KUD SVI TURCI - TUD I MALI ŽELJKO

KUD SVI TURCI - TUD I MALI ŽELJKO

Agencijske vijesti govore o manje-više uspješno provedenim izborima, iskazujući djelomične rezerve oduševljenja jer se nakupilo previše nevažećih listića, zbog kojih će najviše vrištati F. Radončić, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH i Ivanić, kandidat za srpskog člana iste institucije. SDP veliča lik i djelo druga Komšića i s podsmjehom komentiraju 300-ak tisuća 'građanskih' glasova s kojima je 'reciklirani Tito' odlučio mirne savjesti u još jednom mandatu predstavljati bosanske Hrvate. (Hercegovački će se valjda ionako sami za sebe pobrinuti.)

 Da nemam iskustvo višegodišnjih ispraznih razgovora s predstavnicima međunarodne zajednice, obavještajcima MI 6, CIA-e, BND-a i njima sličnih agencija, zapitao bih se: kako demokratski svijet može tako nijemo promatrati ovakvo ruglo demokracije u kojoj je moguće da jednom konstitutivnom i suverenom narodu, člana Predsjedništva bira drugi narod. Imajući pak iskustvo hladne proračunatosti, nijeme besćutnosti i drske pragmatičnosti MZ-e, nadao sam se mrvici razuma unutar bošnjačkog biračkog tijela, kad ga već nema u strukturama SDP-a, ali noćašnji 'sati kasnih spoznaja' s bosanske dalekovidnice su me probudili iz tog sna. 

Hrvat po imenu i prezimenu, 'građanin' a ne 'etno-Hrvat', štogod mu to značilo, prof. Mile Lasić, je pokušavao, u igri sam-protiv-svih, apelirati na bošnjačke kolege, tumače javnog mnijenja - kakvim se i sam htio predstaviti, da 'nije pošteno etno-Hrvatima nametati njihovog predstavnika u Predsjedništvu BiH'. S njim je suosjećao, više nego ga razumijevao, jedino novinar Slobodne Bosne, Senad Avdić. I on, više zbog zabrinutosti radi Komšićeve (ne)kompetencije za taj posao, nego zbog očitog majoriziranja, preglasavanja i ponižavanja cijelog jednog naroda.

SDP se zasigurno ne će dodatno zacrvenjeti što su drugu Željku namaknuli dvostruko više glasova nego uopće ima birača Hrvata u BiH, birača čiji bi on glas u Predsjedništvu trebao biti. Sreća u nesreći je što su Bošnjaci izabrali 'malog sina velikog babe', Bakira Izetbegovića. Njegovo djelovanje ne će Bosnu pretvoriti u Afganistan, nego u Apsurdistan. Njegove čvrste i neprekinute sveze s podzemljem će ga tek sada učiniti robom i fukarom, a ne hadžijom-gospodarom situacije. S druge strane, Komšić kao 'zlatni ljiljan', postaje nada europeiziranim Bošnjacima te bi da je prošao i Ivanić, mogli zajedno u 'Stambul po ferman'. Ovako, s Dodikom na čelu RS-a i Radmanovićom u Predsjedništvu BiH, i Čović biva ohrabren u izbornoj noći nastaviti sanjati san o hrvatskoj federalnoj jedinici.

Kad se zna tko s kim ni za živu glavu ne će koalirati (SDA s Radončićom, Čović s Lagumdžijom, Dodik s Ivanićom i Čavićom), može se zaključiti već sada da na svim stranama imamo PIROVU POBJEDU, te da su jedini izvjesni gubitnici ovih izbora sva tri naroda i svi građani BiH. Uobzirujući odnose u Predsjedništvu BiH, ipak bi kakvu takvu ravnotežu na državnoj razini mogla predstavljati koalicija Radončićeve SBB-a, Dodikova SNSD-a i Čovićeva HDZ-a, konačno s predsjednikom Vijeća ministara Hrvatom. Veće ponižavanje za Hrvate u BiH, od ponovnog izbora 'Sejde Bajramovića' u Predsjedništvo BiH, mogla bi biti koalicija primjerice Tihić-Izetvegovićeva SDA s Komšić- Lagumdžijin SDP-om, i srpskom koalicijom ZAJEDNO (Ivanić and co.) uz jednog Lijanovićeva ili bog-te-pito-čijeg zastupnika u parlamentarnoj Skupštini. 

Zato nikad ne reci - nismo mogli proći gore. (Kao što su Hrvati u RH mislili da od Mesića ne može biti veće katastrofe?!)