GLAS IZVANDOMOVINSKE HRVATSKE

dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga kluba Geelong u Australiji

SRCE DIJASPORE


Mnogi Hrvati krenuli su na put neizvjesnosti, put koji nije ništa obećavao samo, možda, materijalnu sigurnost... Većina nas se uvijek osvrtala, prema obitelji, prijateljima, ali najviše prema rodnoj grudi, domovini Hrvatskoj. Gledamo i dan-danas, nakon 60, 70 godina iseljeničkoga života. 
Taj nas je pogled inspirirao na očuvanje našeg, hrvatskog identiteta po cijenu života, poticao da ostavimo pečat na australskom tlu gradeći i stvarajući kako samo hrvatska ruka zna: cijenjeni vinari, biskupi, političari, sportaši i gospodarstvenici gradili su crkve, hrvatske klubove, škole i staračke domove, a sve kako bi opstao spomen hrvatskoga imena. Isto tako, godinama nam je nostalgija razarala dušu, ali ne i srce. Ono je ostalo čisto, puno ljubavi prema vjeri, obitelji i Domovini. S takvim smo srcem dočekali i proglašenje slobodne Hrvatske.

Hrvatski identitet

Najednom se povećao broj Hrvata u Australiji. Oni koji nikad nisu bili Hrvati postaju Hrvatima, "mijenaju odijelo". Skidaju petokraku i stavljaju na srce časnu šahovnicu. 
A Domovina nas zove, treba! Davalo se sve, bez imalo oklijevanja. Ne tražeći ništa zauzvrat, jer smo se u Australiji npr. izborili za priznanje hrvatskoga jezika još 1980. godine, kad nismo ni imali hrvatsku državu; učili su nas da je jezik duša naroda.
Pod bičem jugoslavenske Udbe i ovdašnjeg ASIO-a (Australian Security Intelligence Organisation) Hrvati su klicali da su Hrvati. Nisu nas slomili ni nemili atentanti, ni zatvorske kazne, ni maltretiranje naših obitelji. Nosili smo svoj križ s dostojanstvom. Pitamo se gdje je to dostojanstvo nestalo danas u našoj Hrvatskoj? Je li političarima toliko stalo da obečaste svog čovjeka i svoju zemlju, pa da im ukradu ono neprocjenjivo – hrvatski identitet? Ne mogu se oteti dojmu kako neki političari misle da su besmrtni, da nakon njih nema života. Ali, onaj koji je branio krvlju svoju slobodu ne predaje se lako.

Borba se nastavlja...

To znamo i mi, hrvatski rodoljubi ovdje u Australiji: mi čija srca nisu obeščašćena izdajom, prijevarom i lažnim obećanjima, mi koji nismo karijeristi, već samo zaljubljenici u našu prekrasnu, patničku domovinu Hrvatsku. Ima još iskrenih srca i nacionalno svjesnih Hrvata koji ovdje, na tlu Australije, čuvaju ono što je hrvatsko, iako često bez potpore "domovinske diplomacije". Borba je sad teža jer se, izgleda, bori brat protiv brata. 
Pojedini hrvatski klubovi u Australiji rade sve kako bi održali i sačuvali hrvatski identitet među mladima druge i treće generacije. I u tome uspijevamo, premda je put mukotrpan kao i kod naših prethodnika.
 Ostale stranice iz rubrike Hrvatska dijaspora 
Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Večernja molitva vlč. Zlatka Suca

Karamarko usporedio Vladu sa zrakoplovom punim putnika, ali bez pilota i posade

ZNANJEM ĆEMO, A NE ORUŽJEM, STVARI PROMIJENITI NABOLJE