RAZGOVOR S UREDNIKOM PORTALA POSKOK


Urednik Poskoka Ivan Šušnjar: Kad bi postojao neki naš Sinn Fein, to bi bila moja politička opcija

alt
Premda je hercegovački portal Poskok, već dugo, medijska činjenica, mali broj ljudi zna tko je vlasnik i urednik ovog medija. Ivan Šušnjar, mladić koji je preko Poskoka, uzburkao hrvatsku političku i medijsku scenu u Hercegovini, pa i šire, i i dalje to čini, već deset godina krio se pod raznim pseudonimima, najčešće pod pseudonimom Nikola Zirdum. O sebi, Poskoku, hrvatskim političkim strankama, opširno je progovorio za Posavski obzor. Premda je intervju podugačak Šušnjarovi zanimljivi i orginalni odgovori, lucidnost i idejna svježina, učinili su da ga pročitamo u dahu. Vjerujući kako će ovaj intervju privući i vašu pozornost , prenosimo ga bez kraćenja i uredničkih intervencija.

Ivan Šušnjar, poznatiji kao kolumnist Nikola Zirdum arhitekt je po zanimanju, rođen je 1977. u Širokom.

Piše poeziju i prozu koje objavljuje na svom FB profilu, portalu Poskok i magazinu Status. Da u njemu čuči vrag sa tipkovnice primjetili su i BH Dani koji su prenosili čak i njegove prve forumske polemike. Dobitnik je nagrade za kratku priču te ponosni vlasnik nekoliko knjiga osvojenih na matematičkim okršajima HercegBosne. Na “Titovim stazama revolucije” nikada nije osvojio ništa.

2000. godine pokrenuo je portal Poskok, glasilo Pokreta za društvenu dekontaminaciju koji mnogi od tada smatraju prvim slobodnomislećim medijem Hrvata u BiH. Iako su mu zbog oštre kritike HDZ-a nacional patetičari davali epitet komunističkog i anarhističkog Poskok iz lokalnog medija upravo zbog svoje objektivnosti iz dana u dan izrasta u jedan od najutjecajnijih opinion-maker medija HercegBosne što mu priznaju čak i sami HDZ-ovci, koji su donedavno bili gotovo isključiva meta javne kritike Poskokovaca.

U sklopu Poskoka nastala je i akcija “Dajmo da voze”, web parodija na rastrošnost HDZ-ovih ministara koja je bila prvi pravi udar na na nedodirljive HDZ-ove sinekure u vlasti ZHŽ-a i to u vrijeme dok oporba HDZ-u nije niti postojala.

Šušnjar za studentskih dana pokreće i “Hercegovačko proljeće”, prve virtualne studentske prosvjede u Hercegovini, performans koji je bio kritika studentske letargije u Mostaru a koji je zbog činjenice da su ga “popušili” i državni mediji izazvao borbenu pripravnost specijalnih odreda policije u Mostaru.

Poskok s vremenom prerasta u aktivističku jezgru mlade nezavisne scene Hrvata u BIH, pa na njemu danas vrvi toliko autorskih kolumni koliko ih nema niti jedan portal u širem okruženju.

Šušnjar se uz ostalo može pohvaliti kako je preko Poskoka iznjedrio i prve izdanke ženskog pisma u Hercegovini u kojem se nalaze i radikalni primjeri klasičnog feminizma, autorice Mlinarević-Sopte koju je primjetio i potom “oteo” hrvatski Index.

Rušenje stereotipa o Hercegovini ali i Bosni te razbijanje mitova i tabua među samim Hrvatima u BIH jedna je od glavnih crta Poskoka. Globus tako za Poskok piše da se “zbog nezavisne, volonterske i intelektualne scene, koja je na njemu zaživjela, Poskok profilirao kao društveno-politički najutjecajniji portal Hrvata u BIH. Tamo je sve ono što niste htjeli znati o Hercegovini a usudili ste se pročitati”.

Poskok uvažavaju i na HRT-u. U emisijama ozbiljne političke prirode možete čuti teze s Poskoka dok se za mišljenje i savjet oko toga koga treba pozvati u studio neke emisije na HRT-u nerijetko pita upravo njih što je konačno dovelo do toga da nas na HRT-u više ne predstavljaju ljudi poput Rojsa i Vlade Šoljića nego bistroumni ljudi poput recimo Nine Raspudića.

Sa FTV-a ih ne zovu. I nije čudo zašto. U vrijeme nereda u Širokom Brijegu kada je FTV u startu krenula s brutalnom propagandom postalo je bjelodano da je jedini hrvatski medij u BIH koji se FTV-u može efektno suprotstaviti bio upravo Poskok.

Iako vlasti priznaju stratešku važnost hrvatskih portala u BIH niti jedna stranka još uvijek nije predložila dodavanje portala u proračune. Dok s druge strane dokazano nebitni TV mastodont HTV Mostar koji novce troši kao financijska aždaja postaje problem od nacionalne važnosti.

Zirdum trenutno živi i radi na relaciji Zagreb – Hercegovina. Aktivizmom se bavi onoliko koliko mu dozvole obaveze. Za sebe kaže da je ponosni vlasnik dviju putovnica i dviju osobnih iskaznica. Njegova domovina, o kojoj je nerijetko izuzetno kritičan, sastoji se od dvije države i prostire se od Istre na Zapadu do Drine na istoku.

Njegove kolumne izuzetno su oštre ali nikad na nivou žute štampe. Čini se kako mu oponente najviše smeta njegov direktan način pisanja bez prevelikog okolišanja, dok istovremno njegovi čitatelji to najviše cijene. Isto kao i njegov portal, jedni ga vole a drugi mrze. Sredina ne postoji. Međutim, prašina koju dižu njegovi osvrti i portal Poskok i te kako dokazuje njegovu snagu i važnost za informativi prostor Hrvata u BIH pogotovo ako i dalje stoji činjenica kako Hrvati još uvijek nemaju reprezentativnog medija na razini države na kojem bi mogli artikulirati svoje vlastite stavove.

Ovo je prvi veliki intervju koji je dao jednom mediju. I dao ga je kako je rekao sa zadovoljstvom upravo jednom autentičnom posavskom portalu budući da je trenutno na snazi propaganda ponovnog razdora među Hrvatima u BIH pogotovo na relaciji Posavina – Hercegovina, propaganda razdora koju financira i podupire službeno Sarajevo i to preko satelitskiih portala i satelitskih Hrvata koji su navodno posavski i hrvatski.

Razgovarao Crovata

Posavski-obzor: Jesam li Vas dobro opisao?

Imate par faktografskih grešaka, ja naime nisam arhitekt nego dipl. inž. građevine. Arhitekti su über. Preobičan sam da bi bio über. Ne nosim lanene hlače, nemam kad čitati Story, hodati po buticima, pržiti se po solarijima i furati na Modnog Mačka tako da, sve i da želim, jednostavno nemam vremena biti arhitekt. Isprike svima koji se ne prepoznaju u ovakvoj generalizaciji ali to je moje osobno poimanje tipičnog predstavnika hrvatskog arhića danas.

Poeziju sam pisao davno. Paralelno kako su mi s lica nestajale akne, odumirala je i moja navika da pišem pjesme, pa tako vlastitu poeziju iz tog vremena smatram posljedicom hormonalnog sazrijevanja. Danas tu i tamo ipak nastane poneka ozbiljna ili satirična pjesma, ali vrlo rijetko. U svakom slučaju, ako se to i može smatrati ‘pravom’ poezijom, na tom sam polju tek početnik.

Posavski-obzor: Zašto pseudonim?

Iz praktičnih razloga. Kao prvo, pod pseudonimom se puno bolje piše. Noam Chomsky anonimnost interneta smatra najvećim oruđem demokracije. Ne baviš se mišlju kako će neki oštar i javno iznesen stav sutra utjecati na tvoj život i hoće li ti starci ostati bez posla, ili će te "lokalni demokrati" provozati u gepeku kao što su to nekima već radili.

Pored toga, čitatelj se neće baviti biografijom autora nego njegovim tekstom. Dakle, bitno je što je napisano a ne tko je nešto napisao. Tako ni cilj Poskoka nije promovirati imena i autore nego promovirati ideje i stavove. Dekontaminirati.

U vrijeme kada se stvarao Poskok gotovo su svi autori na njemu pisali pod pseudonimom. To je razumljivo, jer radilo se manje više o studentima, ljudima koji su u tadašnjem HDZ-ovom jednopartijskom sistemu bili praktički nezaštićeni. Tada su nas napadali i pitali zašto pišemo anonimno. Odgovarao sam im da bih ja to trebao pitati njih. Ako ste demokratska stranka dajte vi meni onda odgovorite zašto su mi gotovo svi autori anonimni? Čega se boje usred slobode demokracije kakva je vaša dragi HDZ-ovci? I tu je nastajao muk.

Međutim, osobama koje su se etablirale kao javne ili se bave javnim poslom ne dozvoljavam objavu anonimnih tekstova.

Za mene se, bez obzira na anonimnost kao kolumnista, vazda znalo da stojim iza Poskoka. Nikad to nisam krio. Iako sam od samih početaka stalno slušao insinuacije da iza mene stoji netko drugi, što je priča za naivne. I tada sam imao dovoljno godina u guzici, da mi nije trebala nikakva siva eminencija, niti bih to dopustio.

Posavski-obzor: Zašto baš Nikola Zirdum?

Nekad sam pisao kao Franz Ch. pa kao Ecce homo, ali sam shvatio da mi treba „realno“ ime. Zirdumi su izumrlo posuško prezime. Zirdum je bio posljednji posuški „mohikanac“ koji je na misu nedjeljom dolazio na okićenom konju, i to sve do kraja sedamdesetih, kako sam čuo. Bio je uporan u svom običaju. S njim je dakle nestao cijeli jedan svijet. Onaj stari, iskonski. Tako da sam posuške Zirdume barem virtualno oživio. Zirdumi su također rašireno prezime u Posavini - ili su barem bili, pa je i to jedan od razloga za ime. Ono povezuje.

Posavski-obzor: Što je bilo to što vas je motiviralo na stvaranje portala Poskok?!


Frustracija. Kao i svakoga koji krene nešto mijenjati ili barem pokuša. Mislim da je frustracija u krajnjoj liniji jedina prava pokretačka snaga ako govorimo o društvenom aktivizmu. Ono znaš, kad ti po tko zna koji put proliju čašu i ti kažeš dosta drugovi, sad ćemo se ćerati. To je ono što te gura dalje naprijed u toj borbi na koju si, kad jednom uđeš, pristao zauvijek.

Posavski-obzor: Portal Poskok kojeg uređujete može se voljeti ili mrziti ali nikako ignorirati. Pakuju Vam i da ste plaćenički portal ove ili one stranke.


Portal Poskok ne treba idealizirati. Ima on svojih uzleta i padova. Smatram ga korisnim medijem koji s vremena na vrijeme poprimi neobično velik značaj ovisno o događaju koji prati i energiji koju u to uloži. Što se tiče plaćeništva, Poskokova snaga je upravo u tome što nije ni na čijoj financijskoj sisi. To mu daje oštrinu i povjerenje čitatelja. No priče o plaćeništvu puštaju oni koji su na Poskoku prozvani zbog ovakve ili onakve politike.

Sad nas trenutno Lijanovićeva Koalicija za Poticaje optužuje za prodaju Čoviću jer ne držimo svijeću njima koji su prokockali sva načela zbog kojih su dobili izbore. Valjda su te partije računale kako smo mi zakleti antičovićevci i da ćemo biti kooperativni s njima ma šta oni radili, makar odobravali lažne diplome, otvarali fikus-fakultete, oslobađali optužene sarajevske vandale iz zatvora političkim odlukama bez prethodne istrage i postavljali političku kontrolu nad medije, sve dok oni eto budu deklarativno protiv Čove. Kad tamo metode kojima se služe već četiri godine, potpuno su identične Čovićevim, samo je celofan drugačiji.

Posavski-obzor: Mislite na HSP i HDZ90?

Da. Ni HSP ni HDZ90 praktički nisu ni postojali u vrijeme dok je Poskok iz dana u dan grizao po Čoviću i HDZBIH, kada to baš i nije bilo pragmatično. A vidi ih sada. Ti isti “uglednici” koji su nam nekada salutirali za hrabrost i nepotkupljivost daju si za pravo držati govore o plaćeništvu iako su im kompletne stranačke baze podataka prenatrpane biografijama najobičnijih plaćenika i stranačkih nemislećih poltrona kojima je samosvijest i iznošenje vlastitog stava još uvijek apstrakcija.

Posavski-obzor: Zašto političke elite ne žele priznati činjenicu da među Hrvatima postoji jaka nezavisna scena? Kako čitam po zadnjim internet forumima čak i Raspudiću pakuju da je Čovićev igrač?

Nije stvar u tome da one to ne žele. One to jednostavno nisu u stanju vidjeti. Oni ne mogu percipirati da među nama postoje ljudi koji djeluju kao volonteri, idealisti i bez konkretnog materijalnog interesa. Ponukani jedino idealima borbe za slobodu svog naroda i za opće dobro. Ma koliko god to otrcano i romantičarski zvučalo takvi ljudi postoje. Budući da je materijalni interes osnovna matrica djelovanja gotovo svih hrvatskih političara u BIH od 1945-e na ovamo, oni naprosto to, i uz najbolju namjeru, ne kuže. Da stvar bude poraznija, oni se tako odnose i prema svojim biračima.

Posavski-obzor: Govorite o praksi kupovine birača?

Tako je. I HDZBIH i HSP i 1990 prilikom izbora glasače ne skupljaju na političkim programima, na borbi za ideje i ideale nego ih vežu najprimitivnijim ali efikasnim sistemom kapilarne korupcije. Onoliko koliko je neka stranka zadužila ljudi putem raznih usluga, poticaja i zapošljavanja tolilko će na ovim izborima imati i glasova. Kapilarna korupcija u praksi. Lijanovićeva klijentelistička prćija od stranke tu je tek otišla korak dalje s pričom o 100 maraka. Suština je ista.

Posavski-obzor: Ako hrvatske političke stranke tako funkcioniraju kako će onda nekorumpirani dio birača uopće opstati i za koga onda oni ako ih uopće još ima uopće glasuju?

Taj dio birača kojega nisu kupili na ovaj ili onaj način i dalje je značajan. Mislim, zapravo, da takvih slobodnih glasača ima sve više, pogotovo među mladima, budući da mi se svakodnevno obraćaju slanjem tekstova, informacija, apela i sl. I Poskok je jedan od generatora te slobodne scene koja je svakim danom sve jača. Takvi, mali anonimni ljudi koji rade lavovski posao dekontaminacije svog grada ili svoje regije nikada neće dobiti posao u Eronetu ili EPHZHB jer se nisu naučili klanjati i nikada neće biti proglašeni počasnim građanima u svojim mjestima, a radi se o najvrijednijim ljudima koje je ovo malo hrvatsko društvo u BIH dalo. Većina njih su na žalost apstinenti na izborima i većini hrvatskih stranaka interes je da takvi uopće ne iziđu na izbore. I treba ih razumijeti. Jer, ako i iziđu, onda glasuju “protiv” jer još nisu dobili priliku zaokružiti “za”. Glasuju po principu manjeg zla.

Posavski-obzor: Iako tvrdite da ste neovisni očito je da trenutno otvoreno simpatizirate Lovrićevu i njen projekt HSS-a.

Nezavisnost ne znači i neutralnost. Nezavisan je moj stav. Koji nije uvjetovan parama ili ucjenama. Podržati nekoga je moje pravo i moj izbor koji mi nitko ne može zabraniti. Ja stojim iza aktivističkog portala sa stavom a ne blijedog medija u društvenom vlasništvu. Stav svih kolega s portala također je taj da u ovakvim uvjetima u kojima se nalazi učmala hrvatska politička scena Lovrićevu kao izdanak nove hrvatske generacije u BIH koja muku muči sa starim uhljebljenim kadrovima treba otvoreno podržati. Ona, kao i njen projekt HSS-a, nova su i svježa pojava na političkoj sceni BH Hrvata. Lovrićeva je promijenila smjer HSS-a. Otrgla ga je iz zagrljaja sarajevskih HNV-ovaca što nije bio lak posao. I sada joj žele skinuti glavu. Mi ju baš zato cijenimo i želimo joj pružiti podršku kada nitko drugi neće. Kada smo vidjeli što joj rade, koje etikete joj lijepe i s kojom razinom mizoginije i šovinizma udaraju kako bi ju maknuli sa scene bez puno razmišljanja smo joj dali podršku. Je li to automatski znači da mi to činimo zbog novca? Znam da se to mnogima ne sviđa ali mi to imamo pravo činiti. Poskok i u slučaju Lovrićeve dekontaminira javni prostor od podvala i javnog linča.

Posavski-obzor: Mislite li da HSS s Lovrićevom ima perspektivu?


Sutra taj novi i nacionalno svjesni HSS, ukoliko bude dovoljno mudar, može biti jedina politička alternativa i zdrav poligon za apsorpciju mladih umova i snaga hrvatske politike u BIH, pogotovo kada se dogodi konačan krah oba HDZ-a i HSP-a u idućem mandatu. Krah HSP-a i HDZ90 dogoditi će se vrlo vjerojatno već u desetom mjesecu a HDZBIH će ponesen dužom tradicijom “kapilarnih” birača izdržati još neko vrijeme no dugoročno su kao politički projekt potpuno potrošeni. Kod njih se jednostavno događa ono što se u građevini zove efekt zamora materijala. Narod vapi za nečim novim i suvislim. Ulaskom novih lica u politiku koji po svojim preferencijama i kvalitetama budu višestruko nadmašivali nepismene i nesposobne stare političke face, HDZBIH će naprosto početi polagano odumirati, budući da će rezignirarni narod tada zaokružiti nešto novo. Taj scenarij je neminovan ako HDZBIH nastavi djelovati kao tupa franšizna stranka sa sjedištem u Zagrebu, koja autentičnu politiku vodi samo kada je ugrožena koža predsjednika Čovića. Sjetite se sukoba sa Sanaderom. Tada je po prvi put HDZBIH bio svoj. Čim su izgladili stvar ponovno su otrčali u Zegej pod suknju. Nastave li salutirati uskraćivanju stečenih prava u RH Saboru i ne raskinu li s greškama i običajima iz prošlosti dugoročno će potpuno nestati s političke scene u BIH.

U Lovrićevoj vidim prvog predstavnika mlađe generacije BH Hrvata i potencijalnog novog lidera koji može privući nove nekorumpirane snage. I zbog tog je ona opasnost ne samo HSP-u i 90-ci kojima prijeti oduzimanjem velikog dijela birača iz 2006-e na ovim izborima nego i HDZ-u BIH dugoročno gledano. Ona nagovještava smjenu generacija na polugama moći. Bez obzira kojoj opciji pripadali. A stari moćnici to kako vidim još ne bi. Bar ne još koju deceniju. Lijepo im je očito…

Posavski-obzor: Zašto se ne onda ne uključite u politiku i direktno ne podržite Lovrićevu?


Pa i hoću. Doduše za sada na jedan simboličan način. HSS u ZHŽ-u me je zamolio da ih podržim na njihovoj listi budući da smatraju kako će im moje ime donijeti glasove simpatizera Poskoka. Rekao sam da im takav vid podrške dajem ali uz uvjet da ostajem stranački nezavisan i da sam zadnji na listi. Nije mi životni cilj ući u Skupštinu ZHŽ-a i unaprijed se odričem bilo kakvih beneficija od te Skupštine ako kojim čudom sa zadnjeg mjesta uđem u nju, ali simbolički ih želim podržati. Mislim da je to i korektno s moje strane a na neki način mi je to i obveza. Ljudi mi godinama govore “što se više ne uključiš” pa evo ako mislite da bih trebao biti unutar županijskog sistema, na izbore draga braćo i sestre pa me zaokružite. Moji stavovi, kritike i vizija društva kakvo želim godinama su javno izloženi svima i ne trebam ih posebno pojašnjavati.

Posavski-obzor: Na Vašem portalu objavljujete i one vijesti i kolumne sa kojima se vi politicki ne slazete, kao npr. razne daidže, sarajevski političari, hrvatski političari Mesićevog DNK-a, ali i razni portali skloni Sarajevu ili ustrajni u mržnji prema svemu što je iz Hercegovine?

Istina. Mi smo objavili integralne kolumne gotovo svih onih koje smo i sami na Poskoku kritizirali. Oni koji nas napadaju to namjerno prešućuju. S druge strane, ne postoji nijedan drugi portal koji je objavio kolumne autora iz primjerice jednog ultradesnog Hrvatskog lista istovremeno uz tekstove nekadašnjih Feralovih pera. Postoje sjajne kolumne marginaliziranih hrvatskih desničara, recimo jednog Damira Pešorde, za kojeg većina javnosti vjerojatno nikad i nije čula. Zašto ih ne objaviti? Isto tako jedan Boris Dežulović, ma koliko se vi s njim politički ne slagali, radi fenomenalne društvene satire koje, ma koliko ih neki prezirali počesto ubadaju gdje treba. Nas u komentarima optužuju da smo i partizani i komunjare i ustaše, te u zadnje vrijeme da smo i četnici i da nas plaća sam Dodik. Napadaju nas manje više svi. I naši i vaši. I danju i noću. I po svim vremenskim uvjetima. Što je još jedan dokaz da smo na pravom putu.

Poskok je što se širine obzora tiče tata-mata za sve federalne agitpropovske medije, FTV naprimjer, koja je samo nominalno nezavisna a zapravo u praksi najprizemnijom propagandom gebelsovskog tipa duva u guzicu SDP-u. S kojim pravom? Je li RTV taksu plaćaju samo SDPovci?

Posavski-obzor: Ali ipak vas za animozitet prema Sarajevu, jednoumlje i nacionalizam, optužuju upravo oni portali koji nikada ne objavljuju tekstove onih političara, onih kolumnista i onih portala koji nisu u skladu sa njihovom politikom. Kako to objašnjavate?!


Neka nas optužuju. I trebaju. Iako je to s njihove strane idiotski budući da nas za to uopće ne treba optuživati. Ja evo ovdje sada kategorički izjavljujem da osjećam jak nacionalni naboj u sebi pomiješan sa izrazitom sarajevofagijom. Savjest mi je potpuno mirna po tom pitanju. I smatram da su ti osjećaji potpuno ok. Oni nisu nastali zbog lošeg odgoja ili vlastitog mi antibaščaršijskog šovinizma u nedostatku pametnijeg posla nego su jednostavno društveno uvjetovani. Današnje Sarajevo ne vole čak ni same Sarajlije. Mislim na prave Sarajlije. Vole ga čak manje nego ja pa ih nitko zbog toga ne optužuje da su antibošnjački nastrojeni i da su nacionalisti.

Posavski-obzor: Očito je da pojam nacionalizam ne smatrate tako lošim kao što se to redovno imputira?


Nacionalizam je u osnovi definiran kao ljubav prema svojoj naciji ili domovini. Naravno da takva proklamirana ljubav može biti i maska za mržnju prema drugima ili za korupciju i pljačku vlastitog naroda, a svjedočili smo i jednom i drugom primjeru. (To ne znači da anacionalisti i velikograđani nisu skloni krađi i korupciji, iako se u medijima redovito i namjerno izjednačava nacionalizam i kriminal.)

U Americi imate poslovicu koja kaže da iza reda pravih nacionalista uvijek dolazi red lopova. I nije ta poslovica daleko od istine. Zbog takvih koji huškaju i usput kradu nacionalizam je i označen kao rigidan.

Međutim, nacionalizam kao političku strategiju ne mogu smatrati “lošim” u situaciji u kojoj on postaje sredstvo emancipacije jednog naroda, odnosno borbe za izjednačena prava, što smatram da je situacija koja se odnosi na položaj Hrvata u BIH. Kada nacionalizam postaje sam sebi svrha onda imate trulež društva koji ogreza u mržnji i šovinizmu. Hrvatski nacionalizam u BIH nije sam sebi svrha. On ima potpuno opravdanu osnovu.

U svakom slučaju, kriminalcima u BIH nije potrebno potpirivanje nacionalizama kako bi mogli krasti budući da su nacionalizmi ovdje, uz stećke, jedna od rijetkih stvari otpornih na zub vremena. Stećci pomalo i nestaju. Nacionalizmi ne. Kako vrijeme prolazi ta tri BH nacionalizma mijenjaju tek vanjske konture iz tinjajućih nacionalizama u bukteće. Kad probukti jedan zabukte sva tri.

Posavski-obzor: Dakle smatrate de je optuživanje nekoga za nacionalizam u BIH besmislica?


Govoriti u BIH nekome da je nacionalist jednaka je glupost kao u Africi optuživati ljude da su tamnoputi. Današnje “uljuđene” zapadne sile kao i Otomansko Carstvo, prije nekih 200 godina krvavo su i genocidno rješavale svoja nacionalna pitanja kada nama kao tadašnjoj potlačenoj i manje vrijednoj slavenskoj kasnije i cafirskoj raji taj “uljuđeni” europski privilegij mitleuropejskog klanja i nabijanja na bajonete tada nije bilo dozvoljen. Štoviše, mi smo tada klali i nabijali za njihove ratove. Učili smo od najboljih. Usljed neriješenih nacionalnih pitanja nas peče nacionalističko sunce već stoljećima i mi jednostavno moramo biti takvi. Nacionalno tamnoputi.

Posavski-obzor: Mislite li da je BH društvo sastavljeno od tri odvojena nacionalistička društva?

Onaj tko želi pogledati istini u oči taj zna da u BIH živi 95% nacionalista i 5% ostalih. I ti nacionalisti nisu to što jesu jer su eto odabrali takvi biti nego zato jer nisu imali drugog izbora. Njihov nacionalizam je naprosto uvjetovano ponašanje. Reakcija na okolinu i na cijeli splet okolnosti koji nas je podijelio velikim brazdama. Problem je kad se to ne želi vidjeti pa se onda javljaju raznorazni politički eruditi, u pravilu bivši komunistički aparatčici a danas veliki demokrati, koji kažu kako u BiH uopće ne žive ljudi, odričući ljudstvo nacionalistima. Ali na njihovu žalost ljudi u BIH ipak žive.

Posavski-obzor: Nije li potiranje nacionalizama nešto što je i 90-ih dovelo do rata?

Naravno da jest. A krivci za rat su izišli iz iste političke škole koja danas priča o građanskim utopijama u višenacionalnim državama. Da se 45 godina nisu umjetno i nasilno potiskivale nacionalne tenzije, danas bi bilo kudikamo bolje. To što neki bivši omladinac, nekadašnji šef partijske ćelije a danas preparirani demokrat u SDP-u, proziva za nacionalizam ne znači da on sam to nije. Dapače. Nema većeg nacionalizma s maksimalističnijom politikom u BIH od građanskog nacionalizma koji širi SDP. To je isti onaj nacionalizam većinske nacije umotan u socdemokratski celofan koji je onomad u jednoj državi koja se raspala furao jedan čika Sloba. Nema ga više. A ni države mu. Tako će biti i s BIH ako sarajevske Slobe ne progledaju na vrijeme i ne pristanu na nekakve realne modele uređenja buduće BiH. Priča o 100% BiH zapravo je priča o trećem bošnjačkom entitetu ali na teritoriju cijele BiH.

Posavski-obzor: Mislite li da bi se nacionalne tenzije u BIH smanjile ukoliko bi standard krenuo gore ili ukoliko bi BIH ušla u EU? To je još jedna teorija koju zagovara tzv. građanska opcija u BIH.

zirdum_1Hipoteza stoji teoretski. U praksi jako teško. I BIH narodi, naravno, vole standard i novac. Ali recentni primjeri iz Europe tu teoriju negiraju. Belgija se raspada. Španjolska devri s Katalonijom. Sjeverna Irska je top tema već godinama. Veliku Britaniju čeka škotski referendum. Kanada i Quebec se konstantno prepucavaju. Sve su to zemlje koje redom pripadaju samom vrhu svjetskog standarda. Po baščaršijskoj logici su onda u njima nacionalni pokreti odavno trebali odumrijeti. Ali ne samo da nisu izumrli nego nikada nisu bili jači.

Posavski-obzor: Vi ste dakle za federalizaciju BiH?


Ako bolje pogledate nema niti jedne višenacionalne države u svijetu koja nije federalizirana i samo su od nacionalizama mirne one višenacionalne zemlje koje su svojim nacijama dopustile široke nacionalne autonomije. Primjerice Švicarska. Tamo gdje postoji i minimum prakse preglasavanja javljaju se nemiri. Katalonci većinom ne žele odvajanje nego širu autonomiju. Španjolska će izgubiti Kataloniju ako to na vrijeme ne shvati. Kod Španjolske su uzrok nestabilnosti upravo nacionalizmi. Dok su to kod Belgijanaca ekonomske razlike. Dakle novac i razlike u standardu mogu biti i remetilački faktor. U BIH će se u budućnosti dogoditi sinergija oba ta faktora nestabilnosti, različitih standarda po regijama s jedne strane i konstantno uzavrelih nacionalizama usljed neriješenih nacionalnih pitana s druge. No građanski utopisti i dalje vjeruju kako će se vjekovnomultietićni narodi izdići iznad svega toga i podržati princip jedan ćovjek jedan glas. Dogodit će se dakle čudo. Građani BH doživjet će nakon ovako krvavog rata sveopće prosvijetljenje u građanskoj ideji BIH. I bit će svjetlo! Kojeg li utopijskog idiotizma.

Posavski-obzor: Kojoj političkoj ideji vi pripadate?!

Niti jednoj. Jer nemam na to pravo. Meni kao i većini Hrvata u BiH između mnoštva oduzetih prava koje mi Ustav navodno jamči oduzeto je i pravo na političko profiliranje. Mi smo narod bez prava na pluralizam, bez prava na strančarenje i političke opcije. Naša jedina dozvoljena politička opcija je borba za jednakopravnost. Što je na žalost stanje pogodno za zloupotrebu i političke manipulacije tzv. stranaka s nacionalnih predznakom. Ali i one više ne mogu raditi što su nekada činile. Sazrela je nova generacija koja sve više nadzire i kontrolira. I postavlja jako neugodna pitanja.

U Hrvata se još uvijek nije, niti će se još dugo pojaviti neka umjerena stranka anacionalne ideologije. I tako će biti sve dok se ne riješi nacionalno pitanje u BIH. Tada će doći do slabljenja nacionalnih stranaka i stvarne demokratizacije. Hoćete primjer? Uzmite Hrvatsku – HDZ nikada u RH ne bi sišao s vlasti da je opstala Krajina. SDS bi i sada bio na vlasti u RS-u da RS nije postala priznata.

Kada bi u BIH postojao nekakav naš Sinn Fein, to bi mi trenutno bila najbliža politička opcija. U državi koja nad tobom provodi institucionalni terorizam jedini lucidan odgovor je odgovor istom mjerom. Ne zagovaram terorizam, ali zagovaram oštriji pristup cijeloj stvari, oštriju političku opciju. Sigurno je da bi se Hrvate u ovoj državi daleko više poštovalo da su ikada pokazali zube. Vazda smo mi ti preko kojih se namiruju interesi Srba i Bošnjaka jer su eto Srbi tradicionlano zajebani a Muslimani imaju selafijski element koji svaki dan može poludjeti pa njih čak nećemo ni procesuirati za ratne zločine. Zato su tu poslovično kooperativni Hrvati koji sve potpisuju i ne bune se. To je dosadašnja praksa pokazala.

Posavski-obzor: Mislite li da bi hrvatska federalna jedinica doista omogućila pluralizam i višestranačje i u Hrvata?


Naravno. Da živimo u društvu u kojem su rješena nacionalna pitanja tada bi u njemu došlo do političke relaksacije, posljedično i do stranačke stratifikacije na svim razinama i unutar svih triju dominatnih etničkih grupa. Samim time i na prostoru na kojem ja živim pojavile bi se s vremenom nekakve autentične socdemokratske, laburističke, liberalne i druge opcije kojima nije prva i osnovna premisa isključivo nacionalno. Tek tada u takvim okolnostima sigurno bih bio prije u jednoj od tih opcija nego u nekoj nacionalnoj.

U društvu u kojem se moje nacionalno potire ja biram biti nacionalist jer je svaka druga opcija suluda. Iako bi po godinama trebao biti ljevičar. No u okolnostima kada živiš u društvu u kojem je legalizirana sveopća majorizacija tvog naroda brijati na socijaldemokraciju ili liberalizam i šutjeti na činjenicu kako sarajevski tzv. socijaldemokrati plješću dok engleski tenk u Mostaru gazi privatnu banku i pravo na privatno vlasništvo jednostavno je glupo. I to mogu raditi samo idioti ili oportunisti koji u negiranju tih činjenica, iz hrvatske pozicije, imaju konkretne koristi.

Posavski-obzor: Dakle federalizacija države ali po etničkom principu?


Nego po kojem drugom? Nije se ovdje vodio rat oko ekonomskih regija. Nego etnički rat. Sve drugo je palijativno rješenje. Etnofederalizacijom do konačne relaksacije BiH. To je jedini pravi put ka razvoju bilo kakvog normalnog društva u BIH. Ne dakle kroz nametanje nadnacionalne građanske ideje nego kroz razvoj triju paralelnih unutarnacionalnih građanskih inicijativa koje će se prirodno razvijati i umrežavati tek po rješavanju nacionalnih pitanja na razini države.

Etnofederalni princip uređenja nipošto nije u koliziji sa idejom moderne europske države Bosne i Hercegovine. Taj princip je čak štoviše preduvjet nastanka moderne BIH općeprihvaćene od većine svojih građana i svih triju nacija.

S druge strane nadnacionalno nametanje građanske ideje u koliziji je sa samim mogućim opstankom BiH.

Posavski-obzor: Zašto?

Zato što živimo u eri demokracije i što većina građana BIH nikada taj princip neće prihvatiti i prije će podržati radikale i proces raspada BIH nego pristati na život u opresiji i majorizaciju od strane većinske nacije. Govorim o demokratskoj većini koju čine oni nacionalno nabrijani građani, poglavito Srbi i Hrvati, kojima neki retuširani komunisti negiraju čak i pravo na mišljenje po “vrlo humanom” principu “ako ne razmišljaš kao ja, ti i nisi čovjek i ima da šutiš”.
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade