2010. - GODINA BOGA OCA U ZAJEDNICI MiR

2010. GODINA

 POSVEĆENA BOGU OCU U ZAJEDNICI  MOLITVA I RIJEČ                                     

Cijenjeni članovi Zajednice Molitva i Riječ,

Sve vas srdačno pozdravljam. Htio bih svakome od vas s puno blagoslova stisnuti ruku i zaželjeti otvorenost Bogu koji se rodio među nama. Neka vas Bog ispuni mudrošću, odvažnošću i povjerenjem u Njegovo vodstvo.

Da bi zadaća koju nam je Bog povjerio, a to je evangelizacija svijeta i terapija slomljenih srdaca, mogla zaživjeti u čitavom svijetu i intenzivirati se u srcu svakoga od nas, predlažem da ovu godinu, od 6. siječnja 2010. do 6. siječnja 2011.,  posvetimo Bogu Ocu. Puno je razloga, zašto me je, kao utemeljitelja Zajednice Molitva i Riječ,  privukla čežnja da se približimo Ocu Gospodina našega Isusa Krista, konačnoj svrsi i cilju svega postojanja.

1. Suvremenom svijetu i osobito Europi manjka otac. 

Mladići se ili drogiraju ili  žive neformalan brak, u strahu su vezati se za nekoga. Oni se alkoholiziraju, boje se  žene, ili postaju robovi svojih majki. Suvremeni mladići odgađaju  ženidbu ili se uopće ne žene, ostaju sami, u braku se boje imati djece, pokušavaju se dokazivati uspješnim financijskim poslom, karijerom u životu. Suvremene žene su postale agresivne, optužuju muževe, ne razumiju ih, ne znaju ih vrednovati, ljubiti, tako da je suvremeni mladić, muž i otac obitelji svestrano ugrožen. Zato se umnažaju gostionice i barovi, zato se umnažaju i ratovi, sve je manje djece, obitelji, povjerenja i nade. Suvremene države pokušavaju sve učvrstiti pravom i zakonima, a to znači da zapravo onemogućuju ljubav, povjerenje, vrednovanje čovjeka. Nema očeva, a s time nema ženi tko dati sigurnost i povjerenje. Tako se žena osjeća osamljenom, napuštenom, bezvrijednom. U takvom stanju, suvremena društva nam se pokazuju kao društva bez oca, bez autoriteta, bez vođe, bez vizije, bez projekta i razvojnosti.  Temeljna stanica ljudskog opstanka života time je ugrožena i na raspadu.

Godina Boga Oca bi nam trebala pomoći kako otkriti najefikasniji lijek suvremenim obiteljima, brakovima, društvima i pojedincima. Trebala bi nam pomoći kako naučiti dobro, uspješno i suvremeno evangelizirati i liječiti slomljenost srdaca suvremenih ljudi. Evangelizacija i hagioterapija se čini kao temeljni posao za budućnost svijeta.  Htjeli bismo ove godine izmoliti i razmišljajući otkriti na koji način pomoći suvremenim ljudima doći do očinstva svemogućeg Boga i tako izliječiti očinstvo na zemlji, a onda posredno i majčinstvo. Mislim da je povratak Bogu Ocu jedini i najsigurniji način pomoći suvremenim društvima.

            2. Godina Boga Oca trebala bi nam pokazati put do ozdravljenja suvremenog svijeta. Bog je uveo u svijet strategiju i operacionalizaciju spasavanja čovjeka, a ona se zove Kraljevstvo Božje. Isus nas uči da Kraljevstvo Božje dolazi od Oca i pripada Ocu. On nam kaže da molimo "Očenaš", a onda nastavlja "dođi kraljevstvo tvoje".

Koji je sadržaj Kraljevstva Božjega? 

Isus nam kaže: Kraljevstvo je Božje među vama. Zatim nas uči: Tamo gdje su dvojica u moje ime, ja sam među njima. Osim toga, Kraljevstvo Božje je sadržaj sakramenata, Svetog pisma, to je milost, sadržaj hijerarhijske i laičke službe u Crkvi.

 Nadalje, sadržaj Kraljevstva Božjega jest Duh Sveti. Isus, naime, kaže: Ima nekih među vama koji neće umrijeti prije nego vide kako Kraljevstvo Božje dolazi u Sili. Sila je Duh Sveti. Isus, naime, kaže u Lukinom evanđelju: Ne idite iz grada dok se ne obučete u Silu odozgor. Nakon Pedesetnice i silaska Duha Svetoga apostoli su potpuno promijenjeni i počinju mijenjati svijet.

Kraljevstvo Božje je također u slavi. Isus kaže: Sin Božji će doći u svom kraljevstvu u slavi anđela i svetaca. Tada će konačno biti zauvijek osuđeno i uklonjeno zlo, a ostvaren život u punini.

3. Kako se to Kraljevstvo događa?

Isus kaže da je Kraljevstvo Božje kao njiva zasijana pšenicom u kojoj izraste zdrava pšenica, ali i kukolj. No zdrava pšenica se sprema u žitnice, a kukolj spali. Kraljevstvo je Božje kao sjeme koje čovjek uzme i zasadi te ono  raste i izrasta u veliku snagu i silu. Ili Kraljevstvo je Božje kao mreža koja uhvati različite ribe, a onda se skupljaju dobre i zdrave, a loše bacaju. Kraljevstvo je Božje napokon kao kad gospodar podijeli talente svojim slugama, a onda otputuje, da bi se nakon određenog vremena vratio i vidio što su oni napravili sa talentima koje im je dao. Oni sluge koji su umnožili talent, dobivaju nagradu, a  koji su zakopali svoje talente bivaju kažnjeni i odbačeni.

4. Koja je vrijednost Kraljevstva Božjega?

 Ono je kao dragocjeni biser koji  trgovac pronađe, proda sve da bi ga kupio. Ono je kao blago zakopano u njivi koje  čovjek pronađe, kupi tu njivu da bi imao to blago. Ono je kao drahma koju žena izgubi, a onda sve svoje sile, snage i znanje upotrijebi kako bi je našla, a kad je nađe onda se raduje. Napokon Isus jasno kaže kolika je vrijednost toga kraljevstva: Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu i sve ostalo će vam se nadodati. Imamo li kraljevstvo Očevo, sve imamo, nemamo li ga, unatoč svega što imamo, nemamo ništa. U tom Kraljevstvu je snaga za život, snaga pobjede nad zlim, snaga pobjede nad grijehom i krivicama, nad ropstvom i grijehom, to je snaga koja pobjeđuje smrt, to je snaga za bolji svijet. U tom Kraljevstvu je snaga vječnog života i proslave čovjeka u Bogu.

5. Kako se dolazi do tog Kraljevstva ili kako se u to Kraljevstvo ulazi?

 Na početku Markovog evanđelja Isus nas o tome obavještava: Kraljevstvo Božje je blizu. Obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti. Isus nas, dakle, upozorava da je to Kraljevstvo tu, na dohvat duše, da je ono pred vratima, samo treba otvoriti vrata, uzeti ga i onda s njime surađivati.

 Prvi korak ka suradnji jest obratiti se. To znači uvidjeti da je to Kraljevstvo vrhunska vrednota i da se za njega i zbog njega isplati sve drugo napustiti. Stoga, koji se odreče svega pa i vlastitog života ima to Kraljevstvo, onaj pak koji je vezan uz zemaljsko, ograničeno, pogotovo još i grešno, sebe isključuje iz toga Kraljevstva i ostaje rob. Obraćenje je zaokret od ograničenog prema vječnom, od samo ljudskog prema božanskom, od ropstva prema slobodi, od sramote prema vrhunskom dostojanstvu, od grijeha na praštanje, od zla na dobro.

No, da bismo mogli načiniti taj obrat od zla prema dobru potrebno je vjerovati u to Kraljevstvo. Vjerovati znači spoznati da je to Kraljevstvo naš vrhunski život i ostvarenje svih naših čežnji, a zatim povjerenje u Oca čije je to Kraljevstvo i koji nam ga daje. To je predanje Ocu u svijesti da je Otac vrhunski autoritet, vrhunska nježnost i toplina, da je On naša zaštita, da se On brine za nas, da nas On voli, da smo mu djeca i da On sve čini kako bismo ostvarili vrhunski život. Želja je Očeva da  budemo potpuno sretni, jer to je onda Božja slava. Sveti Petar kaže: Svu svoju brigu povjerite njemu, jer On se brine za vas. A sveti Jakov će reći: Svaki dobar dar dolazi od Oca,  svjetlosti. Vjera je zapravo skok u naručaj Oca nebeskog, koji je dobar, koji je  ljubav, koji je samo istina i u kome je sve. On je izvor svih stvari i svega što postoji. Vjera je povjerenje u Boga Oca da će sve biti dobro. Napokon vjera je projekt, a to znači da sebe vidimo onako kako Isus govori o Kraljevstvu Božjem. Gledati sebe kao viziju svoje budućnosti, kao projekt koji treba ostvariti, kao talent koji treba umnožiti, kao sjeme koje treba zasijati da bi izraslo s vrhunskim plodovima, kao vrhunsko nadilaženje svega ograničenog i malog, kao ideal koji stoji pred nama i stalno nas zove naprijed.

 Napokon, silnici ostvaruju Kraljevstvo Božje, jer ono trpi nasilje. Silnik je čovjek koji se zna odreći svega što ga sprečava u ostvarenju Kraljevstva Božjeg. Silnici su i ljudi, koji su "obučeni u Silu odozgor", u snagu Duha Svetoga.

 Obratiti se i vjerovati – to je put da se Kraljevstvo Očevo u svakome od nas nastani, te da evangelizacija i hagioterapija krenu efikasnim putem do potpunog ostvarenja u cijelome svijetu. To je način kako da konačno Zajednica Molitva i Riječ zaživi u svakoj zemlji i u svakom od nas, kako da poziv Božji, da evangeliziramo i mijenjamo svijet, da unesemo Kraljevstvo Božje u taj svijet i liječimo slomljena srca, konačno nađe potpuno ostvarenje. To je ujedno način kako da se temeljito i dobro organiziramo, kako bi to Kraljevstvo moglo doći do punine, tako da dobijemo prostore, priznanje od Crkve i od država, kako da svaki od nas završi svoje školovanje i kako da se naš posao doista počne raditi profesionalno, odgovorno, savjesno i zbog toga plodonosno.

6. Neka nam nova godina, 2010., bude prilika za stalno razmišljanje o Kraljevstvu Božjem, za molitvu, kako bi naša vjera u to Kraljevstvo Božje porasla, za odricanje od svega što to Kraljevstvo nije, kako bi to Kraljevstvo postalo biser koji jedino treba imati da bismo sve drugo posjedovali. 

Važno je da mi počnemo raditi, jer Bog je suradnik čovjeka. On ne čini sam, nego, kad mi započnemo raditi na ostvarenju tog Kraljevstva, tada On svestrano s nama surađuje i pomaže nam. Zato sam ostavio i navode Svetoga pisma u ovom proglasu Očeve godine bez oznaka svetopisamskih mjesta, kako bi svaki od nas prolistao Novi zavjet  i unutra potražio ta mjesta te ujedno otkrio kontekst u kojem je pojedini citat izrečen. Tako ćemo bogatije shvatiti ovu poruku i molbu da ove godine ostvarimo Očevo Kraljevstvo u nama i među nama.

Radujem se zajedno s vama čudesnom daru evangelizacije i hagioterapije koje nam je Bog povjerio od Crkve i u Crkvi za svijet. Čestitam svakome od vas, što ste prihvatili Očev poziv. Svaki dan molim za vas, da bi se Kraljevstvo Božje u vama nastanilo i izraslo u veliko stablo na kojem će se gnijezditi ljudi i bolji svijet. Očekujem vaše molitve i suradnju, kako bih zajedno s vama, kao utemeljitelj Zajednice, mogao svima pomoći da se Kraljevstvo Očevo, kao evangelizacija i hagioterapija, rascvjeta i donosi plodove preobrazbe Europe, morala u njoj, povjerenja čovjeka u čovjeka i povjerenja svih u Oca. Neka vas ove godine prati Očev blagoslov, neka je Očeva ruka na svakome od vas i neka u snazi Isusove riječi i Sile Duha Svetoga svaki vaš pothvat na polju evangelizacije i hagioterapije urodi stostrukim plodom.

S poštovanjem,

dr. Tomislav Ivančić

utemeljitelj Zajednice Molitva i Riječ