nova zvijezda na Tihomirovom nebu – Jadranka Kosor.
Draga je i meni gospođa Kosor, ali ni blizu koliko logika. A logika mi govori da onaj tko jučer nije vidio da Sanader ima trokatnicu u Zagrebu, skupu kolekciju satova i da ne nabrajam dalje što sve Dujmović nabraja, taj ni danas ne vidi dobro. Podržavam borbu protiv korupcije, ali me malo žulja što policija uvijek pokuca na dozlaboga predvidljiva vrata. Bilo kako bilo, znakovito je da se ''antipodi'' Pavičić i Dujmović u jednomu potpuno slažu. U onome što prešućuju! Obojica, okomljujući se na navodne lopovske navade ''Sanaderova klana'',  ispuštaju ono bitno: prije financijskih malverzacija dogodilo se moralno pustošenje državne politike, perfidna suspenzija demokratskih pravila igre! Ili, riskirajući da ispadnem patetičan, prije silnih milijuna ovom narodu ukradena je duša, a državi sloboda.
Sve što se događalo nakon toga logično proizlazi iz tog prvotnog ''grijeha''. Mesićevo svjedočenje u Haagu, otvaranje Tuđmanovog arhiva, hodočašće domaćih političkih prvaka u britansku i američku ambasadu po vlastito mišljenje, Sanaderova krađa stranačkih izbora, pristanak da domaće sudstvo bude produžetak haškog – to je taj prvotni grijeh, i taman da se sve korupcijske afere istjeraju na čistac, propast ćemo ako se ne sučimo s njim.
Dok Željko Jovanović grmi kako je ''HDZ kriminalna organizacija'', u toj stranci trebali bi znati da će se njegove riječi obistiniti ako se oni nisu spremni suočiti s genezom potonuća Tuđmanova HDZ-a u Sanaderov HDZ. A svaki njihov novi pokušaj da se svide  Pavičiću i njegovoj epehaovskoj kliki, bit će samo još jedan korak prema ponoru.
No, ja sam se ovdje malo zanio pa radim Dujmovićev posao, to jest trsim se oko ozdravljenja HDZ-a, a tema je Sanaderovo uhićenje."Prosječni hrvatski građanin" s početka teksta još napeto iščekuje taj radosni dan. Možda novine sa sanjanom naslovnicom uskoro i stignu na njegov stol, ali to ne će donijeti željenu promjenu u njegov život. Uhićen Sanader nije jamstvo slobode za nas ostale. Dapače, prije bi to mogao biti uvod u neku novu eru jednoumlja i neslobode.  
Damir Pešorda, portal HRsvijet
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE